Dok Hrvatska i Srbija jačaju oružane snage i njihovo financiranje, a i Slovenija kreće u ozbiljniju modernizaciju i izgradnju formacija, proračun za Oružane snage Bosne i Hercegovine (OS BiH) stagnira već blizu 10 godina, a političke prilike dodatno koče jači zamah u smjeru standarda NATO-a, u kojem je članstvo, unatoč opiranjima iz entiteta Republika Srpska (RS), cilj.
Oružane snage, objašnjava vojni analitičar Nedžad Ahatović, nastale su krajem 2006. spajanjem formacija entiteta Federacije BiH i RS-a te danas broje blizu 9.200 vojnika i 1.000 civila, a primanja vojnika u razini su prosječne plaće – blizu 400 eura.
Ovisnost o stranim donacijama
Arsenal kojim raspolažu, kaže, šarolik je i neujednačen, a naoružanje i opremu uglavnom nabavljaju entitetski MUP-ovi, dok same OS ovise o stranim donacijama jer je proračun od 290 milijuna KM (147,5 milijuna eura) nedovoljan za razvoj svih rodova – blizu 80 posto sredstava, kaže, ide na plaće, a 20 posto na održavanje opreme.
Uspješne mirovne misije
Oružane snage BiH su od 2001. godine, kaže Ahatović, bile uspješno angažirane u operacijama podrške miru od Etiopije i Eritreje, preko Iraka do Afganistana, Konga i Malija, a od ove godine i u sklopu snaga EU-a. Složene zadatke njihovi pripadnici svih etničkih pripadnosti su, ističe, uspješno izvršavali.
U vojnoj suradnji ističe odnose sa Stožerom NATO-a u Sarajevu, Zapovjedništvom EUFOR-a, Misijom OSCE-a i drugim međunarodnim organizacijama u BiH gdje su razvijeni uspješni i efektivni oblici partnerstva, a ostvarena je i bilateralna i multilateralna suradnja s oružanim snagama iz 29 država, pri čemu posebno ističe suradnju sa SAD-om zemljama regije. Što se tiče vojnog roka, o tome se ne razmišlja jer bi to bio nemoguć financijski teret, čak i uz svega nekoliko mjeseci obveze.
“Umjesto toga, jeftinije je i svrsishodnije pristupiti švicarskom modelu vojnog obrazovanja u srednjim školama i fakultetima i uspostaviti tu aktivnost kao neobavezan predmet”.
Od arsenala naslijeđenog od entitetskih formacija ostao je i operativnim se održava optimalan broj za potrebe jedinica.
“Jedan dio opreme je konzerviran, dok je veći dio uglavnom istočnog porijekla rashodovan u proteklih 12 godina. Od avijacije fiksnih krila ništa nije u ispravnom stanju, svi avioni tipa Orao i Galeb su na zemlji više od petnaestak godina, tako da iako se vode u inventaru OS BiH nisu ni izdaleka u razmatranju za prvi ešalon odbrane”, kaže Ahatović.
PZO čini nekoliko baterija raketnog sustava i topovi, a stanovit broj relativno modernog naoružanja skup je za održavanje pa se oprema koristi racionalno.
“Remontuje se uz pomoć domaćih stručnjaka i dosta razvijene namjenske industrije. Osnovu vatrene moći brigada OS BiH čine američki tenkovi M-60A3 TTS i oklopni transporteri M-113A1 koji vrlo kvalitetno odolijevaju zubu vremena i uz minimalna ulaganja se drže u operativnom stanju”.
Planovi modernizacije bez podrške i provedbe
No, potrebno je strateško, a prije svega političko opredijeljenje prema manjim, vrlo mobilnim, profesionalnim i moderno opremljenim snagama velike vatrene moći, koje će se moći servisirati s razine države. U međuvremenu, u nabavkama prednjači MUP RS-a.
“Za tri godine nabavljeno je cca 5.500 dugih cijevi raznih kalibara. Nedavno je MUP RS kupio i jedan moderni transportni helikopter Augusta-Westland AW-119 KX po cijeni od devet miliona eura, pored već postojeća četiri helikoptera”.
No, smatra da je u pozadini politička namjera stvaranja uvjeta da ulogu alternativnih oružanih snaga RS-a čine jedinice policije.
Istovremeno, u OS posljednjih godinu dana nije bilo ozbiljnih investicija – sva oprema je ili iz rata ili donirana između 1997. i 2000., u čemu je prednjačio SAD sa 100 milijuna dolara, dok su druge zemlje partneri donirale 120 milijuna. Ta se oprema, kaže, mahom koristi i danas.
Iako Ministarstvo obrane – od kojeg do zaključenja teksta Al Jazeera nije dobila odgovore na upite – kako kaže, ima stručan tim i kvalitetne planove opremanja i modernizacije utemeljene na realnim potrebama, nedostaje materijalne osnove i političke volje da se podrže i provedu.
Problem prizemljene avijacije
Kritično potrebno je, kaže, zrakoplovstvo fiksnih krila – mogli bi se, navodi, nabaviti jeftiniji zrakoplovi zbog malih troškova i uspostave kvalitetnog sustava školovanja pilota, koji bi onda mogli i u operacije NATO-a.
“Cijena jednog elisno-mlaznog borbenog aviona recimo tipa Embraer A-29 Super Tucano je između šest i sedam miliona eura sa kompletnim naoružanjem, a jedan sat leta na ovom avionu iznosi svega 400 dolara”.
Nakon pristupanja NATO-u moglo bi se razmišljati o supersoničnim zrakoplovima. No, trenutačno se u skladu s procedurama MAP-a, navodi, BiH opredijelila za nabavku eskadrile novih višenamjenskih transportnih helikoptera, za što će biti izdvojeno blizu 150 milijuna eura, te nabavka modernijih oklopnih transportera.
Kočnice i strateški hendikepi
S političke strane, ističe Ahić, vlasti u RS-u godinama tvrde da BiH uopće nisu potrebne Oružane snage te zahtijevaju njihovo ukidanje, odnosno potpunu demilitarizaciju države. To su pogrešne teze koje, kako navodi, srećom odbacuju bošnjačke i hrvatske strukture, uz ostalo i zbog toga što zemlja koja je u Partnerstvu za mir mora imati vojsku.
A k tome je, navodi, reforma OS BiH najbolja reforma realizirana u BiH, a vojska je jedan od faktora stabilnosti – u mirnodopsko doba OS imaju osnovni zadatak strateškog odvraćanja bilo kakvog pokušaja narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
“Finanijska limitiranost i negativna politička atmosfera otežavaju i usložnjavaju izazove s kojima se BiH susreće. Da bi taj svoj zadatak ispunile u miru, OS BiH moraju biti adekvatno naoružane, opremljene i obučene. Strateško opremanje podrazumijeva opremanje svih rodova i službi sukcesivno i u skladu sa finansijskim mogućnostima zemlje. Ulaganja nisu dovoljna u kontekstu razvoja i opremanja zrakoplovstva kvalitetnom avijacijom pa možemo zaključiti da bi u određenoj formi sukoba BiH strateški u tom smislu bila hendikepirana”.
“Međutim, sama činjenica da nema planiranih nabavki ključnih strateški bitnih oružanih sistema – tenkova, artiljerije i avijacije fiksnih krila, dovoljno govori kakve su se sve ogorčene rasprave vodile iza zatvorenih vrata i šta je bio kompromis. To je bio više nego iznuđen politički potez, koji je opet dobro došao aktuelnim vlastima u entitetu RS da se zataška i opravda novo naoružavanje MUP-a RS-a”.
Ulazak u NATO je, ističe, zakonska obveza pa rasprave o tome nemaju pravni temelj. Trenutačno od pet organskih formacija Operativne zapovjedništva OS BiH, navodi, NATO evaluaciju imaju pješačke brigade s pratećim bataljunima, taktička podrška slijedi do kraja godine, a zrakoplovstvo je na čekanju.
Ofanzivna snaga hrvatskih i srpskih formacija
“Tako da što se tiče NATO-a, i pored nemogućih uslova, brojnih prepreka i zastarjele opreme, OS BiH imaju poprilično borbeno spremne i obučene oružane formacije”.
U odnosu na zemlje regije, Ahatović ističe da su OS BiH postavljene prije svega za defenzivnu ulogu, pa se BiH odlučila za dobro opremljen i obučen profesionalni sastav koji treba zaustaviti eventualnog agresora u kritičnom vremenu – prvih 72 do 96 sati. A po ocjenama NATO-a, to su u stanju.
Srbija i Hrvatska, pak, razvijaju i defanzivne i ofanzivne uloge, što se vidi i po razini zamišljene uporabe oružanih sustava koje nabavljaju.
“U okviru Vojske Srbije gravitiraju čak tri potpuno opremljene oklopne brigade, odnosno tri bataljona u mirnodopskim uvjetima, što Srbiju sa brojem aktivnih i uskladištenih tenkova stavlja čak i ispred jedne Francuske. I pored proglašenja vojne neutralnosti Srbije, postavlja se pitanje, zbog čega se tolika sila drži i održava operativnom u mirnodopskim uvjetima. Hrvatska sa druge strane dijelom ide za konceptom defanzivnog karaktera profesionalne vojske, ali mobilnost i vatrena moć vojske su osmišljeni tako da mogu na strateškoj razini iz defanzive preći munjevito u ofanzivu i izvesti strahovito jake oklopne udare i prodore uz podršku avijacije u ekstremno kratkom vremenu”, kaže Ahatović.
Manjkavo povećanje borbene gotovosti
Jasmin Ahić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, navodi da su planom modernizacije, uz spomenuto, predviđene nabavke protuoklopnih i protuzračnih sustava, opreme za pomoć civilnim strukturama, jačanje kapaciteta za borbu protiv terorizma i slično.
“Nažalost, od ključnih stavki za povećanje borbene gotovosti Oružanih snaga BiH nema nabavke avijacije, nema nabavke savremenih artiljerijskih sistema i tenkova, zatim savremenih bespilotnih letjelica i modernih sredstava vojne komunikacije”, kaže Jahić.
Osnovni ciljevi su razvoj i unaprijeđenje operativnih sposobnosti i dostizanje međunarodnih standarda, primarno obrambenih sposobnosti, što zahtijeva definiranje i implementaciju daljnjih rješenja, uključujući približavanje normama i praksi članica NATO-a, a tu su i obveze iz Operacija kolektivne sigurnosti.
Srednjoročni cilj, navodi, zahtijeva unaprijeđenje i održavanje sposobnosti i spremnosti institucije obrane, odnosno bolje opremanje, opskrbu i održavanje sredstava i infrastrukture, intenzivnu i bolju obuku i spremnost za zadatake, unaprijeđenje sustava školovanja i stručnog usavršavanja, efikasno održavanje popune i kvalitetne zamjene kadra kojem prestaje služba.
Zastoj u infrastrukturi, opremi i tehnici
Gledajući raspoloživost snaga kroz prizmu dokumenta „Pregled naoružanja ograničenog sporazumom strana u sporazumu po kategorijama u godišnjoj razmjeni informacija za 2017. godinu“, Ahić kaže kako BiH posjeduje 325 borbenih tenkova, 272 oklopna borbena vozila, 1.375 komada artiljerijskog naoružanja, 19 letjelica u kategoriji borbenog zrakoplovstva, sedam jurišnih helikoptera te 98 vozila sličnih oklopnim borbenim vozilima.
Pješadijski pukovi OS-a – koji baštine identitet i vojno naslijeđe jedinica i konstitutivnih naroda iz kojih potječu – i zapovjedništva pukova, navodi, nemaju operativne ni administrativne ovlasti, već svaki ima malo neoperativno zapovjedništvo puka i personal, a dijele se na tri bataljuna raspoređena u tri pješadijske brigade.
Optimizacija organizacijske strukture provest će se, kaže, preispitivanjem unutarnje organizacije Ministarstva obrane u cilju veće efikasnosti i eliminiranja nedostataka. No, proces izvršavanja zakonskih obaveza – pridruživanje EU i NATO strukturama te realizacija reformskih aktivnosti – i dalje traže napore za poboljšanje. Nedostatak investicijskih sredstava stvara zastoj u infrastrukturi i opremanju, a tehničko stanje i starosna struktura materijalno-tehničkih sredstava su nezadovoljavajući, uz manjak sredstava za održavanje ili trajno rješavanje statusa.
Međunarodna suradnja i mehanizmi NATO-a
“Aktivnosti koje u ovoj oblasti značajno opterećuju institucije odbrane su implementacija reformskih rješenja iz prethodne reforme odbrane, težišno u pogledu rješavanja viškova naoružanja, municije, minsko-eksplozivnih sredstava (MES) i opreme, imovine koja neće služiti za dalje potrebe odbrane i rješavanje pitanja vlasništva nad nepokretnom vojnom imovinom”.
Međunarodna suradnja je, pak, nužan uvjet realizacije implementacije mehanizama suradnje s NATO-om, ispunjavanja obveza iz Akcijskog plana za članstvo (MAP), modernizaciju i interoperabilnost.
No, zbog, kako kaže, skromnog proračuna stanje tehnike i opreme ne zadovoljava, kao ni nedostatak sredstava za izradu i realizaciju projekata koji bi pokrenuli proces modernizacije.
Zbog problema realizacije javnih nabavki, navodi, značajan iznos ostaje neutrošen, očiti su personalni problemi u logistici i letačkom kadru, stvaranju novog časničkog kadra te izradi brojnih sistemskih dokumenata.
“Nedovoljna opremljenost savremenim tehničkim, informatičkim i komunikacijskim sredstvima, nedostatak kvalitetnih aplikacija i baza podataka problemi su koji utiču na kvalitet rada Ministarstva odbrane i proces donošenja odluka se odvija bez oslonca na pouzdanu informaciju. Brz tehnički napredak IT sektora obavezuje na stalna ulaganja u opremu i obuku”, nabraja Ahić.
Pozitivni rezultati evaluacija
Ipak, tijekom nedavne vježbe vanjskog NATO ocjenjivanja OS BiH su uvježbavale administrativne procedure, uspostavu nadzornih punktova, osiguranje baze, pretrese, kontrolu masa i nemira, reakciju na zasjedu, postupke na paljbu te prilikom uočavanja improviziranih eksplozivnih naprava i slično, a evaluacija je, ističe, donijela pozitivne ocjene.
To znači da su jedinice spremne za mirovne operacije, a u njima je do sada sudjelovalo više od 1.300 pripadnika te su se, navodi, pokazali profesionalnim, odgovornim i uspješnim.
“Možemo slobodno reći da će to dovesti ne samo do afirmacije integracijskih procesa pridruživanja euroatlanskoj zajednici nego i dostizanju zahtijevanih NATO standarda kao i izgradnji i jačanju države BiH i njenih OS u cjelini”, zaključuje Ahić.
Izvor: Al Jazeera
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
