VIDEO: Zeničanin u fokusu priče DW-a – Pod sloganom „Na Božijem zadatku“ ove godine na Metro maratonu u Düsseldorfu će dionicu od 42,2 km podijeliti musliman, Jevrej, katolkinja i protestant. Cilj je bolji suživot.
“Božiji zadatak je da pokažemo da je suživot moguć i da suživotu nema alternative”, kaže Sejfuddin Dizdarević iz Düsseldorfa istovremeno postavljajući pitanje: “Šta bi mu bila alternativa?”.
To najbolje možemo vidjeti iz naše historije, iz BiH i bivše Jugoslavije. Alternativa suživotu je rat, ubijanje, silovanje, protjerivanje, a to je nešto što niko ne želi”, kaže Dizdarević.
Sejfuddin Dizdarević je zajedno sa Savezom muslimana grada Düsseldorfa tvorac ideje da na ovogodišnjem maratonu u Düsseldorfu, 26. aprila, dionicu u dužini od 42,2 kilometra podijele musliman, Jevrej, katolkinja i protestant.
“Cilj je da se pokaže da ljudi različitih vjera, kada se spoje, mogu ostvariti cilj. Na ovaj način simbolično pokazujemo da ljudi različitih vjera mogu zajedno”, kaže Dizdarević koji će na maratonu, bez obzira na Ramazan, trčati 8,6 kilometara.
Kada je Natalie Schneider, koja će na maratonu kao predstavnica Katoličke crkve trčati dionicu u dužini od 9,2 kilometara, čula za projekat, odmah je odlučila da učestvuje.
„Sport je nešto što povezuje ljude. I religije trebaju povezivanje. Zbog toga sam odmah pristala da učestvujem u ovom projektu jer je to dobra prilika da upoznam ljude”, kaže Natali Schneider dok se sa drugim učesnicima projekta priprema za trening uz obalu rijeke Rajne. Iako je, kako kaže, svjesna da širom svijeta imamo velikih međureligijskih problema, ona ipak vjeruje da religije imaju više zajedničkog nego razlika.
“Angažman za mirom u svijetu je dobra prilika da se zajedno djeluje”, kaže Natalie Schneider.
Manjak kontakta
Ona je mišljenja da zbog malo kontakta sa ljudima drugih vjeroispovijesti “dolazimo u situaciju da imamo mržnju i netrpeljivost”.
“U našem društvu trenutno imamo mnogo nasilja, katastrofe koje se dešavaju za koje mislimo da se nikada ne bi smjele dogoditi. Mislim da suživot mora funcionisati još od obdaništa, škole, radnog mjesta, sporta… Ako tada funkcioniše, onda će funkcionisati uvijek i u cijelom našem društvu. Na višim nivoima su to obično samo riječi, koje su doduše isto tako važne”, kaže Natalie Schneider.
Jacques Abramowicz je predstavnik Jevrejske zajednice u Düsseldorfu. On je također sretan što učestvuje u međureligijskim projektima i akcijama. Kaže da je važno da su ljudi različitih vjera zajedno.
“Želimo pokazati da nam je zajedno veoma dobro, da se veoma dobro razumijemo i da nema razloga da neki vjeruju da mora postojati mržnja”, kaže Abramowicz pred kojim je 26. aprila dionica maratona u dužini od 11,3 kilometra.
“Već godinama poduzimamo razne akcije. Smatramo da je veoma važno da smo zajedno. Da pokažemo parole da nam je zajedno veoma dobro, da se veoma dobro razumijemo i da nema razloga da neki vjeruju da mora postojati mržnja”, kaže Abramowicz.
Timski rad za bolji suživot
Bez obzira na veliko zalaganje političkih partija, vjerskih zajednica i samih građana, suživot ponekad i nije na željenom nivou. Pojave se pojedinci ili grupe koje suživotu okrenu leđa i svojim ideologijama nanesu štetu, slažu se naši sagovornici iz Düsseldorfa.
“Postoji nekoliko razloga za to”, kaže Abramowicz: “Mislim da je prvi razlog što smo naše društvo u posljednjih 15-20 godina pogrešno odgajali. Ljudima smo govorili `ti si najvažniji, pojedinac je važniji, cilj je put, a nije bitno koga na tom putu ostavite`. To je pogrešno. Prestali smo organizovati mnoge zajedničke stvari. Fudbal je dobar primjer dobrog suživota. Poznajem igrače iz raznih zemalja i različitih religija. Dakle, može kada se hoće. Ljudima moramo objasniti da je važan timski rad”, kaže Abramowicz.
“Mislim da suživot daleko bolje funkcioniše na nižoj razini. Na višem nivou se zaborave problemi običnih ljudi. Ljudi na višim nivoima ne znaju koliko košta litar mlijeka ili deset komada jaja. Oni žive u svom svijetu”, kaže Abramowicz iz Jevrejske zajednice grada Düsseldorfa i dodaje:
“Ali, ako pogledamo južnoevropske zemlje, muslimanske ili jevrejske porodice.Tamo je familija još uvijek važna. Dvije ili tri generacije žive zajedno. U tim familijama se još uvijek unuci brinu o djedovima i bakama, a djedovi i bake se brinu o unučadima. Imamo kuće u kojima živi po nekoliko generacija. Ranije se to podrazumijevalo i bilo sasvim normalno. Međutim, sada je postalo normalno da se odbaci neko ko pravi probleme i šalje se u starački dom ili internat. U posljednjih 20 ili 30 godina se izgubilo to da radimo zajedno, da smo velika familija i da se brinemo jedni o drugima.”
“Trčimo za zajedički cilj, a to je da ljudima pokažemo da možemo i trebamo živjeti zajedno”, poručuje Abramowicz.
Cilj je suživot
Thorsten Nolting iz Evangelističke crkve, pred kojim je na maratonu u Düsseldorfu 13,1 kilometar kaže da je u svakodnevnom životu “važno pokazati da pripadamo jedni drugima, da smo dio zajednice i da religija nije nešto što razdvaja ljude”.
“Ljudi nisu uvijek baš miroljubivi. To se događa kada neke stvari nisu u skladu sa njihovim interesima i mi moramo vidjeti kako to popraviti. U svakoj zajednici imamo neku vrstu konflikta, čak iako su u toj zajednici samo katolici ili samo muslimani. Zbog toga je naš zadatak isti. To je zadatak svih građanki i građana. U svakodnevnom životu to moramo pokazati, u susretu sa drugim ljudima koji imaju drugačije mišljenje i na taj način pronaći rješenje”, kaže Thorsten Nolting iz Evangelističke crkve.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
