Batonovo sjećanje na genocid u Srebrenici kroz promociju knjige “DJEČAK SA RUKAMA STARCA” – Već drugu godinu za redom KPS “Baton” kroz različite kulturne događaje, mjesec dana njeguje sjećanje na genocid u Srebrenici, na patnje i stradanja Bošnjaka. Tako je utorak, 16 juli, upriličena i druga promocija knjige. Ovoga puta knjiga “Dječak sa rukama starca” čiji je autor Bekir Husejinović, jedan od šestorice iz grupe koja je devet mjeseci tumarala šumama oko Srebrenice, skrivajući se od ruke zločinaca, da bi izvukli živu glavu i tako sačuvali najstrašniju istinu.
U dvorištu BZK “Preporod” gdje se domaćin Midhat Kasap obratio riječima dobrodošlice, mnogobrojni prisutni su sa posebnom pažnjom pratili najavu ove, po svemu sudeći jedinstvene knjige. U svome uvodu, prof.dr. sc. Ajdin Huseinspahić, osvrnuo se na film “Surviving the Game” (1994) Ernesta Dickersona, koji kako reče “ostavlja bez daha, a govori o ljudima koji iz hobija love jednog beskućnika kojemu su ograničili polje kretanja kako bi ga lakše ubili, ulovili, uhapsili…. i tamam kada pomislite da je sve to samo film, samo Holivud, samo glamur filmske scene, dođe vam pod ruke ova knjiga, knjiga koju nijedan scenarist ne bi ovako mogao napisati, knjiga “Dječak sa rukama starca” Bekira Husejinovića. Ali kada Gospodar određuje sudbinu tu ne postoji mašta, tu ne postoji nemoguće. Ovaj čovjek je heroj! Ovo je samo jedan od heroja koji su preživjeli patnje i pokazali nesalomljivost bošnjačkog duha.
Šta mi danas trebamo raditi, koja je uloga nama dodijeljena? Upitao se prof.dr.sc. Huseinspahić.
Moramo biti vrlo iskreni i slobodarski kritični, svojim djelima i ustrajno-plemenitim djelovanjem ukazivati na ljude među nama koji su se ostvarili i kojima je politika samo sredstvo a nikako cilj.
Bojim se da mi Bošnjaci plaćamo cijenu pogrešnog shvaćanja politike od strane pojedinaca koji istu razumijevaju kao mjesto vlastitog promovisanja i brzog sticanja tzv. društvenog ugleda i bogaćenja. Ovo su naši problemi današnjice na koje možemo odgovoriti samo jakim odgojem i obrazovanjem što će nas učiniti ljudima od struke, a koji će onda politiku shvatati dosta plemenitije; kao mjestom opće-društvenog napretka, a nikako mjestom parcijalnih i samoživih interesa. Zato nam je “farz” prepoznati ljude kojima je politika samo i isključivo sredstvo kako u budućnosti ne bi više niko i nikada doživio Bekirovu sudbinu.
Raduje me činjenica da samo se, za razliku od predzadnjeg egzodusa, tokom Drugog svjetskog rata, kada je odmah nakon rata bošnjački narod obezglavljen, lišen intelektualno-političke elite, identiteta i institucija, ipak nakon 1995. godine izborili se za potvrdu svoga identiteta, izgradnju institucija, ali i intelektualno-političke elite koju valja jačati i sve više uvezivati, a nikako i nikada cijepati i usitnjavati to tkivo. Knjiguobavezno prevesti na strane jezike, jer samo promocijom istine ostajemo na njenom putu.
U protivnom hajdučke i uskočke pjesme će i dalje trovati našu javnost!
Nakon izlaganja prof. Huseinspahića, numeru na flauti izvela je Saida Skopal, koja je i član recitaroske sekciije KPS “Baton” a nakon nje poemu “Srebrenička krvava bajka” recitovao je autor, kniževnik, prof.dr.sc. Smail Durmišević.
Promotor Avdo Huseinović, ovovremeni Hajrudin Krvavac u domenu dokumentarnog filma, izlaganje je počeo riječma. “Došao sam direktno iz sudnice gdje je Ahmed Sejdić oslobođen po svim tačkama optužnice.” Uslijedio je veliki aplauz prisutnih, da bi nastavio. “Na današnji dan, dio kolone iz Srebrenice, probio se na slobodnu teritoriju. Knjiga “Dječak sa rukama starca” je priča o šesnaestogodišnjaku, dječaku koji sa još pet svojih drugova, krije se po šumama oko Srebrenice da bi se konačno odlučili na put do slobodne teritorije i stigli do američke baze kod Kladnja.
Autor knjige, Bekir Husejinović, kratko se obratio, ne krijući zadovoljstvo brojnom publikom, da bi u interakciji sa Avdom Huseinovićem, govorio o najtežim momentima. O lutanju šumom i nailasku na bijelu mačku koja im pokazuje put, o povratku u selo Lehoviće. Na pronađenom radiju slušali su podvige Armije R BiH, u oslobađanju Krajine pod komandom Atifa Dudakovića i radovali se. Potpisan je Daytonski sporazum, ali rat za njih nije bio završen. Život u zemunici, na krompiru i kukuruzima bez zrna soli, u snijegu, kada se vatra mogla paliti samo noću, bilo je ispisivanje priručnika za preživljavanje. Postili su mjesec Ramazana u tim snježnim januarskim danima. Ovo je izuzetno štivo čovjeka, koji je u rukopisu oslikao najveće strahote genocida i snagu vjere. Na naslovnici knjige je fotografija petorice učesnika, koju je po dolasku u američku bazu kod Kalesije snimio fotoreporter u New York Times, a na kojoj je sasvim desno Bekir Husejinović.
Piše: Said Šteta, književnik i novinar
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
