Spomenik postaje ruševina – Nakon kratkog vremena ponovno dobijamo frišku ruševinu u centru grada. Onaj minijaturni trg, plato ispred RK Bosna baš nema sreće. Pošto Zenica osim Željezare i KPD Zenica nema prepoznatljiv simbol grada, vjerovatno se nekad krenulo ambiciozno sa tom težnjom u stvaranje slike koju bi neko odmah prepoznao.
Ćini mi se da i nakon nekoliko pokušaja to nismo uspjeli. Zadnja rekonstrukcija, poprilično skupa je u startu imala nekoliko značajnjih propusta i manjkavosti koje su odredile vijek trajanja ovog spomeničkog kompleksa. Možda onaj stakleni dio i djeluje u prvi mah impozantno, ali Izbor kaljenog i oblikovanog stakla kao materijala ga je odmah svrstao u kategoriju osjetljivih i osudio na kratak vijek. Ako izuzmemo namjerno udaranje i lom stakla, usljed velikih termičkih dilatacija stakla zimi i ljeti, plohe pucaju i lome se. Pošto je konstrukciono loše riješnje bez omogučavanja termo dilatacija uzrok stalnog pucanja, troškovi održavanja su enormni. Staklo morate savijati u kalupima, upisati ponovno one silne podatke na njih, transport i montaža su zahtjevni a status nakon montaže i određenog vremena je ponovno – vađenje i zamjena. Rasvjeta u tlu je priča za sebe. Loše rješenje vodo-zaptivanja i nepostojanje otvora za odvod kondenzata je odmah donijelo probleme, prolazak vode i skupljanje kondenzata, tako da je ovo dizajnersko rješenje odmah izgubilo namjenu.
Ugradnja drvenih greda u kamenu podlogu je sljedeći promašaj. Ugradnja drveta u vlažnu podlogu je smrtna presuda tom materijalu jer će sigurno istrunuti poslije određenog vremena. Onaj kameni sarkofag – varijanta fontane je priča za sebe. Iako nisam arhitekta, mislim da nikad ne bih potpisao onakav arhitektonski “biser” koji treba biti ukras u ovom kompleksu. Ovako dobro dođe za redanje buketa u trenucima sjećanja. Klupe na platou djeluju kao mjesta za kažnjavanje posjetilaca. Na otvorenom, bez naslona i hlada ljeti možete sjesti par minuta i pobjeći usijane glave negdje drugo. Otvori za cvijeće na talasima su izrađeni redanjem kamenih ploča, bez povezivanja. I na kosim i nagnutim dijelovima one se pomjeraju i kližu niz tako da se deformiše zamišljeni otvor. Drvene stepenice su već jednom mijenjanje, tako da na čitavom kompleksu ne postoji detalj ili dio koji je smišljeno i kvalitetno urađen.
O onom estetskom utisku se da pričati, jer je to subjektivan i pojedinačan doživljaj. Sve u svemu, jedan izuzetno vrijedan komad zemljišta u strogom dijelu grada koji je trebao postati prepoznatljiv znak Zenice je upropašten i u sve lošijem stanju. Izgleda da dolazi vrijeme da ga ponovno treba riješavati, ali se nadam ovaj put puno kvalitetnije i u građevinskom, arhitektonskom, funkcionalnom i estetskom smislu. Ne znam koja po redu, ali će valjda biti više sreće.
Alibegović Zlatan
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
