– Kada bih ponovo upisivao fakultet moj izbor bi bio isti – Iz svake stvari koja mi se desila sam nešto naučio – Mislim da je krajnje vrijeme da se u ovoj državi stvori kritična masa pametnih i obrazovanih ljudi koja će se znati izboriti za bolje sutra svih nas!
O uspješnima, o onima koji su najbolji u nečemu, o onima koji se razlikuju od ostalih, o onima koji su najbolji od najboljih treba govoriti i pisati. Treba im dati mjesto, izdvojiti vrijeme, treba ih istaknuti, dati im podstrek da budu još bolji i da nastave istim tempom jer oni to zaslužuju. Oni su vrijedni svakog „aplauza“ i na njih trebamo biti ponosni. Jedan od onih njih je Zeničanin Malik Ejubović.
Rođen je 1991. godine u Zenici u kojoj je završio Osnovnu muzičku školu i Prvu gimnaziju. Od 2010. godine student je Medicinskog fakulteta u Sarajevu na kojem je šesta godina.
-„Isti sam upisao kao prvoplasrani na prijemnom ispitu. Od samog početka studija, uključen sam u studentske aktivnosti. Trenutno obavljam funkciju predsjednika Udružena studenata Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a ujedno sam i student-prodekan našeg Fakulteta. Bitno je istaći i da sam tokom studija učestvovao na nekoliko kongresa u zemlji i inostranstvu, te sam bio i na dvije razmjene, u Turskoj i u Austriji i kao autor ili koautor objavio desetak radova na pomenutim kongresima. Osim toga, bio sam i pozvani predavač na dva studentska kongresa na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Najbolji sam student sa prosjekom 9,1 i demonstrator sam na predmetu Medicinska biohemija. Govorim šest svjetskih jezika, engleski, njemački, španski, turski, italijanski i portugalski“ – rekao je Malik.
Odabrao si Medicinski fakultet na Univerzitetu u Sarajevu, šta je bilo presudno u tvom izboru?
Potičem iz intelektualne porodice, otac je mašinski inženjer, a majka i sestra ljekari. Neki logična slijed je bio da i se i ja opredijelim za studij medicine i sada, skoro na kraju svog školovanja, mogu reći da nisam niti jedne sekunde zažalio zbog te odluke, te da, kada bih ponovno upisivao fakultet, izbor bi bio isti.
Pojasni nam svoj angažman u Udruženju studenata Medicinskog fakulteta?
Od prve godine, imao sam čast da budem izabran za predstavnika svoje studijske godine, što je automatski značilo i mjesto u Nastavničkom vijeću Medicinskog fakulteta i na toj poziciji se nalazim i danas. Upravo to je bio uvod u moj daljni angažman u Udruženju. Prošao sam put od člana udruženja, sekretara, potpredsjednika i danas se nalazim na mjestu predsjednika Udružena studenata Medicinskog fakulteta. Posebno sam ponosan na činjenicu da je za vrijeme mog mandata predsjednika organizovan Prvi međunarodni kongres studenata medicine, sa skoro tri stotine učesnika iz 17 zemalja svijeta. Time su Sarajevo i Bosna i Hercegovina dospjeli na svjetsku mapu međunarodnih studentskih dešavanja, budući da smo prošle godine bili najveći kongres tog tipa u Evropi. Za početak sljedeće godine je planiran i drugi kongres, te se nadam da će moj mandat u udruženju završiti uspješno, sa organizacijom jednako posjećenog kongresa.
Objavio si dvije knjige, na koje teme i planiraš li nastaviti pisati?
Prva je „Ratni brodovi, tenkovi i avioni kroz historiju“ i objavljena je 2010. godine, dok je druga o američkim Indijancima objavljena 2012 godine i zove se „Siouxi, narod iz Paha Sapa“. Historija je moja velika ljubav i planirao sam i dalje da se bavim pisanjem iz te oblasti. Upravo sam u toku pisanja i treće historijske knjige i nadam se da će ona kroz koju godinu ugledati svjetlo dana. Mogu samo reći da će tema biti veoma zanimljiva i aktuelna.
Ko su tvoji uzori?
Moj najveći uzor i ujedno najveća podrška u životu su moji roditelji i moja sestra. Bez njihove podrške ne bih mogao ostvariti sve rezultate koje sam ostvario uz Božiju pomoć i njihovu podršku.
Na koja svoja dosadašnja postignuća si najponosniji?
Ponosan sam na sve što sam do sada postigao, jer svaka stvar koja mi se u životu desila, ima svoje mjesto i iz nje, bila dobra ili loša, sam nešto naučio.
Šta je ključ uspjeha?
Odgovor na ovo pitanje je možda i najlakši. Jedini ključ uspjeha je vjera i mnogo rada.
Gdje sebe vidiš za pet godina?
Teško pitanje. Nadam se kao ljekara u Bosni i Hercegovini. Ne bih volio da budem prisiljen da svoju egzistenciju tražim van granica Bosne i Hercegovine. Ako to u nekoj varijanti bude jedini izlaz, neće biti rezultat moje volje i želje.
Poruka čitaocima?
Vjerujte u sebe, obrazujte se. Mislim da je krajnje vrijeme da se u ovoj državi stvori kritična masa pametnih i obrazovanih ljudi koja će se znati izboriti za bolje sutra svih nas.
zeda.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
