U vremenu opterećenom nasiljem, nacionalizmom, korupcijom i drugim anomalijama, oni stariji se često nostalgično prisjećaju “starih dobrih dana” čak i kada je riječ o sportu. Ipak, da ni tada nije sve bilo “divno i krasno”, pokazuje slučaj koji se desio na današnji dan prije tačno pola stoljeća u Zenici.
Tog 7. marta 1971. godine, na startu proljetnog dijela prvenstva, u meču 18. kola Prvenstva Jugoslavije u fudbalu, u Zenici su se sastali domaći Čelik i splitski Hajduk. Domaći klub je polusezonu okončao na 13. mjestu sa 16 bodova, dok su Splićani bili drugi sa 24, odnosno bodom manje od jesenjeg prvaka Partizana.
Iako je bilo hladno vrijeme, a teren pokriven snijegom, na zeničkoj Blatuši okupilo se oko 6.000 gledalaca koji su mogli uživati u otvorenoj igri s obje strane. Bilo je mnogo šansi pred golmanima Vujačićem i Vukčevićem, ali su mreže mirovale do 72. minuta.
Tada je, nakon prekršaja nad Alojzom Renićem, dosuđen slobodan udarac za Čelik kojeg je izveo Branko Herceg, a najspretniji u šesnastercu “Bijelih” bio je Petar Rašić i loptu smjestio u mrežu za vodstvo Čelika 1:0 i veliko slavlje na tribinama.
Hajduk kreće na sve ili ništa i 10-ak minuta kasnije dešava se trenutak koji je pokrenuo lavinu rasprava u bivšoj Jugoslaviji. Blizu aut-linije kao pokošen je pao igrač Hajduka Miroslav Bošković. Do njega su dotrčali fudbaleri Hajduka i glavnom sudiji Josipu Strmečkom iz Zagreba signalizirali da je njihov saigrač u glavu pogođen nekim predmetom sa tribina.
Došlo je do rasprave sudijske trojke sa delegatom Racićem iz Sarajeva i na iznenađenje svih sudija Strmečki je u 83. minuti prekinuo utakmicu!
Odluka zagrebačkog arbitra razbjesnila je igrače Čelika i izazvala “ludnicu” među navijačima “Crveno-crnih”, ali je uprava zeničkog kluba u saradnji s “narodnom milicijom” uspjela osigurati Splićane i sudijsku trojku da sigurno napuste Blatušu.
Uslijedilo je mučno natezanje o tome ko je i zašto pogodio Boškovića. Splićani su išli na to da Zeničane okrive za prekid i dobiju (skoro već izgubljene) bodove za zelenim stolom. Iz Čelika su tvrdili da je incident izazvao navijač Hajduka koji je gađao domaće igrače, a pogodio gostujućeg…
“Utakmica je do prekida bila vrlo fer s jedne i druge strane. U jednom trenutku, u 83. minutu, lopta je Boškovića pogodila u trbuh. Tada je Vilson Džoni (op. bek Hajduka) bacao grude u publiku. Dotrčao sam na poziv sudije Strmečkog do povrijeđenog Boškovića i vidio da je krvava glava igraču Hajduka. Pomoćni sudija Đurđević je potvrdio da je Bošković udaren iz gledališta”, napisao je u svom izvještaju delegat Racić.
Istog dana Čelik je saopćio kako je gradski SUP identificirao i priveo osobu okrivljenu za incident. Bio je izvjesni Miro Jović, rođeni Splićanin, mašinski tehničar koji je 12 godina radio u Željezari, a u Zenicu je doselio iz Vrgorca! Jović je priznao da navija za Hajduk, ali je negirao da je izazvao incident i najavio tužbu protiv Čelika zbog klevete.
Sve se to događalo u martu 1971. godine, u vrijeme Maspoka, odnosno “Hrvatskog proljeća”, tokom kojeg je javnost i tadašnje komunističko rukovodstvo ove republike tražilo reformu socijalističkog sistema, “čiste račune”, sve kroz snažno izražen nacionalni naboj.
Tri dana kasnije Takmičarska komisija Fudbalskog saveza Jugoslavije donijela je odluka da se utakmica registrira rezultatom 1:0 za Čelik što je izazvalo nezadovoljstvo u Splitu, ali i cijeloj Hrvatskoj. Jer, skoro istovremeno sa “slučajem Bošković” u Zenici, desila se afera u Prvenstvu Jugoslavije u košarci, a ponovo je u glavnoj ulozi bio klub iz Splita.
Odbijena je žalba Jugoplastike na “materijalnu povredu” pravila u Čačku, gdje su “Žuti” poraženi od domaćeg Borca. Treba li spominjati da je u Hrvatskoj i Dalmaciji prevladalo mišljenje da “Beograd ne dâ Hajduku i Jugoplastici da budu prvaci Jugoslavije”.
Ironično, nekoliko mjeseci kasnije će i Hajduk i Jugoplastika postati državni prvaci, a posebno je zanimljivo kako je to uspjelo “Bijelim” čiji je glavni konkurent bio sarajevski Željezničar. U utakmici pretposljednjeg kola na Stadionu JNA u Beogradu, Hajduk je na poluvremenu gubio od Partizana 0:3 da bi u drugom poluvremenu izveo “čudesan preokret” i postigao pobjedu za titulu (4:3).
Na Youtubeu je dostupan snimak golova koji potvrđuje ono što su mnogi govorili: Da je zbog “mira u Jugoslaviji” beogradskim “Crno-bijelima” naređeno da drugo poluvrijeme odigraju “pod ručnom”. Ipak, kažu da je to “bilo dobro vrijeme, sve na kredit, sve za raju”.
Čelik – Hajduk 1:0
Zenica, 7. mart 1971. Stadion Blatuša. Gledalaca 6.000. Vrijeme hladno, teren prekriven snijegom. Sudija: Josip Strmečki (Zagreb). Strijelac: 1:0 Rašić (72).
ČELIK: Vujačić, Lukić (Dogandžić), Talić, Ćerimagić (Barjaktarević), Golubović, Mujkić, Micić, Herceg, Renić, Gavran, Rašić. Trener: Dušan Varagić
HAJDUK: Vukčević, Džoni, Buljan, Boljat, Lemešić, Peruzović, Mužinić (Bošković), Hlevnjak, Nadoveza (Gluić), Jerković, Žutelija. Trener: Slavko Luštica.
J. Mržljak/ScSport
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
