Kako je dobro vidjeti te opet – u Crkvicama 48 – Nesvakidašnji događaj zabilježili smo proteklog vikenda u ulici Crkvice 48 u Zenici. Inače, ovaj soliter 48 (ranije ulica Prvomajska) je prije tridesetak i kusur godina započeo tu svoju nesvakidašnju pricu o druženju, pa napravio dugu pauzu, te se realizacija nesvakidašnjice nastavila ponovno u danima proteklog vikenda.
Kao da nije prošlo toliko godina, kao da su nastavili tamo gdje su stali …falili su samo oni koji su bili spriječeni doći (njih nekoliko) i oni koji nažalost nisu više medu živima, ali koji žive u našim sjećanjima: Regec, Tea i Miki, za koje se minutom šutnje ili fatihom odala počast na početku druženja .
Vrijeme dijelimo, nažalost, na period prije i poslije rata. Ovaj soliter je nekada okupljao veliki broj djece, tada pionira (malenih) koji su se družili, uvježbavali muzičke, plesne, dramske tačke i izvodili ih ispred zgrade za roditelje, komšije ali i za mnogobrojne simpatizere iz drugih solitera, prijatelje i slučajne prolaznike koji bi zastali i čudili se toj ljepoti dječije igre, kreativnosti i stvaralaštva. Tada su i novine pisale o tome, a reporter je bio poznati novinar, veliki čovjek, prijatelj, a inace tada i stanar solitera 48, uvaženi Bogoljub Ilić, koji nažalost nije vise među nama.
Poslije toliko godina odlučili su se ponovo okupiti, a bilo je teško zamisliti da će se u tome uspjeti, jer samo nekoliko njih je ostalo u soliteru, u Zenici, u BiH.
U konačnici broj okupljenih nekadašnjih malih pionira, drugara iz solitera 48, koji su se ratom odvojili na sve četiri strane svijeta, bilo je 25. Vikend je prošao u razgovorima, smijanju, zagrljajima, igranju klikera (roša ispred zgrade još uvijek stoji, niko je nije izravnao sve ove godine), išlo se gazati (a neki su se i kupali) na Babinoj rijeci ispod solitera, gdje je bila nekada popularna brana. Spontano su se donosile pite, kolači, kafa, ali i piće kako iz obližnjih prodavnica tako i iz Češke, Austrije, Njemačke… Pojavio se na stolu i lonac gulaša, a i sarma je zamirisala. Neko je donio Salčinove kifle i mezu. Djelile se čokolade, …djelila se ljubav.
Taman kad su odlučili roštiljati, počela je kisa, pa se sakrilo u popularnu podstanicu zgrade, potom u oblžznji ugostiteljski objekat, a zatim se išlo na ćevape i druženje, koje je nastavljeno do ranih jutarnjih sati uz ples i smijeh, prvo u ugostiteljskom objektu koji je pored rijeke Bosne, pa opet ispred zgrade. Neki su zbog uzbuđenosti i nesanice nastavili su u kućnoj varijanti prepričavati dogodovštine iz djetinjstva i mladalaštva.
Jutrom se popila kafa na igralištu i zaigralo fudbala, baš kao nekada. Zazvučalo je igralište: dodaj Mustafa, Zorane leda, Vlado na go, Sejo nema spavanja, al ga Isus zakuca, Damire ne igramo košarke i sl. Zvala se kao nekada i Ljilja da izđde napolje (odjekivalo je Ljiljoooo). Nekada su se dozivali (kako se prisjećaju stanari solitera 48) mame i tate (neki više nažalost nema međ nama), da se namaže kriška, da se ostane još malo napolju jer je žmira u toku… sjećanja su navirala, nizale su si priče nekadašnjih malih pionira, drugara tadašnje Prvomajske 48.
Sandra i Tanja su iznijele kafu za prisutne fudbalere; ali zaista fudbalere, jer prvo što su neki od njih trenirali profesionalno fudbal kao dječaci (Jeftic, Ramljak, Lelić) ali i danas su se svi pokazali kao dobri igrači , timski igrači što je najvažnije, i svi u dobroj formi sa po iznad 35 godina starosti (necemo reci do koliko godina, jer su svi ostali u formi i kako rekosmo nastavili su tamo gdje su stali prije tridesetak i više godina). Anđela, Bilja, Zoka i Mario (selector) su navijali sa klupa, i sve zabilježili fotografisanjem da se pohrani u arhivi kao događaj za pamćenje i nesvakidašnje druženje koje vam prenosimo u fotografijama i porukom, da neka prijateljstva ostaju zauvijek bez obzira na okolnosti, daljinu i neviđanje i ako su pravi dobri ljudi i prava iskrena prijateljstva.
Biljana Trifković za Zenicablog
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
