Izazovi političke (ne)kulture u BiH na putu ka EU – Da bismo razumjeli kako pojmovi političke kulture u Bosni i Hercegovini, te političke kulture na jednom supranacionalnom nivou kakav je EU međusobno (ko)egzistiraju moramo, prije svega, definirati pojam političke kulture, da bi je napose stavili u kontekst društva BiH i EU.
Politička kultura predstavlja niz generaliziranih orijentacija pojedinaca prema različitim objektima politike, koje su posredovane dominantnim političkim uvjerenjima, vrijednostima, normama i simbolima određene političke zajednice ili određenoga kulturnoga političkog kruga. S jedne strane, politička je kultura dio kolektivne svijesti nekoga naroda, ona postoji kao sistem simbola, uvjerenja, vrijednosti i normi određenoga društva.
Najčešće se spominju tri tipa političke kulture: podanička (u autoritarnim sistemima), parohijalna (određene zajednice nisu u potpunosti ni svjesne postojanja političke vlasti) i participativna ili građanska kultura (kultura u kojoj građani aktivno sudjeluju u formiranju vlasti i političkog sistema). Politička je kultura postala nezaobilaznom odrednicom politike bez koje ne bi bilo moguće razumjeti odnos građana i države, odnose između mikropolitike i makropolitike, mogućnosti političke stabilnosti i promjene, kontinuiteta i modernizacije.
Bosna i Hercegovina bi, barem po svojoj opredjeljenosti, trebala biti država participativne politike jer ona, kao takva najviše odgovara demokratskim društvima. No, postavlja se pitanje da li je to zaista tako… Da bismo mogli govoriti o političkoj kulturi, u ovom slučaju participativnoj ili građanskoj, neophodno je da se osvrnemo na dva segmenta: jedan je insitucionalni koji je relativno lako uspostaviti a drugi je kulturni koji je rezultat specifičnih istorijskih prilika i odnosa u društvu u kojem je građanska politička kultura postala uobičajeno ponašanje i okvir djelovanja. Kada je o Bosni i Hercegovini riječ, u njoj ne postoje široke političke vrijednosti, pravne procudure, ustanove, istinska pravna odgovornost, slobodni mediji, kao ni dovoljno političkog znanja, kompetencije i jasnih političkih stavova koji bi bili odraz političke legiminosti.
Osim očitih problema u vidu neravnopravnosti, nepotizma, te korupcije sa kojima se društvo u Bosni i Hercegovini susreće, a u vezi sa razvojem političke kulture treba imati na umu i historijske narative koji sprječavaju prosječnog glasača u BiH da razvije svijest o procesima unutar države. Historijski gledano politička kultura u BiH se nije mogla razvijati zbog toga što društvo u BiH nikada nije imalo razvijen demokratsko-pravni sistem i samim tim bilo kakvo razumijevanje društveno-političkih tokova, procesa unutar države kao što su javne politike, budžetiranje i slično nije moglo da zaživi.
Sam proces izbora je često bio ili sveden na zakonodavnu vlast ili pod apsolutnom kontrolom državnog aparata. Očito je da je takav sistem onemogućavao daljni razvoj političke kulture, osim za akademsku, političku i birokratsku elitu. Drugi jako bitan razlog je i oružani sukob u BiH koji je unazadio ne samo razumijevanje procesa kao temeljnu odliku političke kulture, nego je unazadio i svaki drugi aspekt društveno korisnog djelovanja, infrastrukture, itd. Obe prekretnice u kombinaciji sa negativnim mirom nakon rata, ali i neefikasnim sistemom doveo je do masovnog gubitka volje za učešćem u procesima, ali i ogromne stope nepovjerenja u vlast. Komunističko naslijeđe je i danas prisutno u glavama mnogih političkih vođa, ali i građana i dok se ne desi zaokret u njihovim percepcijama ili neke nove i mlađe garniture ne dođu na vlast politička kultura u Bosni i Hercegovini više će ličiti na podaničku nego na participativnu, osim u već pomenutom formalnom smislu.
S tim u vezi, Ralf Dahrendorf, njemačko – britanski sociolog i političar je rekao: „U raspravama o demokratskoj transformaciji društva ističe se da je za ustavne reforme potrebno 6 mjeseci, za političke promjene 6 godina, a za stvaranje građanskog društva i građanske kulture 60 godina.“ Ako je suditi po ovom, Bosnu i Hercegovinu čeka dug i mukotrpan put do uspostavljanja građanskog društva i građanske političke kulture. To su pitanja i problemi koje je većina članica Europske unije, u čijem članstvu želimo da budemo i što nam je postavljeni cilj, davno ostavila iza sebe i to treba imati na umu u procesu integracija te što prije stvoriti uslove za egzistiranje istinske građanske demokratije koja je preduslov participativnoj političkoj kulturi. S druge strane, iako se Evropska Unija smatra bastionom demokratije, ili barem njene zemlje članice, ona, također, ima problema koji se tiču izazova političke kulture.
Čitava plejada političkih teoretičara, političara, te euroskeptika sve češće koristi termin demokratski deficit kako bi pobliže objasnili probleme sa kojima se Unija suočava na supranacionalnom nivou u kontekstu izlaznosti na izbore, legitimnošću svojih institucija, te prevashodno i izvodljivošću svojih politika. Naime, veoma visok procenat građana EU (podaci iz 2012. govore o čak 40% na nivou EU) nisu zainteresovani za politiku na bilo kojoj razini niti za politička dešavanja u bilo kom smislu što pod velik upitnik stavlja sam participativni model političke kulture i demokratske procese jer bez građana nema ni demokratije. Najveći par povjerenja u europske institucije dešava se u ekonomki slabijim državama Unije koje nepovjerenje u svoje državne institucije „sele“ na europski nivo.
U ekonomski snažnijim državama, prirodno, postoji veća solidarnost, povjerenje u državu i uključenost u politički život. To je rezultat, već pomenutih istorijskih prilika, ekonomskih okolnosti i „starosti“ demokratije na datom području. Treba napomenuti da glavne odluke na nivou EU donose Europska komisija i Vijeće Europske unije i ni u jednom od ovih organa predstavnici nisu direktno izabrani od strane građana što u stranu stavlja Europski parlament čije članove direktno biraju građani. On, još uvijek, nije dovoljno jaka institucija u kreiranju zakona i politika EU.
Zatim, značajan broj odluka donosi se u velikom broju odbora i pododbora, agencija, zakonodavnih struktura na nižim nivoima Europske unije koji imaju veliku moć odlučivanja a članovi nisu direktno izabrani nego delegirani što inicira da politike EU imaju premalo dodira sa svojim građanima. Građani imaju uticaj kroz svoje nacionalne političare, što je, s druge strane, u jednu ruku i razumljivo, zbog geografske udaljenosti i samog birokratskog aparata. Europska unija zbog svoje specifične stukture nema jasnu trodiobu vlasti, Europski parlament, formalno, stoji kao odraz ovlje naroda, ali EU nije ni nacija ni država, a da bi se stvari kretale u tom smjeru potrebno je promijeniti svijest, političku kulturu i tradiciju kod europskih naroda i razviti njihova pripadnost EU što je proces koji će trajati prilično dugo. Stoga deficit povjerenja u demokratiju u instituacijama EU je rezultat same strukture Europske unije i svih različitosti njenih članica koje je potrebno uskladiti i prevazići snažnim kompromisom.
Uzmu li se u obzir izazovi sa kojima se Bosna i Hercegovina i njeno društvo suočavaju u kontekstu učestvovanja na izborima i procesima koji slijede nakon izbora, te izazovi a pro po izbornog legitimiteta same Unije možemo zaključiti da nas čeka jako turbulentan period reforme unutar društva Bosne i Hercegovina, ali reforme institucija EU kako bi se povećao legitimitet Unije kao takve. U suprotnom možemo pretpostaviti porast euroskepticizma kakav vidimo u zemljama centralne Europe, Velikoj Britaniji, itd. Ono što bi moglo biti predmet zanimanja jeste da li će porast sketicizma u Eeropi u kombinaciji sa nerazumijevanjem temeljnih procesa unutar BiH, ali i EU usloviti porast euroskepse u društvu Bosne i Hercegovini? Ono što je sigurno jeste da Bosni i Hercegovini predstoji dugotrajan put unutrašnje, državne reforme političke kulture na njenom putu ka EU, a Europskoj uniji preobražaj svijesti u smjeru većeg osjećaja pripadnosti Uniji i povjerenja u procese unutar samih njenih institucija.
autori: Omar Memišević i Bojana Naimarević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
