Životna priča producenta Tomislava Kašljevića, Zeničanina koji je sarađivao sa Stingom i 2Cellos- “Ja sam dijete Zenice, rođen sam u Zenici i Zenica mi je u krvi”, riječi su kojim je uspješni regionalni producent Tomislav Kašljević počeo intervju za portal Klix.ba u kojem je govorio o svom životu, poslu i svim usponima i padovima u ovom poslu.
Sting, 2Cellos, Paco de Lucia, te saradnja s brojnim regionalnim zvijezdama, koncertne i pozorišne dvorane ispunjene do posljednjeg mjesta, ali i pobačaji u ovom poslu, su samo neke od stvari koje stoje u dugogodišnjoj karijeri Zeničanina Tomislava Kašljevića.
Na početku razgovora je kazao da put do današnjeg ugleda u regiji nije bio nimalo lagan. Krv, znoj i suze obilježili su prve godine njegovog rada, ali i boravka u Hrvatskoj kako bi uopće preživio, ali i uspješno radio.
“Težak je ovaj posao, ali ja ga volim. Pronašao sam se u njemu i nažalost, kćerka koja je završila prestižni američki fakultet, je moja desna ruka, a više bih volio da je kozmetičarka i frizerka.. Ovdje nema foliranja, kao kada uđete u casino. Uložite novac u koncert, a možete izaći sa zaradom, gubitkom ili istim ulogom. Niko ne garantuje da će biti dobro”, izjavio je Kašljević.
Sa Stingom prodao najskuplje ulaznice u Lisinskom
Sve u životu je, kako kaže, stekao sam bez nečije pomoći te da je ovaj posao učio kroz život. Sve je krenulo dosta davno s organizacijom koncerta Stinga i Edina Karamazova gdje je pokazao određenu dozu “ludosti”.
“Tada sam krenuo grlom u jagode. Cifra za koncert je iznosila 150.000 dolara, a ja sam tada u džepu imao možda 500 dolara. Edo me pitao da li bi mogao uraditi taj koncert, ja sam pristao. Ludo hrabar sam ušao u tu priču, rasprodao Lisinski s kartom od 100 eura, što je ujedno najskuplja karta u povijesti koju niko nije dostigao. Završio sam u minusu od 30.000 eura, ali sam završio u plusu od 200-300.000 eura jer u CV-u sigurno je jaka stvar raditi sa Stingom”, dodaje Kašljević u razgovoru za Klix.ba.
Ističe kako je u producentskom poslu bio fin na početku te nije nalazio na razumijevanje i često je bio podcijenjen. Dugo je vremena trebalo da promijeni svoju narav i finoću zamijeni poslovnim odnosom koji u konačnici rezultira gospodskim i uspješnim saradnjama.
Za Srbijance Hrvat, a za Hrvate Bosanac, a samo čovjek
Govoreći o saradnjama, Kašljević godinama radi kako s muzičarima, tako i s najpoznatijim glumcima bivše Jugoslavije. Poštene namjere i odnos, kako kaže, u konačnici se vrate na drugi način u ovom poslu. Dok Srbijanci govore da je Hrvat, a Hrvati da je Bosanac, on je ipak samo čovjek.
“Gdje god odem, nikom ne odgovaram. Ja znam kome pripadam, sretan sam gdje živim i odakle potičem. Imam korijene ovdje koji su divni i krasni, odgojen sam u multikulturalnom komšiluku, danas tako funkcioniram, a životna glazura je došla u Zagrebu gdje je bitan samo uspjeh i gdje se samo uspjeh cijeni”, kaže naš sagovornik.
Uspjeh i ovaj posao sigurno ne bi bili vidljivi, a to što nije trenutno oženjen smatra velikom prednošću u poslu.
“U ovom poslu ne može biti porodica. Možete imati sve, ali ženu koja će biti uz vas i da vas prati, teško. Teško je biti sa mnom, već 20 godina sam razveden pa i to je neka vrsta uspjeha”, pojašnjava Kašljević.
Dnevno u prosjeku preveze 360 km, godišnje 130.000 km
Samo neke od zanimljivih činjenica njegovog posla su te da automobil mijenja svake dvije godine s obzirom da godišnje na točkovima pređe 110-130.000 kilometara.
“Ovdje govorimo o četiri kompleta guma, tri kompleta kočnica, ulja da ne pričam, putarina… Uvijek mi je u autu pun gepek tenisica, RedBulla, soka od aronije, garderobe, toaletne torbe.. Nikada ne znam kad ću završiti. Sada sam u Zenici i razmišljam da li ću preko Tuzle u Beograd ili preko Banja Luke u Zagreb, ali vjerovatno ću u Beograd”, kroz smijeh govori naš sagovornik uz obrazloženje da mu je automobil kancelarija i dom.
“Dnevno obavim stotine razgovora. Dok brojne kompanije reklamiraju da baterija traje više od 24 sata, ja dvije baterije dnevno potrošim. Imam 8 hrvatskih i tri bosanska pasoša, sada granice prelazim s osobnom iskaznicom, a na granicama me već poznaju.”
Tokom putovanja najveći neprijatelji su mu radari. S obzirom na dinamičnost posla često zaboravi i ne obraća pažnju gdje se nalaze, pa veoma lako sakupi veliki broj kazni prekoračenja brzine.
“Još mnogo želim dati Zenici”
Ipak, gdje god putovao, Zenica zauzima posebno mjesto u njegovom srcu.
“Možete Zeničanina iz Zenice, ali ne možete Zenicu iz njega. Mi koji smo odrasli ovdje smo vezani za ovaj grad i još je puno ljudi koji se tako osjećaju i tako se ponašaju. Mnogo toga mi je dala, lijepo djetinstvo, mnogo toga me veže za Zenicu i mnogo toga želim vratiti Zenici. Nemam podršku mnogih da mnogo više uradim, više radim u drugim bh. i regionalnim gradovima, a ovdje koliko mogu. Ovdje sam uvijek u gubitku, i nikada nisam dobio nikakvu pomoć, a hvala Bogu nisam ni očekivao. Smatram samo da smo mogli mnogo više uraditi. U Zenici se za neke stvari pitaju pogrešni ljudi, a želim mnogo toga napraviti u ovom gradu, ali bez podrške veoma teško”, kaže Kašljević.
Na kraju razgovora je pomenuo da će Zeničani 19. marta imati priliku uživati u virtuelnom koncertu “Zenica oka moga”, a riječ je o lokalnom unikatnom projektu i koncertu posvećenom zeničkoj muzičkoj sceni i zamišljenom kao svojevrsni rock vremeplov.
Autor: E.Mehić/klix.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
