Povodom premijerne izvedbe predstave „Siročad“ prema tekstu Denissa Kellyja, u režiji Ivana Plazibata, Bosanskom narodnom pozorištu Zenica danas je održana konferencija za medije. Premijerna izvedba predstave je zakazana za subotu, 6. novembar u 19.30 sati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica.
Na konferenciji za medije su govorili: direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Miroljub Mijatović, reditelj predstave Ivan Plazibat, dramaturginja predstave Nedžma Čizmo, glumci iz ansambla predstave: Zlatan Školjić i Enes Salković.
Direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Miroljub Mijatović je izrazio radost zbog činjenice da Bosansko narodno pozorište Zenica svoju 72. sezonu počinje premijernom izvedbom predstave „Siročad“. Direktor Mijatović je istakao da su dogovori sa rediteljem Plazibatom počeli u jeku pandemije i da je velika radost što predstava doživljava svoju premijernu izvedbu uprkos svim poteškoćama izazvanim pandemijskim uvjetima.
Reditelj predstave Ivan Plazibat je istakao da mu je ovo prva saradnja sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica i prva režija koju potpisuje u ovoj pozorišnoj kući. Plazibat je izrazio zadovoljstvo izuzetno angažovanim i predanim ansamblom predstave koji čine glumica Snežana Vidović i glumci Zlatan Školjić i Enes Salković. Prema riječima Plazibata, predstava ukazuje na ozbiljne anomalije društva u kojem je mržnja sveprisutna, a koja je opet ispričana u žanru pozorišnog trilera. Predstava propituje jednostavne i svakodnevne teme, a intenzivno se bavi pitanjem govora mržnje, jer svo zlo i nasilje ima začetak u verbalnom diskursu.
Dramaturginja predstave Nedžma Čizmo također prvi put sarađuje sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica i ovom prilikom je izrazila zadovoljstvo što je prva saradnja upravo rad na ovom pozorišnom komadu. Čizmo je istakla da je ovaj projekat bio takve vrste da su svi saradnici imali slobodu, a da su opet bili ujedinjeni u jednoj ideji. Dramaturginja je istakla činjenicu da je u današnje vrijeme govor mržnje itekako prisutan osobito zbog činjenice da društvene mreže pružaju još veći prostor za iskazivanje govora mržnje.
Glumci iz ansambla predstave „Siročad“ Zlatan Školjić i Enes Salković su iskazali zadovoljstvo zbog rada na ovoj predstavi, te su istakli da je ovo predstava u kojoj se govori o mržnji, ali i o snazi ljubavi, jer ljudi iz ljubavi čine najveće ekstreme koji često stvore mržnju.
Scenografiju predstave potpisuje Sabina Trnka, a kostimografiju Lejla Hodžić. Kompozitor predstave je Petar Biblija, a izbor muzike potpisuje Ivan Plazibat. Lekturu potpisuje Merima Handanović, a inspicijent u predstavi je Abidin Čolaković.
Premijerna izvedba predstave je zakazana za sutra, 6. novembra u 19.30 sati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, a prva repriza će biti upriličena već u utorak, 9. novembra u 19.30 sati.
Sve programske aktivnosti Bosanskog narodnog pozorišta Zenica se odvijaju u skladu sa propisanim higijensko-epidemiološkim mjerama.
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA
Velika scena Sezona 2021/22. (LXXII) Premijera 746.
Dennis Kelly
SIROČAD
Naslov originala: Orphans
Prijevod sa engleskog: Mila Pavićević
Režija: IVAN PLAZIBAT
Dramaturgija i jezička adaptacija: NEDŽMA ČIZMO
Scenografija: SABINA TRNKA
Kostimografija: LEJLA HODŽIĆ
Kompozitor: PETAR BILBIJA
Izbor muzike: IVAN PLAZIBAT
Lektorica: MERIMA HANDANOVIĆ
Producent: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ
Inspicijent: ABIDIN ČOLAKOVIĆ
PREMIJERNA IZVEDBA: 6. 11. 2021.
Predstava se kao kamerna postavka izvodi na centralnom dijelu Velike scene, gdje su pripremljeni prostor za igru i prostor za publiku kapaciteta 70 gledalaca.
Predstava je namijenjena publici: 16+.
Trajanje predstave: 80 minuta.
Podjela uloga
Liam: ZLATAN ŠKOLJIĆ
Helen: SNEŽANA VIDOVIĆ
Danny: ENES SALKOVIĆ
RIJEČ DRAMATURGINJE
Mržnja nema kategorije
Dramski tekst Siročad Dennisa Kellyja napisan je 2009. i iste godine je praizveden u Traverse Theatre u Edinburghu (Škotska). Radnja komada odvija se u toku jedne noći, koja počinje romantičnom večerom, a završava kao zgarište porodičnih i ljudskih vrijednosti. O čemu je riječ? Likovi komada su se neočekivano našli u ekstremnoj situaciji koja zahtijeva brzo djelovanje i donošenje odluka koje, sasvim izvjesno, mogu rezultirati kobnim posljedicama.
Predstavu Siročad, koju smo na osnovi pomenutog dramskog teksta inscenirali u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, žanrovski bismo mogli odrediti kao triler. Naime, napeta priča i radnja komada potiču pažnju gleodaoca do te mjere da ga sve vrijeme „drže“ intelektualno i emotivno involviranog u iščekivanje razrješenja. To, naravno, ni u kojem slučaju, nije svrha samo sebi – predstava ima snažnu poruku i prezentira društvenu refleksiju na tematiku kojom se bavi. Istovremeno, ona postavlja i pokušava odgovoriti na ova (i slična) pitanja: da li je porodica zaista osnovna ćelija društva? Da li je neophodno štititi je, čak i ako je „teško bolesna“? Primjera radi, navest ćemo jednu repliku iz komada. Helen: (…) Ili imaš ili nemaš porodicu, ili zaštiti ili nemoj. (…) Ovaj komad, dakle, propituje da li je porodica precijenjena kategorija, manipulacija koja bi zavarala i najboljeg čovjeka na svijetu i pretvorila ga u čudovište… Ima li porodica zaista moć i značaj koji joj se obično pripisuju?
Ovakav idejni plan dramskog teksta, a, naravno, i naše predstave, čini ih aktuelnim i korespodentnim ne samo sa stanjem u našem društvu, nego i u širem društvenom kontekstu. U Bosni i Hercegovini danas cijela generacija mladih ljudi odrasta gledajući kako se zločin isplati, i kako većina čovječanstva „prati“ tu ideju, nemoćna da promijeni bilo šta. U društvu koje se raspada izvana i iznutra čini se da samo još funkcioniše pravilo: “zaštiti svoga, da bi on zaštitio tebe” ili poznata parola: “svoji smo, moramo se držati zajedno”, pa svijet vani nalikuje na teritoriju nastanjenu loše organiziranim plemenskim zajednicama, i samo je pitanje ko ima najjačeg poglavicu, poglavicu svih poglavica, koji će ga zaštiti.
Važna tema u komadu jeste nasilje. Tekst i predstava propituju ima li za nasilje opravdanja, kako nasilnici razmišljaju, dokle mogu ići. Postoji li uopće dobar čovjek? Mogu li situacija i sklop okolonosti od svakoga napraviti lošeg čovjeka? Autor postavlja veoma jasan kontrast između vanjskog i unutarnjeg svijeta. Vanjski svijet u Kellyjevoj drami djeluje kao postapokaliptično mjesto gdje su fizički obračuni svakodnevnica, prostor u kojem vladaju ulične bande i prosječnom čovjeku nije zamislivo ni kročiti vani. S druge strane, dom likova Helen i Dannyja predstavlja oazu sigurnosti i mira, te likovi (koji su u potpunosti upoznati sa pravilima vanjskog svijeta) moraju sami odrediti do koje granice će pustiti vanjski svijet da prodre u njihov dom i može li se uopće postaviti ta granica.
Priča o nasilju usko je povezana sa pričom o mržnji i rasnoj netrpeljivosti. U Bosni i Hercegovini priča o mržnji na rasnoj i nacionalnoj osnovi ima, dakako, posebnu „težinu“, ne samo zbog toga što je bosanskohercegovačko društvo multinacionalno i multikonfesionalno, nego i zbog prisustva velikog broja migranata sa Bliskog istoka. Predstava nas poučava da mržnja nema kategorije, da je ona destruktivno stanje koje razara onoga ko je osjeća, ali i sve oko njega, te je nemoguće naći joj smisao, opravdanje, granice. A znamo dobro da, kada se jednom „iz boce pusti pusti duh nasilja“, ne može ga se „vratiti u bocu“. Društvo, porodica, moral – sve je nemoćno pred golom činjenicom svekolikog nasilja i zla.
Nedžma Čizmo
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
