Zmajevi osam godina poslije Brazila: Mlada reprezentacija iznjedrila 40 igrača

Zmajevi su tada predvođeni selektorom Safetom Sušićem igrali u Grupi F zajedno sa Argentinom, Nigerijom i Iranom. Takmičenje su okončali nakon grupne faze, sa omjerom od jedne pobjede i dva poraza.

Na premijernom nastupu naši reprezentativci poraženi su na kultnoj Maracani u Rio de Janeiru od Argentine (1:2). Nekoliko dana kasnije u Cuiabi smo potpisali kapitulaciju i protiv Nigerije (0:1), iako smo u toj utakmici oštećeni za čist pogodak koji je postigao Edin Džeko. Grupnu fazu Zmajevi su okončali historijskom pobjedom protiv Irana (3:1).

Prodefilovalo više od 200 fudbalera

Uprkos neuspjehu i eliminaciji nakon grupne faze, svi navijači Zmajeva mogli su biti ponosni na Papeta i njegove izabranike.

Od nastupa u Brazilu prošlo je skoro osam godina, a došlo je i do smjene generacija. Pojedini igrači su završili svoje karijere, neki su se oprostili od reprezentacije, tako da je došlo vrijeme i za neke nove momke.

Godine prolaze i neminovno dolazi do promjena u bazenu igrača iz kojeg vadimo naše reprezentativce. Jedan korak od najdražeg dresa i nastupa za A reprezentaciju tako predstavlja U-21 selekcija naše zemlje.

Od sjajne 2014. godine pa do danas dres mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine obuklo je nešto više od 200 fudbalera. U dresu A reprezentacije što u zvaničnim, što u prijateljskim susretima njih 40:

Nikola Vasilj, Kenan Pirić, Adnan Kovačević, Daniel Graovac, Siniša Saničanin, Srđan Grahovac, Gojko Cimirot, Sanjin Prcić, Rade Krunić, Zvonimir Kožulj, Haris Hajradinović, Filip Arežina, Amer Gojak, Haris Duljević, Goran Zakarić, Armin Hodžić, Riad Bajić, Marko Mihojević, Josip Ćorluka, Amir Hadžiahmetović, Amar Rahmanović, Smail Prevljak, Eldar Ćivić, Aleksandar Jovičić, Marko Mihojević, Advan Kadušić, Stjepan Lončar, Deni Milošević, Besim Šerbečić, Darko Todorović, Luka Menalo, Ermedin Demirović, Vladan Kovačević, Selmir Pidro, Vladan Danilović, Marijan Ćavar, Jusuf Gazibegović, Jovo Lukić, Andrej Đokanović, Amar Begić, Nikola Ćetković, Igor Savić, Belmin Dizdarević i Amar Dedić.

Manji broj nabrojanih čini neizostavni dio A tima, dok su neki bili samo prolaznici. Treba istaći da se u još par njih polažu velike nade za budućnost, posebno se to odnosi na dvojac iz Austrije Dedić – Gazibegović.

Evidentno je da pojedini od nabrojanih još ne bi nastupili za A reprezentaciju da nije bilo prijateljskih susreta, tako da bi brojka bila manja.

Naša mlada reprezentacije do sada nije otišla ni na jedno veliko takmičenje, a rezultati su poražavajući. Ako bi gledali fudbalsku politiku koju ima većina evropskih saveza, gdje se mlada reprezentacija, kao i ostale omladinske selekcije posmatraju kroz dvije prizme (ili osvajanje turnira ili stvaranje fudbalera za A reprezentaciju), dolazimo do toga da je druga norma kod nas polovično ispunjena.

Očito je da je ta norma ispunjena samo na papiru, jer je mali broj fudbalera koje je mlada reprezentacija proizvela u posljednjih osam godina, a da je od njih dobijena korist, te da su se pokazali kao nasljednici Ibiševića, Spahića, Lulića, Medunjanina…

Potrebno ulagati u domaće

Statistika nekada zna prevariti, zamazati oči, ali rezultati su tu koji pokazuju najbolju realnost. Fascinatno je da naša A reprezentacija prednjači u odnosu na veliki broj evropskih i svjetskih nacionalnih selekcija po broju pozivanih igrača iz mlade reprezentacije, a da od većine njih nije prikazan apsolutno nikakav učinak.