Šatorović: Poslodavci nikada nisu bili bogatiji, a radnici u nezavidnijem položaju

Prvi maj ili Praznik rada na ovim prostorima ima dužu tradiciju u kojoj su radnici slavili rad i bili bitan društveno-politički faktor. Stanje danas nije kako je nekada bilo, radnici se ne vrednuju kako trebaju, ali tradicija obilježavanja Praznika rada ostala je ista. U razgovoru za Klix.ba Šatorović je kazao da će kroz BiH proteći još dosta vode u rijekama dok se mentalni sklop društva ne promijeni. Radnici moraju biti cjenjeniji, a ono što je sigurno jeste da nemaju razloga za zadovoljstvo.

“Ovo je jedini dio Evrope gdje nemate definisanu najnižu cijenu rada, gdje ste u potpunosti kao radnik prepušteni na milost i nemilost poslodavcu, gdje je liberalizirano tržište rada i gdje u svakom trenutku možete dobiti otkaz. Kada dobijete otkaz nemate program koji će preuzeti brigu o vama dok ne zasnujete novi radni odnos. Sve ono što je loše uzeli smo iz zemalja EU, a sve što je dobro, nismo uspjeli prenijeti. Vlasti nisu učinile ništa po tom pitanju. Teret koji se pokušava nametnuti sindikatima zašto se ne organizuju masovniji protesti nije opravdan. Ni u jednoj zemlji s ovih prostora i ranijeg socijalističkog sistema ne postoje velike demonstracije za 1. maj”, kazao je Šatorović te dodao da je to činjenica zbog koje ni u BiH niko ne treba preuzimati taj teret.

Pojasnio je da se sindikat mora prilagoditi radnicima, a to je bilo planirano kroz obilazak izletišta gdje bi se za 1. maj družili s članovima, pojašnjavali značaj jedinstva, sindikata i solidarnosti.

Prvi maj s radnicima Željezare Zenica uz radnički grah

“Ovaj Prvi maj ćemo provesti s radnicima Željezare u stečaju koji se još bore za svoja prava. S tog skupa želimo poslati poruke da tražimo Zakon o uvezivanju radnog staža, a ne po principu da ‘ko je bliže vatri brže se i bolje ogrije’. Želimo da to bude zakonski regulisano, želimo da se prepravi Zakon o zaštiti na radu. Poslodavci se žale često na bolovanje, a to je zbog neadekvatnog Zakona o zaštiti na radu jer poslodavci smatraju da je ulaganje u to trošak. Zakon o štrajku je također bitan i ponosan sam što smo od vanrednog kongresa u oktobru uspjeli nametnuti priču o definiranju najniže cijene rada koja je do tada bila priča koju niko nije spominjao. Danas je to tema koja se spominje u svim društvenim krugovima. Vlada Federacije BiH će u roku od 60 dana održati sjednicu i utvrditi najnižu cijenu rada koja će nadam se biti onakva kakvu Sindikat traži, a to je 70 posto prosječne plaće u FBiH plus topli obrok, prijevoz i regres. Nadam se da će to biti iskorak i pokazatelj da je izvršnoj vlasti u Federaciji BiH ipak stalo do građana i radnika”, dodaje Šatorović.

Nedavno su objavljene informacije da je stanjem na tržištu u metalnoj industriji ugroženo 10.000 radnih mjesta u ArcelorMittalu Zenica. Šatorović je kazao da će u narednom periodu održati sastanak s generalnim direktorom ArcelorMittala Zenica Biju Nairom gdje će porazgovarati o problematici, ali i ukazati na obavezu pravovremenog izvršenja obaveza prema radnicima koji su prošli mjesec protestvovali zbog kašnjenja plaća.

“Ono što je jako bitno istači jeste da Savez sindikata podržava napore ArcelorMittal Zenica da imaju jednake tržišne uslove kao i druge kompanije u BiH, da se država mora aktivno uključiti u cijelu priču i da ćemo insistirati kao sindikat da to bude što hitrije. Imajući u vidu koliko za ukupnu bh. ekonomiju znači ArcelorMittal Zenica, smatramo da ti problemi nisu zanemarljivi”, kazao je Šatorović te dodao:

“Također, želimo jasno poručiti da se ne smiju dešavati situacije u kojim radnicima kasne plaće jedan dan. Bez obzira na sve, i naredni put, ako dođe do kašnjenja plaća i naknada samo jedan dan, bit ćemo pred direkcijom. Nema izgovora za ono što su radnici svojim znojem zaradili i to im treba biti isplaćeno. Uprava mora tražiti modalitete posredstvom države da ona preuzme brigu u tom procesu, a to nikako ne smiju biti radnici. Pozitivno je, imajući u vidu iskustva kolega koji su znali mjesecima čekati plaće, što je Sindikat ArcelorMittal Zenica reagirao na vrijeme i odmah upozorio na to šta se dešava.”

Na pitanje da li su radnici u BiH svjesni snage sindikata Šatorović je rekao da stariji radnici koji imaju tradiciju sindikalnog organiziranja jesu, dok mlađi radnici pod pritiskom javnosti, društvenih mreža i medija sindikat gledaju kao organizaciju koja želi korist samo sebi.

“Da nije bilo Sindikata u ArcelorMittalu Zenica, ko bi izveo radnike i izrazio protest? Poruka radnicima, mladim ljudima, jeste da postanu članovi sindikata, a ako nisu zadovoljni radom sindikata, nije rješenje u isključivanju već rješavanju problema iznutra. Svaki sindikalni lider koji ne ispunjava želje svojih članova treba da ide s te pozicije od sindikalnog povjerenika do predsjednika Saveza. Nijedna od ovih pozicija nije Bogom dana niti zagarantovana. Sindikalni pokret ne treba biti talac pojedinca”, pojasnio je naš sagovornik.

Nastaviti borbu s radnicima za bolja prava i poštivanje rada

Savez samostalnih sindikata BiH u narednom periodu nakon završene priče o definiranju najniže cijene rada žele riješiti problem i Zakona o uvezivanju radnog staža, Zakon o zaštiti na radu i Zakon o štrajku. Sve to planiraju ostvariti do narednog Prvog maja, kada će, nadaju se, imati više motiva da izađu na ulicu i pokažu snagu.

“Nastavit ćemo da budemo na terenu, s radnicima, svih nivoa i sektora od realnog do javnog i budžetskog. Sve će nam to dati dodatne ideje i motivacije da određene stvari mijenjamo nabolje. Podržat ćemo inicijative koje se tiču rasterećenja privrede, obaveza na rad i po osnovu rada jer samo tako možemo osigurati plaću koju zahtjeva sindikat. Teret moraju podnijeti i poslodavci koji moraju shvatiti da u BiH mora prestati enormno bogaćenje u vrlo kratkom periodu. Poslodavci se najbrže bogate, a radnici su u najnezavidnijem položaju. Dobit mora biti podijeljena s radnicima koji se trebaju osjećati dostojanstveno tokom svog rada i da počnu sve te firme smatrati dijelom sebe”, kaže Šatorović.

Na kraju je iskazao nadu da će u BiH nedjelja biti slobodan dan, a Prvi maj neradni, da će radnici u tekstilnoj i drugim industrijama imati 40 sati rada sedmično i da će doći vrijeme kada će masovnije na protestima obilježavati Prvi maj uz ostvarena radnička prava i napomenu da radnik mora biti cjenjeniji i adekvatno plaćen.