Spahine punktacije 1933. i priča o stalnoj borbi za BiH u vrtlogu hegemonističkih težnji

Težak položaj muslimana poslije Prvog svjetskog rata, naročito zemljoposjednika, bila je inicijalna kapisla za potrebom formiranja određene političke organizacije koja će zastupati interese u centralistički ustrojenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ipak, bilo je i onih koji su bili protiv formiranja posebne muslimanske političke organizacije, a to su pravdali time da bi se muslimani izolirali. Najviše protivnika ideji stvaranja posebne političke organizacije muslimana činio je dio građanske inteligencije koja je već bila integrisana u državnu administraciju.

U biografiji o Mehmedu Spahi sarajevski univerzitetski profesor Husnija Kamberović kaže da se političko organiziranje muslimana odvijalo oko dva lista i to lista Vrijeme, gdje su bili Spaho, Halid-beg Hrasnica i drugi, te lista Jednakost. Ciljevi i jednih i drugih u početku su bili slični, a to je rješavanje položaja i pitanja Islamske vjerske zajednice, položaja BiH u Kraljevini, a razlikovali su se kada je riječ o rješavanju agrarnog pitanja. Politička grupa oko lista Jednakost kasnije se priključila Svetozaru Pribićeviću, minsitru policije, u formiranju Jugoslovenske demokratske stranke 1919. godine.

Pored Spahe i drugih okupljenih oko lista Vrijeme, postojala je i aktivna grupa muslimana tuzlanske regije koje je predvodio Ibrahim ef. Maglajlić. Program im je bio sličan pa su se ujedinili i u februaru 1919. formirali Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Za predsjednika je izabran Ibrahim Ef. Maglajlić, a u rukovodstvu su bili Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut, Hamdija Karamehmedović, Edhem ef. Mulabdić i drugi.

Odmah je naglašeno da se JMO neće rukovoditi vjerskim motivima i da su nacionalno opredijeljeni kao Srbi, Hrvati, a svi su se zalagali za ideju jugoslavenstva.

Potom je uslijedio val osnivanja manjih stranaka koje su se trebale boriti za prava muslimana. Tako je osnovana Muslimanska težačka stranka pa Muslimanska narodna organizacija. Njihov cilj je bio izboriti se za bolja prava poljoprivrednika i to su najviše zamjerali rukovodstvu JMO-a.

Mehmed Spaho na samom početku nije bio član rukovodstva JMO-a, ali se aktivirao i preuzeo ključnu riječ. U nezahvalnim vremenima nakon nametanja diktature 1929. godine Spaho je tražio najbolje rješenje u vremenu nakon formalnog ukidanja diktature 1931. Već 1932. vodeći hrvatski političar Vladko Maček pokrenuo je pitanje tzv. punktacija kojima je želio smanjiti srbijansku hegemoniju. U tom procesu Spaho je čekao posljednji i tek početkom 1933. godine otvoreno obznanio rezoluciju JMO, poznatu i kao Spahine punktacije. Njima je u ime svih muslimana izrazio stav o budućem uređenju Kraljevine Jugoslavije, kritikujući centralističko uređenje i tražeći decentralizaciju u državi u kojoj bi BiH bila jedna od ravnopravnih jedinica.

Kasnije je Spaho zbog ovih punktacija, koje su ocijenjene kao politički akt protiv Kraljevine, završio u zatvoru na jedan kraći period. Iako je muslimanski politički korpus tada bio pocijepan, Spahin utjecaj je sve više jačao. Ipak, Spaho se nije mogao oduprijeti tada hegemonističkim težnjama Srbije, ali i Hrvatske kojima je BiH bila laka meta. Spaho je umro 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima, a najbliži njegovi saradnici smatrali su da je ubijen.