Masimo Morati

Masimo Morati (Massimo Moratti, 46) je u BiH došao 1996., kako je tada mislio, samo da radi u jednoj međunarodnoj organizaciji. Međutim, uskoro se zaljubio u svoju, kako kaže, drugu domovinu i svaki slobodan trenutak mimo radnog vremena koristio je da upozna BiH, kao alpinista, padobranac, letač, istinski zaljubljenik u prirodu. Kad ga je posao udaljio od BiH, “izdržao” je kratko, da bi se odmah vratio i rekao – ja bez Bosne (i Hercegovine) ne mogu!

Mješoviti brak

– Upoznao sam divne ljude poput prijatelja Edina Durme, našli smo “zajednički jezik” u nečemu što narod zove “ekstremni sportovi”, priroda, ljepote vaše sjajne države, kaže nam Masimo na tečnom bosanskom jeziku. Sigurno da ne postoji kraj BiH gdje nije službovao ili putovao u privatnom aranžmanu.

– U Italiji se brže živi, ljudi su ovdje ljudskiji, topliji. Zna se da su Italijani gurmani, a domaća hrana ovdje, kad se domaćinski spremi, fenomenalna je. Svaki stranac je oduševljen ovom zemljom, prirodom i ljudima, ali to nije kurtoazno, to je uistinu tako, jer ima lijepih, ali ljudskih hladnih zemalja obratno, zemalja dobrih ljudi, ali siromašnog prirodnog okruženja, kaže.

On je bio prva osoba koja se popela uz Divičanske stijene na Vlašiću, poznati planinarski pravac, nakon rata. Poslije su uslijedili Prenj, Visočica, Zelengora,… Kad smo ga 2004. upitali kani li se ženiti u Bosni, rekao nam je “ovdje su mi rekli da me nakon pet godina u Bosni i kad naučim jezik sljeduje jedna po zakonu”.

Godinu poslije, upravo u Sarajevu je upoznao svoju današnju suprugu, Japanku Jumiko (Yumiko), koja je radila za ambasadu svoje države.

– Četiri godine poslije, 2009. smo sklopili “mješoviti brak”, Italijana i Japanke. Koncept toliko dobar i vrijedan u Bosni primjenili smo u našem braku, uvažavanje, respekt drukčijeg i – funkcionira. Posao me dalje vodio u Englesku, Jordan, Gruziju, ali uvijek sam se vraćao Bosni makar na vikend, nedjeljom. Kad je Jumiko dobila posao u Beogradu i ja sam se preselio tamo, našao posao, ali svaki vikend sam u Zenici, Sarajevu, na Prenju. Ovo je ipak moja zemlja, kaže Masimo.

Od 1996., kada je prvi put kročio u BiH, živio je najmanje 12 godina “u komadu”, u što ne uračunava dolaske u prirodu, čak i sa drugog kraja Planete.

– Poslom sam najviše boravio u Zenici i Sarajevu, Prijedoru i Istočnoj Bosni, ali sam imao tu sreću da upoznam planine i rijeke Bosne i Hercegovine, mislim pa skoro svaku. Kanjoni koje sam upoznao jer sam imao privilegiju da budem član kluba ekstremnih sportova “Scorpio” ne mogu opisati… Najbolje ću vam objasniti kad ljudi koji su prošli svijeta i svijeta, zemalja na svim meridijanima, ipak najbolje komplimente dijele jednoj Rakitnici, jednom Prenju, kaže ovaj “italijanski Bosanac”, danas zaposlen kao konsultnt EU u Srbiji.

– Trudim se svaki vikend biti ili na skijanju ili nekoj penjačkoj turi u BiH, ako mi to posao dopusti. Pratim BiH od 1996. i drago mi je da se puno puno toga promjenilo nabolje, možda vi koji niste nigdje išli to ne vidite, ali ja sam išao i vraćao se. Mnogo više ljudi se okreće prirodi, planinama, rijekama, ljepotama, zaštiti okoline. ljudi postaju svjesniji da trebaju sačuvati ovo što nije uništeno. S druge strane postoje institucije, uništavanje prirode, zagađenje, sv je i dalje prisutno, ali postoji bar djelimična ravnoteža, kaže Masimo.

Konkretno, Masimo godinama radi na promociji BiH u Italiji. Kao freelance novinar 2011. za poznati italijanski portal “Osservatorio Balcani” pravi seriju reportaža “Balcani Outdoors”, o prilici za penjanje, turno skijanje i kanjoning u BiH. Potom “Scorpio” dovodi u italijanski gradić Arco, koji bukvalno živi od sportskog penjanja, a potom grupu italijanskih penjača i turista na bosanske planine. To privlači masu italijanskih medija i u 2014. Masimo, Edin Durmo i ekipa iz “Scorpia” pravi turneju u Pieve di Cadore (blizu Kortine d’Ampeco), Udine, Vićencu, Rovereto (kod Trenta), Milano i Padovu i prezentiraju bh. prirodne ljepote.

– Nažalost, nema direktnih letova ni “low-cost” kompanija, što otežava dolazak, to poništi blizinu i ljepotu koju Italijani sigurno žele obići. Mi smo zatrpan emailovima i porukama, ali ne možemo mi uraditi posao države i bilaterarnih sporazuma, kaže Masimo.

Sklad sa prirodom

Na kraju, kaže da ljubav prema prirodi mora da krene od škola, jednodnevnih izleta u nižim razredima, , pa do masovnog uključenja u planinarske pohode i klubove.

– Planine su mjesto gdje ljudi idu tražiti harmoniju sa prirodom, nisu teretana za mačo tipove. Često vidim da apsolutni početnici, nakon savladavanja osnova, idu u nemoguće misije, nespremni, misleći da sv mogu i sve znaju. To je pogrešno. Mi ne osvajamo planine, planine osvajaju nas, mi treba da učimo bonton planina, njihov kućni red, a ne da se one nama prilagođavaju, poručuje ovaj zaljubljenik u prirodu.

 

– Posebno trebamo biti zahvalni planinarskim društvima i Savzu, na čije čelo je došao Zehrudin Isaković. Tad su skroz promijenili kurs nabolje, digli svoju borbu za planine, promociju ljepota BiH, na mnogo mnogo bolji nivo. Zato imam razloga za optimizam.

[box type=”shadow” ]Dvadeset četiri godine mlađi od osobe istog imena, prezimena i domovine, Massimo se često susretao sa situacijom da ljudima pojašnjava da nema veze sa italijanskim tajkunom, donedavnim vlasnikom FC Milana i sinom legendarnog vlasnika Intera. – Kad ukucate ime i prezime, mene nema “na mapi”, kroz šalu će Masimo, dodajući da se on ipak “popeo na puno više tačke od poznatog industrijalca”.[/box]