“Sačuvati državu Bosnu i Hercegovinu je jedini imperativ” – Bosna i Hercegovina sutra (srijeda,op.a.) slavi Dan državnosti, datum kada je prije 77 godina održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić – Gradu, na kojem su donesene odluke o obnovi državnosti Bosne i Hercegovine. O važnosti obilježavanja Dana državnosti BiH, historijskom zaključku sa tog zasjedanja, razvoju bh. države, razgovarali smo sa historičarom i Zlatnim ljiljanom, dr.sc. Amirom Ismićem, predsjednikom KPS „Baton“ Zenica.
ZAVNOBiH nije podjednako sproveden u BiH
NR: U čemu se ogleda važnost obilježavanja Dana državnosti BiH?
ISMIĆ: Ovo je naša jedina domovina. Mi zaista nemamo rezervnu domovinu. Ako uzmemo u obzir činjenicu da smo mi autohtoni stanovnici ovih prostora još kao Iliri to znači da mi prema arheološkim podacima živimo ovdje još u vremenu neolita odnosno paleolita. Sve navedeno ukazuje na činjenicu da mi nismo ni od kuda došli, nego da smo domicilno stanovništvo. Upravo u ovoj činjenici i leži odgovor zašto mi ovoliko volimo ove obale, rijeke, čak i nedaće koje nam se dešavaju, jednostavno sebi i djeci našoj konstantno moramo isticati da ova zemlja oduvijek pripada nama. Činjenica je i to da je ova zemlja dosada, na stotine puta bila na meti, ratova i najezdi, svih komšija naših ali i Mađara, Mlečana, Austrije, Osmanlija… preci naši mnogo su krvi i znoja prolili zato se u jednoj rečenici nameće zaključak: ‘Imati vlastitu državu je najveći značaj bosanskih ljudi’.
NR: Da se podsjetimo, od kada datira postojanje BiH, odnosno od kada datiraju korijeni bosanske državnosti i kada se prvi put spominje njeno ime?
ISMIĆ: Kao što sam već istakao, područje Bosne i Hercegovine stalno je naseljeno još od vremena neolita i paleolita tj. mlađeg i starijeg kamenog doba. Mnoge vojske se na ovim prostorima zadržaše duže ili kraće ali se pretpostavlja da su Iliri, kao domicilni narod dočekali oko 7. stoljeća, Slavene sa kojima su se vremenom asimilirali. Samo prvo spominjanje imena Bosne nalazimo u djelu “O upravljanju carstvom”, bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta oko 950. godine, obzirom da je to zemlja koja je već poznata Konstantinopolu nema sumnje da je Bosna postojala 250-300 godina prije ovog spomena tako da se sam po sebi nameće zaključak da su Slaveni sa Ilirima odmah započeli stvarati bosansku državnost i teritorijalnu suverenost. Interesantno je istaći da Bosna prati trendove i sve ono što se događa u komšiluku. Kada naši susjedi proglašavaju svoje feudalne prvake u banove, odmah to i Bosna čini, a nakon toga i kruniše bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanjića. Ne treba zaboraviti činjenicu da su supruge bosanskih feudalaca princeze susjednih kraljevstava a da se bosanske princeze kao privilegovane udaju na europske dvorove. To nas nimalo ne treba čuditi kada uzmemo u obzir činjenicu da je srednjovjekovna Bosna jedna od najbogatijih europskih zemalja jer posjeduje vlastitu eksploataciju zlata, srebra, olova. Danas naša omladina odlazi u Njemačku za boljim životom a potrebno je istaći da je srednjovjekovna Bosna pozvali njemačke rudare „Sase“ na privremeni rad kako bi vršili iskopavanje naših rudnih bogatstava.
Bosanska povijest je brilijantna i iz nje je proizišla njena državnost i njen kontinuitet, tako da je prava šteta što naši ljudi ne poznaju bosansku istoriju i što se naši mladi ne interesiraju za nju. Našu historiju uglavnom su prema vlastitom nahođenju pisale naše komšije tako da je ona ili svojatana ili se predstavlja kao bezvrijedni tamni vilajet, kojem bi bilo najbolje da se priključi ovima sa istoka ili zapada.
NR: Koliko se danas poštuju sve odluke, odnosno zaključci doneseni na zasjedanju ZAVNOBiH-a?
ISMIĆ: Prema popisu iz 2013. godine u Zenici živi oko 16.000 stanovnika nebošnjaka. Potrebno je prisjetiti se kako su reagovali bosanski tj. zenički prvaci kada im je tokom rata od strane međunarodnih posrednika ponuđena razmjena naroda. Moguće je provjeriti da li je na bilo koji način sistematski vršeno iseljavanje ne bošnjačkog stanovništva kao što je to sistematski ponavljam sistematski vršeno na teritoriji koju je kontrolisala Vojska Republike Srpske i Hvatskog vijeća obrane. Prisjetimo se bijelih traka i logora na kraju dvadesetog stoljeća. Zašto sam ovo istakao? Ako bolje razmotrimo ove činjenice možemo sa lahkoćom utvrditi da se samo radi o klasičnoj implementaciji ZAVNOBiH-a, gdje je rečeno da Bosna nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska. Dakle, tamo gdje smo imali teritorij koji je kontrolisala Armija Republike Bosne i Hercegovine tamo smo imali implementaciju ZAVNOBiH-a, a tamo gdje nas nije bilo etnički su očišćene teritorije od drugih naroda. Sada se događa jedan apsurd da se mi čudimo što se upravo na tim prostorima ne proslavlja dan Državnosti Bosne i Hercegovine, zato je potrebno mnogo više patriotizma i mudrosti da i oni shvate gdje je problem i da moramo zajednički graditi ovu našu zemlju.
NR: Zašto ZAVNOBiH nije podjednako sproveden u BiH?
ISMIĆ: Na ovo pitanje sam upravo odgovorio, a namećem čitaocu na razmišljanje slijedeću činjenicu: nije davno bilo kada je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine sačinjavalo sedam članova, po dva člana iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, te jednog člana iz reda ostalih. Zadržati ovu nacionalnu strukturu ratnog Predsjedništva BiH tokom cijelog vremena agresije na RBiH je činjenica vrijedna svakog divljenja, posebno kada sa svih strana dolaze izvještaji o broju poklanih, pobijenih i silovanih a ti i dalje insistiraš na suživotu i daješ život za tu ideju. Zato ovim putem poručujem svim bosanskim patriotama u zemlji i inostranstvu koji su na bilo koji način bili dijelom ove priče da budu ponosni na sebe i da svojoj djeci sa ponosom kažu:”babo ili tata je branio suverenu, samostalnu Bosnu i Hercegovinu upravo onakvu kako su je naši prvaci precizirali u Mrkonjić Gradu”.
Ovdje se odmah samo po sebi postavlja pitanje šta bi od onakve Bosne i onog silnog patriotizma koji je vladao devedesetih? Odgovor je jednostavan. Onoga dana kada nam je rečeno da rat završen mi smo razdužili uniforme i oružje i otišli za nafakom. Međutim, važno je istaći da neprijatelji Bosne su nastavili rat za uništenje naše domovine samo drugim raspoloživim sredstvima, kroz, bojkot zajedničkih institucija, destabilizaciju u donošenju političkih odluka i svih drugih raspoloživi mogućnosti.
Postali su distributeri i predstavnici svih svjetskih kompanija i time preuzeli trgovinski monopol, politički su preuzeli institucije pravosuđa i finansija a svo vrijeme čujemo njihov glasni plač nezadovoljstva. U cilju očuvanja zajedničke nam domovine plaćamo veliku cijenu i više ni sami ne znamo šta da im ponudimo što već nismo uradili.
Na drugoj strani sistematski su se okrenuli našoj omladini tako što su im ponudili privatne univerzitete i fakultete, pa su tako male čaršije u kojima su glavne ulice dugačke jedva stotinu metara preko noći postale sjedišta po nekoliko univerziteta. Takve visoko školske institucije proizvele su intelektualce koji nisu u stanju uhvatiti se u koštac i ponuditi adekvatna rješavanja bosanskohercegovačke krize. Tako su naša djeca u koja smo uprli sve oči na kraju postali tigrovi od papira.
Nisam slučajno naveo problem oko obrazovanja. Zagrebačko sveučilište je nastalo 1669. godine, Univerzitet u Beogradu 1808 tj. 1905. godine a Univerzitet u Ljubljani 1919. godine. Univerzitet u Sarajevu je nastao 1949. godine, a Univerzitet u Zenici 2000. godine. Na drugoj strani Srpska akademija znanosti i umjetnosti je nastala 1842. dok je 1951. godine osnovana Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine tj. poslije 109 godina. Dovoljno je pogledati ovaj vremenski jaz izražen u godinama i sve će nam biti jasno, odakle su puhali i pušu historijski vjetrovi veliko srpskih i hrvatskih nacionalizama i ideja kroz povijest i zašto je svo vrijeme sporna bosanskohercegovačka državnost.
Borci su na marginama društva
NR: Na koji način se danas prisjećamo i odajemo počast svim patriotama, koji su za našu domovinu dali svoje živote, te sačuvali suverenitet i teritorijalnu cjelovitost BiH?
ISMIĆ: Danas je jako teško objasniti omladini kakvu je mladež bh. društvo imalo 1992. godine. Bila je to ozbiljna plejada mladih momaka i djevojaka spremnih da se uhvate u koštac sa onim što se zove agresija na BiH. Ti borci su jedni od najčestitijih generacija ikada u povijesti Bosne i obavezno bi trebao biti sačuvan spomen na njih, kroz ulice, snimanje dokumentarnih filmova, pisanje knjiga. Devedesetih BiH društvo je imalo tri kategorije ljudi: borci i heroji koji su hrabro strali u odbranu zemlje, druga kategorija je ona koja je bila ovdje eskivirala i krila se od rata dok su treću kategoriju činili oni koji su pobjegli u inostranstvo. Nažalost ova prva kategorija najčasnija i najmoralnija je u ratu većinom izginula ili je preživjela teška ranjavanja i PTSP. Danas su ti ljudi na rubu egzistencije i nemaju ravnopravan društveni status. Naša Bosna bila je prinuđena da je grade i podižu trećerazredni političari i menadžeri iz ove dvije spomenute društvene kategorije pa je stoga upravo ta činjenica jedan od razloga zašto je ovako teško stanje u Bosni i Hercegovini. Oni jednostavno, nemaju hrabrosti, žrtve, istrajnosti i samoodricanja što je primarno.
NR: Kakav je status preživjelih boraca? Sa kojim problemima se, najčešće, susreću?
ISMIĆ: Učinjena je velika nepravda prema tim ljudima, na način što su ljudi koji su nosili okosnicu, hrabrost, kuriozitet, sada na marginama društva. Niko ne uvažava njihovo mišljenje, te se ova kategorija povlači nazad, tu je PTSP. Imaju ozbiljne finansijske probleme. Sama činjenica je da su ministarstva za boračka pitanja nekada najviše novca izdvajala za stipendije djece boračke populacije, a sada se najviše sredstava izdvaja za liječenje boračke populacije, jer ti golobradi mladići koji su u ratu imali 20 godina, danas imaju 50 godina, a kiše, snjegovi, rovovi i zemunice su učinili svoje.
NR: Udruženje „BATON“ je nastavilo sa tradicijom njegovanja i isticanja svih pozitivnih vrijednosti naše domovine. Koje aktivnosti trenutno provodite?
ISMIĆ: Dva su glavna kur’anska ajeta koja mene pokreću. U suri En-Nisa je jasno kazano: „A ti se trudi, trud tvoj će vidjeti Gospodar, njegov Poslanik i dobri ljudi“, dok drugi ajet: glasi: „Bori se na Božijem putu, makar bio sam“, a misli se na put poštenja, pravde i časti. Ova dva ajeta su šah-mat nama svakom pojedinačno od strane našeg Gospodara. Ljudi kada umru i dođu na Sudnji dan biti će pitani za cjelokupnu društvenu situaciju. Bit ćemo pitanim šta smo uradili da zaštitimo nejakog, gladnog, siromašnog. Svako, ponaosob, mora dati svoj trag u društvu. Kao dijete, kako je činio dobročinstvo u mahali, sklanjao prepreku sa puta, činio bilo šta za dobrobit čovječanstva. Obaveza nam je Božija i ljudska da svako ostavi trag dobrote iza sebe.
Na drugoj strani pitamo se i nadamo ko će pokrenuti te procese. Jako nas boli činjenica da Univerzitetu u Zenici ima oko 140 stalno zaposlenih profesora, redovnih i vanrednih doktora tj. visoko obrazovanog kadra. Kada na taj broj dodamo oko 570. gostujućih profesora (podatak iz 2018.), i uzmemo u obzir činjenicu da građani izdvajaju milione na ove intelektualce ili bolje rečenu avangardu kukavičluka koja se na žalost brine samo o sebi umjesto da hrabro povedu ovu omladinu prema blagostanju. Znaju li oni šta znači imati Univerzitet u svom gradu, pogledajte naše promocije u bibliotekama i muzejima koje su puste. Možemo li očekivati da mladi pokrenu ozbiljnije društvene procese ukoliko su im profesori indolentni, koji zaboravljaju da njihova ne odgovornost proizvodi poplave i požare koji ruše i uništavaju sve pred sobom bez mogućnosti selekcije da oni budu spašeni.
Na drugoj strani jedno malo Udruženje „Baton“ iz Zenice bez redovnog finansiranja realizovalo je preko dvije stotine projekata i aktivnosti namjenjenih ratnim vojnim invalidima i stradalnicima rata, a u posljednje vrijeme napravilo vlastitu dokumentarnu produkciju, tako što smo izvršili nabavku određene video opreme. Opremili smo dva studija. U saradnji sam IML televizijom, napravili smo zajedničku produkciju, koja se zove Arduba, te snimamo dokumentarne filmove o herojima, događajima, ljudima i vrijednostima koje krase ovaj narod. To je naš iskorak. To je naš odgovor. U vrijeme pandemije, naše tribine i muhabete sada organizujemo online. Iz jednog pravca, koji je podrazumijevao resocijalizaciju i rehabilitaciju, idemo u produkciju. Nastavljamo ozbiljnije raditi. Budemo li čekali na druge još danas ćemo prestati sa radom.
Autor: nasarijec.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
