Mini HE – Eldorado za kriminal i korupciju – Svjedoci smo u zadnje vrijeme čitavog niza događaja koji prate izgradnju mini-hidrocentrala i u Federaciji i u RS i očito je da je ovo područje postalo interesantno i primamljivo širem krugu učesnika, gdje se u pravilu javljaju tri strane – investitor, vlast i lokalna zajednica. U ovom bermudskom trouglu je samo jedna konstatacija u startu sigurna. Nikakva korist i isključiva šteta je definitivno na strani lokalne zajednice i u ovome nije sporna ni jedna činjenica. Volio bih vidjeti, jer sam tražio i nisam pronašao da je na bilo kojoj lokaciji gdje je izgrađena i puštena u rad mini HE, lokalna zajednica ostvarila ikakvu ili bilo kakvu korist, osim štete. Da nam stvari budu jasnije krenimo redom.
Klasifikacija kategorije hidrocentrale se vrši prema instalisanoj električnoj snazi ( MW ili KW ) i ovdje čemo se zadržati samo na klasi malih hidrocentrala. Za male HE su dati sljedeći razredi snaga po državama kako slijedi :
– Portugal, Španija, Irska, Grčka, Belgija, Austrija , do 10 MW
– Italija , do 3 MW
– Francuska , do 12 MW
– Švedska , do 1.5 MW
– Hrvatska, BiH , do 10 MW
Ukupni energetski hidro-potencijal u BiH je procijenjen na 6000 MW od čega je trenutno iskorišteno oko 30% ili 2000 MW, a od ovog iznosa cca 10% ili 600 MW je ukupni hidro-potencijal mini i malih HE. Usvajanjem Okvirne energetske platforme i BiH je prihvatila i obavezala se na veće učešće obnovljivih izvora energije u što spadaju i male i mini HE. Kako bi se dao poticaj privatnim investitorima, država je uvela i subvencije za izgradnju ovakvih postrojenja te tako daje i jače otkupne cijene proizvedene električne energije, zavisno od instalisane snage HE. Za finansiranje ovih poticaja je uvedena i posebna naknada za obnovljive izvore koju plača svaki potrošač električne energije, znači svi mi. Troškovi za koncesione naknade su nekoliko puta manji od subvencija koje dobije investitor, pa je na ovaj način svaki investitor već u startu ostvario veću zaradu prije nego je i pustio objekat u eksploataciju. I kad na nesreću imate viška novca koji bi da obrnete što prije i dugoročno osim brojanja zarade imali što manje drugih obaveza i poslova, odlučite se za biznis sa malim HE. Tu onda nastupa balkanski mentalitet, kriminal i korupcija i idete redom. Trebate se prijaviti na raspisani državni konkurs za dodjelu koncesija, nju dobijete pošteno ili drugačije i kreće papirologija. Kreće izrada projektne dokumentacije u kojoj mora biti i Studija uticaja na okoliš koja MORA BITI POZITIVNA, po svaku cijenu bez štetnih uticaja na okoliš. Pošto ne postoji mala ili mini HE sa blagotvornim uticajem na isti, kreće korupcija ili kriminal, u studiji se površno, lažno, prilagođeno, izmanipulisano prikazuju i ulazni i izlazni podaci sa obaveznim mišljenjem da NEMA NEGATIVNIH UTICAJA NA OKOLIŠ. Znači, voda i dalje teče koritom, u njoj i dalje sretno živi biljni i životinjski svijet, narod se kupa u čistoj vodi, poljoprivreda, stočarstvo i turizam cvjetaju kao i do tada. Malo sutra. Prohodajte kanjonom Ugra gdje su tri male HE Novakovići, HE Zapeće, HE Ilomska pa da vidite kako izgleda korito nekadašnje rijeke ili u Hercegovini na rijeci Kraljušici, pritoci Neretve gdje je prazno korito u dužini 29 km. Biološki minimum postoji još samo u mislima a sa njim i nekadašnji živi svijet koji je ekspresno postao MRTVI. I još na nekim mjestima možete naići na potvrdu genijalnosti naših investitora i njihovih izvođača radova – ugrađeni senzori pokreta koji registruju kretanje i otvaraju puštanje onog biološkog minimuma vode kako bi se ekspresno zadovoljio zakon. Za svaki slučaj. A o one tri pomenute HE koje su na entitetskoj liniji se može napisati čitav serijal, pošto je papirologija za njih zbog ove granične linije specijalan slučaj. Ukratko, sve su tri problematične zbog zaobilaženja nadležnosti izdavanja odobrenja ( koje je trebala data država BiH, tj. Ministarstvo Vanjske trgovine BiH ), zbog višestrukog povečanja instalisane snage u odnosu na početni projekat, bez analize u novim Studijama uticaja na okoliš, zbog izdavanja dozvola za gradnju,…., no o tome drugi put.
Investicija za male HE je obično 2 do 3 miliona KM po 1MW snage, zavisno od kvaliteta upotrijebljenog materijala i kvaliteta gradnje. Pošto je za ovako male objekte moguće nabaviti sav materijal kod domačih isporučilaca, otvara se novo područje manipulacije sa prvo kvalitetom svega a onda i cijenama svega. Ukupni troškovi papirologije uključujući projekat, dobijanje koncesija, dozvola za gradnju itd. ne prelaze 100 000 KM. Što je više referenata i “nadležnih i odgovornih” u lancu dobijanja papira koje kupite, to prođete jeftinije na kraju. Ako se ne možete iz određenih razloga baviti izgradnjom objekta, jednostavno prodate koncesiju nekom strancu za duple novce pa im tako cijena ide do 200 000 KM za prosječnu elektranu. Jedan od čestih kupaca koncesija je firma “KELAG” iz Austrije koja preko predstavnika iz Slovenije nastupa u BiH i koja se u Austriji najviše bavi zaštitom okoliša i uzgojem rijetkih vrsta riba u čistim vodotokovima. Za one ostale aktivnosti imaju BiH, naše sve rijeđe čiste rijeke i riječice i naše korumpirane vlasti u oba entiteta. Inače, mnoge države su odlučile uvesti moratorij i zabranu izgradnje ovakvih objekata zbog dokazane višestruke štete u odnosu na korist. Tokom daljih provođenja aktivnosti, omiljena zabava investitora je neovlašteno podizanje instalisane snage HE i smanjivanje biološkog minimuma protoka. Za primjer, jedan od rekordera je bila HE Ilomska na Ugru koja je sa 0,22 MW otišla na preko 4,2 MW, naravno bez izmjena u projektu i pogotovu Studiji uticaja na okoliš. One “lakše” prekršaje kao premještanje trasa cijevovoda, mijenjanje dužina istih i sl. nećemo spominjati.
Poglavlje o koncesijama je tema i stvar trgovine, pomalo zakona između investitora i vlasti. Zavisi od veza i poznanstava, atraktivnosti lokacije, manje od instalisane snage i iskazuje se najčešće u procentima od ostavrene proizvodnje i prodaje struje i iznosi od min 5 % pa do 20 % što se može smatrati dobrim poslom za vlast. Ako to uspijete naplatiti i doći do novca. Ako preskoćimo investitore koji su jedini dugoročno najveći dobitnici u poslu, oni početni kao projektanti i izvođači radova samo jednom i vlast kao izdavač koncesije na duži period, da bi možda po ugovoru nakon 20 ili 30 godina postao vlasnik tog postrojenja. Najčešće ovi prihodi iznose cca 50 000 KM do 100 000 KM po maloj općini, što je za njihove relacije dobar i stalan izvor dodatnih prihoda. Otuda je i razumljivo oduševljenje ovakvih malih sredina kad se kod njih pojavi ovakav investitor – spasilac budžeta. Znači, poslije investitora i vlasti došli smo do kraja onih koji imaju korist od malih HE.
Zapošljavanje ne postoji kao kategorija kod ovih investicija o kojpj se treba pričati. Postrojenja su redovno visoko automatizovana, možda gazda nekad prošeta ili pošalje nekog da obiđe postrojenja i provjeri katance. I to je sve.
Kolateralnu štetu kao izgradnja pristupnih puteva, trasa dalekovoda, kanala za kablove, neuređen teren poslje izgradnje objekta nečemo uračunati da ne pogoršavamo ukupni skor.
Zaštita izvora i izvorišta pitke vode je kategorija o kojoj je suvišno i pričati jer je prioritet prioriteta u budučnosti.
Pošto lokalna zajednica od koncesije ne dobija ništa, trebali bi početi redati štete koje su njoj nezasluženo pripale.
Lokalna zajednica je ona strana koja je naj…la. Kada vodu skupite i protjerate kroz cijev, lokalcima ostaje suho korito gdje možete sada suhih nogu šetati po kamenju i sjećati se nekad žubora vode. Oni koji su lovili ribu takođe se mogu pridružiti tom doživljaju. Svi koji su se bavili poljoprivredom, uzgojem cvijeća, vočarstvom, ribnjacima, stočarstvom to mogu poći zaboravljati i nekad žuljevite ruke staviti na čelo i uprti pogled u nebo prognozirajući kad će pasti kiša. Ako su imali bunare pored, mogu ih zatrpati jer je zbog nestanka površinskog vodotoka poremećen i režim podzemnih voda. A kako me gdin Amir Halep neki dan priupita imam li konkretne dokaze o štetnosti suhog korita rijeke i riječica, teško je smireno dati konkretan odgovor. Možda bi mu pravi odgovor trebao dat svaki onaj čovjek koji je živio pored te tekuče vode, svaki izletnik koji je došao slušati taj žubor, hodati hladom drveća kroz te predjele, loviti ribu ili samo sjediti u tišini i slušati taj mir. Za neke ljude ove stvari nemaju uopšte mjerljivu cijenu i volio bih vidjeti ko to može sračunati. Štetu nanesenu životinjskom i biljnom svijetu, narušen bio-diverzitet okoliša, poremečaj lokalnog eko-sistema je teško sračunati jer nemamo ugrađene brojače ili realne parametre za procjenu nanesene štete.
Ipak je na kraju puno jednostavnije samo sračunati profit investitora jer je to egzaktna i vrlo mjerljiva kategorija. Ako zanemarimo ( a to je prilično teško ) njihov egoizam, bahatost, aroganciju, kriminal, korupciju, njihov stav da su oni i njihov lični interes uvijek i na svakom mjestu iznad interesa većine ono što nam bez ikakvih dilema odmah ostane uočljivo je – koliko su miliona KM dobri za jednu godinu. Mislim da je vrijeme da im kažemo – DOSTA JE , jer niko nema pravo staviti ruku na neko opšte dobro koje je tu stotine godina služilo lokalnoj zajednici da bi sada postalo nečija prčija na koju je on stavio brojač.
Alibegović Zlatan
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010