U prelijepom ambijentu „Malak Regency“ hotela u Sarajevu dan smo proveli s Aminom i Amelom Tukom, koji su nakratko napustili svoj italijanski dom i vratili se u Bosnu i Hercegovinu. Povodi razgovora bili su godišnjica braka i rođenje sina Davuda, ali sretni par nas je iznenadio vijestima o novoj trudnoći. Presretni zbog njih, razgovor smo nastavili u lobiju hotela, a Amina nam je kazala da je u četvrtom mjesecu trudnoće, da se lijepo osjeća, ali da još ne znaju spol bebe. Ona bi, kaže, voljela curicu, dok se Amel nije izjasnio.
– Za drugu trudnoću smo saznali kada je Amel otišao na Olimpijske igre u Tokyo. Ja sam mu javila da će opet postati babo. Bio je presretan – kazala je Amina, dok ponosni Amel nije skidao osmijeh s lica. Amina kaže da se početak nove trudnoće ne razlikuje od prethodne, ali da su ovog puta opušteniji i spremniji.
Par nas je oduševio svojom prizemnošću i iskrenošću, i naprosto su sagovornici koje samo možete poželjeti za saradnju, od razgovora do fotošutinga, koji smo obavili malo poslije. Razgovor smo nastavili pričom o godišnjici braka, i kako oni danas gledaju na tu svetu instituciju?
– Uvijek smo gledali na brak veoma ozbiljno. Sada kada smo i sami u braku, cijenimo više našu zajedničku požrtvovanost i trud. Brak je naš put i nešto najljepše što stvaramo zajedno.
Šta je najvažnije što ste spoznali za ove dvije godine, više nego vrijeme koje ste proveli u vezi?
– Spoznali smo da sada trebamo biti više tolerantni jedno prema drugom i da ne smijemo nikada dozvoliti da nesuglasice budu jače od ljubavi i razumijevanja.
U današnjem vremenu mnogo brakova se raspada. Šta mislite u čemu je tajna uspješnog i skladnog braka?
– Svaki brak je drugačiji i svaki nosi svoju tajnu uspješnosti i skladnosti. Trud, razumijevanje i poštivanje jedno drugog je nešto što uvijek stavljamo na prvo mjesto.
Vjerujem da vam je kruna svega rođenje sina Davuda i da vam je on obilježio i ljubav i brak? Kakav je Davud kao dječak?
– Naravno, kruna naše ljubavi i postojanja je rođenje našeg sina. Davud je zaista veselo i mirno dijete, pun znatiželje i veoma poslušan.
S obzirom na to da živite u Italiji, koliko sina učite bosanskim korijenima, običajima, jeziku?
– Mi njegujemo naše običaje i tradiciju gdje god da se nalazimo. Naša kuća u Italiji je uređena u bosanskom stilu, pričamo bosanski jezik, čitamo Davudu knjige na našem jeziku. Veoma nam je bitno da uči od malena o svojoj vjeri i tradiciji.
Je li teško odgajati dijete daleko od porodice i prijatelja s kojima ste odrasli?
– Samostalni smo od samog početka, jer smo uvijek na nekom putovanju ili pripremama, tako da nam nije teško palo.
Kakvo je bilo vaše odrastanje? Je li bilo bezbrižno ili vam se čini da današnja djeca imaju veći privilegij u smislu slobode i nekih svojih afiniteta?
– Naše odrastanje je bilo ukrašeno s mnogo ljubavi i pažnje, ali i obaveza i odgovornosti. Nikada nismo mogli dobiti džeparac ili neku nagradu dok nismo obavili sve svoje obaveze. Današnja djeca su pametnija nego što smo mi bili prije. Brže uče i imaju i veći izvor informacija, te ih treba samo pustiti da ispolje svoje želje i ambicije dok je to u okvirima dozvoljenog i pravog puta.
Jesu li vam roditelji bili strogi?
– Roditelji su bili strogi kada je trebalo da budu strogi. S obzirom na to da su nas odgajale dvije Nermine, onda možete pretpostaviti da su mame bile strožije, ali uvijek korektne i pravedne. Svojim roditeljima smo zahvalni za sve čemu su nas naučili i uče i danas.
Ko je Davudu dao ime i koje je njegovo značenje?
Amel: Značenje imena Davud jeste onaj koji je voljen. Ime je dala Amina, a ako Bog da, ja sam sljedeći na redu. Značenja imena su nam veoma bitna, i vjerujemo da ime koje čovjek nosi obilježi njegov cijeli život značenjem koje ima.
Koliko se sad prilagođavate sinu i ima li zaista istine u tome da su uvijek njegove potrebe daleko ispred vaših?
– U avionu stjuardesa prije leta savjetuje da u slučaju smanjenja kisika prvo stavimo masku sebi pa djetetu. Tako i u životu, koliko možemo, prvo ispunimo naše osnovne potrebe pa onda djetetove, jer tek tada znamo da smo posvećeni djetetu sto posto. Naravno, mala djeca zahtijevaju više pažnje i njege, ali u svemu imamo granice, jer želimo da naše dijete bude samostalno i spremno za trku koja se zove život.
Koliko Amel pomaže oko sina?
Amina: Amel je sa mnom bio i na porođaju i prerezao pupčanu vrpcu, tako da je on od početka uključen u sve. On je čak i prvi promijenio pelenu Davudu. Danas, kada god je slobodan, okupa ga, uspava, igra se s njim. Veoma je požrtvovan i osjećajan otac.
Kažu da se dijete uči životnim navikama i vrijednostima od malena, te da će tako i biti kako bude odrastalo. Čemu ćete vi težiti da naučite svog sina kako bude rastao?
– Težit ćemo da se uvijek drži pravila naše vjere, jer tada će sigurno biti sretan i smiren cijeli život. Da se ponosi svojom državom i tradicijom te poštuje svakog drugačijeg.
Jeste li jedni od onih roditelja koji bilježe svaki dječiji korak?
– Nažalost, nismo. Prelijepo je kada roditelji nađu vremena za sve te male stvari, koje će sutra biti prelijepe uspomene.
Ko vam pomaže u odgajanju, čijih savjeta se „držite“?
– Većinom slušamo naš unutarnji osjećaj i urođeni roditeljski instinkt. Naravno, tu je naša porodica koju, kada nešto ne znamo, pitamo, kao i naš prijatelj Hafiz Safet, ali mnogo naučimo iz knjiga koje su pisane o temi odgoja djece.
Šta najviše savjetujete mladim roditeljima?
– Kao roditelji, imamo veće obaveze i odgovornosti, stoga moramo više i čitati i učiti. Biti roditelj je posao i trebamo ga shvatiti odgovorno i biti spremni za ulogu koja nam je dodijeljena.
Koliko imate vremena za sebe, samo za vas dvoje?
– Kada dođemo u Bosnu, tada imamo više vremena za nas dvoje. Ponekad Davuda pričuvaju nane i dede, a mama i babo zasluženo odmore.
Kažu da u životu ništa ne treba planirati, jer nikada ne znamo šta nam se u njemu servira, ali biste li u budućnosti voljeli imati još djece?
– Naravno. Želimo da imamo veliku porodicu.
Amele, kad je riječ o karijeri, planirate li nastavljati u Italiji ili u budućnosti imate neku novu lokaciju?
– Iskreno, osjećam se prelijepo u Italiji, gdje i živim i treniram uskoro punih osam godina. Biti uz trenera svakodnevno je najvažnije za mene kao vrhunskog sportistu.
Na Olimpijskim igrama u Tokyju osvojili ste šesto mjesto u finalu utrke na 800 metara, te učinili BiH po ko zna koji put ponosnom što Vas imamo. No, jeste li Vi lično zadovoljni rezultatom i jeste li nakon Olimpijade uveli neke nove metode treninga?
– Moram priznati da sam veoma zadovoljan ulaskom u finale Olimpijskih igara. Imao sam problema sa stopalom lijeve noge tokom ljetne sezone i nisam mogao postići svoju vrhunsku formu kao prethodnih sezona. Zato se u meni probudila još veća želja za dokazivanjem i pomjeranjem granica.
Jedini ste iz BiH koji ste trčali i finale „Dijamantne lige“. Možete li reći da se ponosite sobom i da ste ostvarili svoje ciljeve?
– Izuzetno sam ponosan, ipak je to najjača liga u svijetu atletike i biti među osam najboljih atletičara na Planeti je zaista veliko!
Amina, čime se Vi bavite u Italiji, kako najviše provodite vrijeme?
– S obzirom na to da učim za pravosudni ispit, iskorištavam svaki slobodan trenutak za učenje.
Foto: Lejla Medinić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
