Kaže to prof. dr. Elmir Jahić, jedan od najboljih bh. kardiologa, ističući kako ove brojke najbolje govore kako se u našoj zemlji pod hitno nešto radikalno mora promijeniti kako bi se smrtnost smanjila.

Na prvom i drugom mjestu – kardiovaskularne i maligne bolesti

– Radi se o grupi oboljenja (kardiovaskularne i bolesti srca i krvnih sudova), i to su najčešće dva oboljenja – infarkt srca i moždani udar. Ta dva oboljenja čine ukuno 90 posto svih srmrtnosti od kardiovaskularnih bolesti – navodi Jahić.

Kaže “kako je zabrinjavajuća činjenica da BiH nema bilo kakav, a pogotovo efikasan, preventivni program u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti”.

– Vrlo je važno znati da je to jedno od oboljenja koje se u značajnoj mjerni može prevenirati, a to nam ustvari najbolje pokazuju razvijena društva. To je prije svega, zdrav način života koji podrazumijeva pravilnu prehranu, dovoljno fizičke aktivnosti, reguliranje krvnog pritiska, šećerne bolesti, povišenih masnoća, prestanak pušenja, redukcija gojaznosti. Ne samo evropske, nego i zemlje u regiji, značajno su u mnogim segmentima otišle ispred BiH. Očito je da je za nas vrijeme stalo prije 15-ak godina jer mi uopće ne pratimo moderne svjetske trendove, što se odražava na ovolikoj smrtnosti koju imamo. Generalno mi nije jasno, kada vidimo da imamo jednu grupu oboljenja od koje više od 50 posto ljudi umire, da se gotovo ništa ne radi kako bismo se barem vratili na nivo od prije 10 ili 15 godina. Mislim da je krajnje vrijeme da se u ovom segmentu napravi radikalan rez, inače će građani BiH sve više obolijevati i umirati od kardiovaskularnih bolesti – naglašava Jahić.

Drugi uzrok smrtnosti u svijetu, odmah nakon kardiovaskularnih, jesu maligna oboljenja. Žene u BiH najčešće obolijevaju od karcinoma dojke, pluća i debelog crijeva. Kod muškaraca je, kaže prim. dr. Harun Drljević, načelnik Službe za bolesti dojke u Kantonalnoj bolnici Zenica, “mrtva trka između raka pluća, prostate i debelog crijeva”.

– Za karcinom pluća krivi su pušenje i aerozagađenje, a za rak debelog crijeva, sve ono što ulazi na probavni trakt, a nije ispitano, od konzervansa, hemikalija…, izaziva povećanu mogućnost nastanka bolesti. Kad je karcinom dojke u pitanju, tu nema prevencije. Tu je najvažnije rano otkrivanje (dijagnostika) bolesti. Dakle, mi ne možemo nešto činiti ili ne činiti da rak dojke nastane ili ne nastane. Kada je u pitanju karcinom dojke, tu ne postoji primarna i sekundarna prevencija, ali ima tercijarna u smislu da se vodi zdrav način života (pravilna prehrana bez masnoća, dovoljno fizičke aktivnosti, izbjegavanje stresa…). Kod raka pluća i debelog crijeva tu su rizikofaktori koje treba izbjegavati, a to su pušenje i nezdrava prehrana – objašnjava Drljević.

Upravo se iz tog razloga, kako kaže Drljević, “preventivna medicina, kada su u pitanju maligne bolesti, i okrenula razvijanju programa ranog otkrivanja bolesti”.

– To su programi koji će kod žene koja se redovno pregleda otkriti mali tumor na dojci kada su mogućnosti liječenja i izlječenja odlični. Mi u Kantonalnoj bolnici Zenica, zahvaljujući Italijanima, pokrećemo program čiji je zadatak upravo rano otkrivanje raka. To je u domenu sektora javnog zdravlja. Dakle, ja liječim karcinome, a stanovništvo “liječi” sektor javnog zdravstva jer je to javni servis građana. Oni su ti koji se trebaju baviti programima ranog otkrivanja bolesti, vakcinacijom, bakterijološkom analizom vode… Želimo li sebi dobro, krajnje je vrijeme da se okrenemo onome čemu se cijeli svijet okrenuo, a to je preventivna medicina koja obuhvata programe ranog otkrivanja bolesti, kada su mogućnosti liječenja i izlječenja veliki, a i finansijski efekti ogromni – zaključuje Drljević.

Dijabetes je poprimio pandemijske razmjere

Dijabetes je posljednjih godina u BiH poprimio pandemijske razmjere, kaže prim. dr. Senada Husarić, specijalista interne medicine, dijabetolog.

Prema podacima Internacionalne federacije za dijabetes (IDF), u našoj zemlji je u 2021. godini, 305.900 građana imalo je dijabetes, a predviđanja su da će ta brojka 2030. dostići 322.000. oboljelih.

– U našoj zemlji u porastu je i tip1 i tip2 dijabetesa. Razlog zašto se u svijetu, pa i kod nas svake godine bilježi sve veći broj osoba sa šećernom bolešću, jest promjena životnog stila. Sve je više gojaznih koji se nezdravo hrane, a upravo je gojaznost jedan od rizikofaktora za dijabetes. Tome doprinosi i sjedilački način života jer ljudi se sve manje kreću. Dijabetes tip2 ranije je bio vezan obično za stariju životnu dob, no starosna granica se pomjera, pa sve češće mlađi obolijevaju. Djeca su ranije uglavnom obolijevala od dijabetesa tip1. Međutim, mi iz godine u godinu bilježimo sve više pretile djece u adolescentnoj dobi koja obolijevaju od tip2 dijabetesa i imaju iste karakteristike kao odrasli oboljeli – naglašava Husarić.

Prema podacima IDF-a za prošlu godinu, 537 miliona ljudi u svijetu, u dobi od 20 do 79 godina života, živjelo je sa dijabetesom, a 6,7 miliona ih je umrlo. To, prema riječima Husarić, znači da je jedna od deset osoba imala dijabetes.

– Predviđanja su da će do 2030. taj broj porasti na 643 miliona oboljelih. Četiri od pet tih osoba koje imaju dijabetes žive u zemljama sa niskim primanjima, što znači da se ne mogu ni adekvatno liječiti. To automatski povećava komplikacije dijabetesa, što često dovodi do smrtnosti. Osobe sa dijabetesom uglavnom umiru od kardiovaskularnih bolesti. Oni sa dijabetesom tip2 su u dva do četiri posto većem riziku za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Ako to gledamo statistički, 52 do 80 posto pacijenata sa tip2 dijabetesom umire od kardiovaskularnih bolesti, 10 do 20 posto od bolesti bubrega i 15 posto od cerebrovaksularnih bolesti. Troškovi liječenja su enormni, pa je prošle godine, primjera radi, u SAD-u 966 miliona dolara potrošeno u tu svrhu – kazala je Husarić.

Usred sve većeg broja bolesti poput srčanih, raka, astme, na ovogodišnji 7. april – Svjetski dan zdravlja, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pažnju je usmjerila na hitne radnje potrebne za održavanje zdravlja ljudi i planete te poticanje pokreta za stvaranje društva usmjerenog na dobrobit.

WHO procjenjuje da je više od 13 miliona smrtnih slučajeva širom svijeta svake godine posljedica ekoloških uzroka koji se mogu izbjeći. To uključuje klimatsku krizu koja je najveća prijetnja zdravlju s kojom se čovječanstvo suočava.

Kako navodi WHO, više od 90 posto ljudi udiše nezdravi zrak koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Komarci šire bolesti dalje i brže nego ikada prije. Ekstremni vremenski događaji, degradacija zemljišta i nestašica vode raseljavaju ljude i utječu na njihovo zdravlje. Zagađenje i plastika nalaze se na dnu naših najdubljih okeana, najviših planina i ušli su u lanac prehrane čovjeka. Sistemi koji proizvode visokoprerađenu, nezdravu hranu i piće pokreću val pretilosti, povećavajući rak i srčane bolesti, a istovremeno stvaraju trećinu globalnih emisija stakleničkih plinova.