Kao navijač svega što u svom imenu ima oznaku Čelik, a vjerujem da će se sa mnom složiti i ostali simpatizeri i navijači ovog sportskog kolektiva, ostao sam zapanjen da se u situaciji malog broja sportskih događaja može desiti da se poklope termini dešavanja dva interesantna sportska događaja. Naime, Nogometni Klub Čelik i Ženski košarkaški klub Čelik su donijeli odluku da skoro pa istovremeno odigraju svoje utakmice nogometnog prvenstva, odnosno ženske regionalne košarkaške lige i time jednom većem broju navijača uskratili mogućnost da uživo pogledaju oba događaja.

Susret NK Čelik sa Željezničarom je zakazan za subotu u 18:30, dok košarkašice svoj meč regionalne lige protiv Vršca počinju u 18:00, također subota.

Da li je moguće, da u eri visokih tehnologija, vrhunskih komunikacija, dostupnosti telefona i interneta, direktori dva kluba koji su smješteni u istom gradu, nekih 500 metara jedni od drugih i koji nose isto ime Čelik, ne komuniciraju, ne dogovaraju termine mečeva tako da svi navijači budu zadovoljni, nego svojim postupcima i zakazivanjem mečeva u isto vrijeme, te navijače dovode u situaciju da biraju jedan od dva događaja?

Kao navijaču Čelika, bilo mi je izuzetno drago vidjeti rukometaše Čelika na utakmici prvog kola međunarodne ženske košarkaške lige u srijedu, bilo mi je drago vidjeti da su došli podržati kolegice koje s ponosom nose ime ČELIK, istovremeno mi je bilo čudno što tu istu utakmicu propuštaju nogometaši (kao što su i u prošloj sezoni propuštali utakmice ženske košarkaške lige), jer bi vrlo lijepo mogli vidjeti šta znači kad neko kaže "natopiti dres znojem" i mnogo bi im značilo da vide kako se neko bori za voljeni klub, pa bi možda i oni zaigrali borbenije. Nogometaši Čelika, moraju dolaziti u Arenu, isto tako i rukometaši i košarkašice bi trebali da gledaju Čelika na Bilinom polju.

Sportski kolektivi u ovom gradu moraju sarađivati, sportisti moraju pružiti podršku svojim kolegama, direktori klubova moraju razgovarati o problemima koji tište sve sportske kolektive (počevši od hronične besparice, pa na dalje) i gledati da te probleme zajednički rješavaju u cilju kvalitetnijeg sporta u Zenici i privlačenja večeg broja gledalaca na tribine. Ovako, kako sada rade, gledajući očima običnog navijača, čini se kao da je cilj da jedni drugima potpetljaju noge i time sebi pribave korist, kratkoročnu vjerovatno.

Kenan Ćurovac za Zenicablog