Žene su i dalje dekor bh. politike – Ne bi se baš uvijek moglo reći da je statistika zbir tačnih, beskorisnih podataka. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je na svojoj web stranici objavila Preliminarne kandidatske liste za predstojeće lokalne izbore 15. novembru 2020. godine i, pored brojnih kvantifikacijskih mjerila, iznijela i “udarni” podatak da je od 425 kandidata za načelnika/gradonačelnika svega 29 žena, ili 6,82 posto.
Nešto bolja situacija je na listama za općinska i gradska vijeća i Skupštinu Brčko distrikta, gdje su od, 30.168 kandidata, 12.753 žene, ili 42, 27 posto, što se uklapa u zakonsku kvotu od 40 posto žena. Ova “ženska” kvota stupila je na snagu 2013. godine, nakon harmonizacije Izbornog zakona u Bosne i Hercegovine sa Zakonom o ravnopravnosti polova, zakonske inicijative koju je svojevremeno predložila “zaboravljena” državna parlamentarka Ismeta Dervoz.
Bh. društvo je i dalje dominantni socijalno- politički spektar muškaraca. U ogledalu politike oni vide samo svoje likove. Reprezentativni primjeri se ciklično ponavljaju i vide na izbornim listama. “Iznenađenja” u vidu žena kandidatkinja za gradonačelnice/načelnice ili nositeljice lista obično se i vrlo često dešavaju kada stranka, odnosno muški stranački “gremij”, procijeni da je muški kandidat slab u odnosu na kandidate drugih stranaka za istu poziciju. Tada stranka “odjednom” pronalazi ženu, koja takvu “poklonjenu” kandidaturu smatra čašću i snishodljvo se zahvaljuje stranci.
Vrlo rijetko ili skoro nikada ‘ne dižu glas’
U slučajevima kada stranka odabere muškarca, vrlo rijetko ili skoro nikada žene unutar političke stranke “ne dižu glas” za ženu kandidata, čak i ako postoji snažna i prepoznatljiva liderica, kako ne bi rušile muške autoritete.
U razgovorima sa ženama kandidatkinjama za funkcije načelnika/gradonačelnika i ženama nositeljicama stranačkih lista, gdje su žene, također, uskraćene u odnosu na muškarce, one iznose svoje stavove o pozicioniranju žene u politici i funkcionerskom svijetu, koji je “feudalnom” sviješću na ovim prostorima predestiniran za “jači” pol. No, istovremeno otvaraju oči ženama i bh. društvu na primjere uspješnih žena, ali i na takozvanu pozitivnu diskriminaciju i inauguriranje žena na liste s ciljem lažnog demokratskog predstavljanja stranačkih politika.
Mirjana Marinković-Lepić (Naša stranka), kandidatkinja za gradonačelnicu Tuzle, ističe da 6,8 posto žena na listama za načelnike/gradonačelnike jasno ukazuje da su žene i dalje dekor u politici.
“Ovako mali broj kandidatkinja pokazuje da muškarci još uvijek dominiraju političkom scenom i da predstavljaju opstruktivni faktor zbog kojeg žene ne dobijaju jednake šanse, posebno kad su odgovorne političke funkcije u pitanju i mjesta na kojima se rukovodi i odlučuje”, kaže Marinković-Tepić.
Kao pozitivan primjer ističe svoju stranku. Po njenim riječima, na trenutnim funkcijama Naše stranke u organima vlasti više od 60 posto su žene. Dodaje kako takva “ženska” politika stranke nije iziskivala “rat” s muškarcima za kandidaturu za poziciju gradonačelnika, nego je proces išao obrnutim putem.
“Moje reference, dosadašnje aktivnosti i rad u državnoj zakonodavnoj vlasti bili su kriteriji zbog kojih sam kandidirana”, objašnjava ona.
Zašto žene često ‘rade protiv sebe’?
Govoreći o propisanim kvotama žena na listama, smatra da one ne obezbjeđuju procenat u vlasti, ali svakako daju veću šansu ženama nego da ih uopće nema. U prilog ovoj logičnoj tvrdnji navodi podatke o broju žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti: u Vijeću ministara su samo dvije žene, a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine je 26 posto žena (od 42 zastupnika, 11 je žena).
Mirjana Marinković-Tepić smatra da treba kontinuirano insistirati na primjeni Zakona o ravnopravnosti spolova, posebno u izvršnoj vlasti, gdje se ministri imenuju, a ne biraju na izborima, te na rukovodnim pozicijama u organima uprave. Podsjeća da žene često “rade protiv sebe” – po uputama stranačkih organa, glasaju za muške kandidate.
Kandidatkinja Socijaldemokratske partije (SDP) Bosne i Hercegovine za načelnicu Konjica Vesna Saradžić na svom primjeru svjedoči da se ne radi o političkom dekoru, jer ona dugogodišnjim političkim radom negira takvo shvatanje. Potpredsjednica Zastuničkog doma Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegopvine, potpredsjednica Doma naroda Parlamenta Federacije, potpredsjednica Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), trenutno zastupnica u Skupštini HNK-a i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, uz to i predsjednica Općinske organizacije SDP-a Konjic.
“Nisam se samokandidovala, moja kandidatura uslijedila je na prijedlog kolegica i kolega iz općinske organizacije. Presudni su bili dugogodišnji rad i iskustvo. Uvijek sam imala nesebičnu podršku kolega”, ističe Saradžić.
Svjesna je da postoji, kako kaže, kandidiranja žena u cilju lažno demokratskog predstavljanja stranaka i ta “pozitvna diskriminacija” uveliko nanosi štet svim sadašnjim i potencijalnim političarkama i njihovoj borbi i istrajavanju na političkoj sceni. Komentirajući kvote od 40 posto, ističe kako konačni rezultati izbace na površinu veliku razliku između broja kandidatkinja na listama i zastupljenosti u zakonodavnim tijelima i izvršnoj vlasti.
Majke, kćerke, supruge, obrazovane, pametne, zaposlene…
“Žene imaju osiguranu formalnu zastupljenost u politici, a primjena Zakona o ravnopravnosti spolova izostaje u većoj mjeri. Žene moraju da se bore za svoje pozicije u strankama i da postanu vidljivije i prepoznatljivije. Samo tako ćemo prestati biti samo ‘kvota'”, zaključuje Vesna Saradžić.
Dr. Maja Dragojević-Stojić, kandidatkinja je Srpske demokratske stranke (SDS) za gradonačelnicu Prijedora. Smatra kako su žene superiornija bića u odnosu na muškarce, zbog biološke kompnente sposobne su rađati novi život te iznose najteže stvari na svojim plećima, što se u Bosni i Hercegovini drastično zanemaruje.
“Istovremeno su majke, kćerke, supruge, uz to obrazovane, pametne, zaposlene, ali nedovoljno zastupljene, kako u opštedruštvenom, tako i u političkom smislu. Praksa današnjih ‘muških’ politika i dalje žene gleda kao ‘rezervni’ stranački ešalon, pa je na listama mali procenat kandidatkinja, posebno za gradonačelnike i načelnike”, kaže Dragojević-Stojić.
Smatra da je to ogromna greška i razlog što živimo u nestabilnom okruženju, u kojem se gube prave vrijednosti, jer žene imaju snagu, odanost i svestranost. koju bh. patrijarhat itekako sputava.
“Što se tiče moje kandidature za gradonačelnicu Prijedora, nije uopšte bilo teško ‘izboriti se sa muškim kandidatima’. Štaviše, imala sam veliku podršku, kako predsjednika stranke, tako i predsjednika gradskog odbora i svih članova. U našoj stranci žene su zastupljene onoliko koliko one same žele da budu i u tom smislu imamo podršku rukovodstva”, govori kandidatkinja za gradonačelnicu Prijedora.
Pozitivna segregacija na rubnim područjima
Šeherzada Delić, učesnica Bihaćkog proljeća, odnosno demonstracija protiv kantonalne vlasti 2014. godine, danas je nositeljica liste Naše stranke za Gradsko vijeće Bihać. Ističe kako živimo u “feudalnom svijetu muških narcisa”.
“Takva svijest segregira žene, pa je jasno otkuda među 400 poliitčkih kandidata na predstojećim lokalnim izborima samo 29 žena. A žene su sposobne upravljati i voditi državu na bilo kojoj poziciji”, kaže Delić.
Navodi da se ta pozitivna segregacija prema ženama posebno odnosi na bh. rubna područja.
Maja Gasal, bivša državna parlamentarka Demokratske fronte (DF) u mandatu 2014-18. te članica Zajedničke komisije za ljudska prava i Komisije za ravnopravnost spolova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, uočava da se procentom od 6,82 u utrci za načelničke pozicije šalju jasna poruku, a ta je da politika nije rabota za žene u državi u kojoj one čine većinu i djeluju unutar oko 150 registriranih političkih subjekata.
“To znači da smo manje vrijedne, jer ne znamo i ne možemo biti na tako odgovornim pozicijama. Sasvim je dovoljno da popunjavamo kvote od minimalno 40 posto manje zastupljenog spola, po modelu po kojem čak ni unutar prvo troje na listi ne možemo biti nositeljice, jer će on, da, baš on, ‘povući’ listu, pa će, eto, tako neka od žena ući u zakonodavno/predstavničko tijelo. Čak i tada smo zahvalne, obradovane i počastvovane”, konstatira Gasal ironično i jetko na svom blogu, koji ima znakovit naslov “Žene moje, do nas je”.
‘Ostavite se humanitarnih sijela i FB-sličica’
Gasal kritizira i interesne organizacije žena raznih političkih subjekata, ali i okrugle stolove i webinare nevladinih i međunarodnih organizacija, koje se često sastaju radi sebe samih i žive, kako ističe Gasal, u zatvorenom stvarnom ili viruelnom svijetu.
“Većina sudionica na panelima i u razgovorima na ove teme su žene, koje već podugačak vremenski period djeluju unutar političkih subjekata, posebno unutar interesnih organizacija žena. Valjda je lakše jadikovati na panelima i u organizaciji eksternih, vanstranačkih organa, negoli biti žena političarka, koja će unutar političkog subjekta, a osobito kao predvodnica interesne organizacije žena, i unutar stranke djelovati politički i zalagati se za ravnopravno i društvo jednakih šansi”, mišljenja je ova Livnjanka.
Ne smatra da su za sve krivi muškarci na pozicijama odlučivanja i moći, jer ima i mnogo žena u političkim strankama koje mogu utjecati na promjenu ovakvog stanja.
“Možda bi bilo dobro da se ostave humanitarnih sijela, FB-sličica i tema o kojima same sebi pričaju, a rijetko kad ih nametnu i ugrade u stranačke statute i druge akte. No, kako su i one kandidirane, odnosno žrtvovane od samih stranaka u utrci za načelničke pozicije vrlo obradovane, počastvovane i sretne što je stranka baš njih predložila. To pokazje da su žene u strankama još uvijek nedovoljno politički, a još manje matematički pismene. To nije ni mana, ni sramota ako to ne prihvatimo kao naš nedostatak i ne poradimo na njemu”, zaključuje Maja Gasal.
Autor: Al Jazeera
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
