Rasim Salčinović, vlasnik najstarije ćevabdžinice u Zenici: Obišao Evropu zbog pravog recepta

Rasim je po povratku iz vojske odlučio otvoriti svoj prvi objekt. Iako su svi bili skeptični u vezi s tim hoće li uopće uspjeti, zbog čega su se predomišljali da li mu uopće dati dozvolu za rad, Salčinović je u 55 godina poslovanja postao najveći porezni obveznik u Zenici.

Kada je razmišljao o pokretanju biznisa, svi su bili ljuti na njega jer nije od njih tražio novac. Kako kaže, volja i želja da se pomogne drugom bila je tada mnogo veća nego danas. Jakom voljom i strpljenjem uspjeli su proći sve probleme u 55-godišnjem poslovanju i danas biti prepoznatljivi u svom gradu.

“Da nismo imali volje i želje, ništa ne bismo ostvarili. Pored svih napora i prepreka u 55 godina čuva me tradicija, ono što su moji preci radili, i nisam mogao dozvoliti da njihov 150-godišnji projekt propadne. Sram bi me bilo. Da bismo dobili što kvalitetniji recept za ćevape, obišao sam cijelu Evropu. Iako smo tada bili najbolji, nastojao sam to premašiti i to sam i uspio”, dodaje Salčinović.

“Roditelji su bili moja najveća podrška i bili su veoma cijenjeni u svojim sredinama. Nisu bili bogataši, ali ni siromašni ljudi. Bili su vrlo moralni pa sam i ja tako nastavio. Pored pekarstva i roštilja, završio sam i limarski zanat”, dodao je Salčinović.

Najstarija ćevabdžinica u Zenici i danas je na istoj lokaciji, prkosi vremenu, ljudima i dešavanjima. Tako je i za vrijeme rata radila, otvarala svoja vrata svima, a Salčinović je pripremao i hranu za vojsku i izbjeglice.

Sve što je iza njega bilo je korisno za jačanje temelja moralnosti i poštenja. Danas ima više od 130 radnika, a želja mu je da tu tradiciju koju on baštini više od 50 godina nastave njegova djeca. U razgovoru je istakao kako nikada nije težio što većem kapitalu i nekretninama, već je težio sačuvati svoj moral i proširiti poslovanje kako bi zaposlio što više ljudi.

“Rad je nauka i zanat i ne smijemo sebi dozvoli da nas uhvati nerad. Ako nismo spremni da radimo, nikada nećemo imati uspjeha. Kada je tuga u čovjeku, najbolje je da nešto radi”, zaključio je Rasim u razgovoru za Klix.ba.