Čak 53 autobusa i stotinjak privatnih automobila, s više od 5.000 navijača Čelika, stiglo je u Split na odlučujuću utakmicu Druge lige Zapad 16. juna 1985. godine. Crveno-crnima je trebala pobjeda kako bi sačuvali bod prednosti ispred Šibenika i vratili se u elitni razred jugoslovenskog fudbala.
Čak 53 autobusa i stotinjak privatnih automobila, s više od 5.000 navijača Čelika, stiglo je u Split na odlučujuću utakmicu Druge lige Zapad 16. juna 1985. godine. Crveno-crnima je trebala pobjeda kako bi sačuvali bod prednosti ispred Šibenika i vratili se u elitni razred jugoslovenskog fudbala.
Fudbalska sezona 1984-85 donijela je dosta radosti ljubiteljima fudbala u BiH. Sarajevo osvojilo drugu titulu prvaka Jugoslavije, Željezničar je zamalo stigao do finala Kupa UEFA, Iskra je osvojila Srednjoevropski kup i igrala polufinale Kupa maršala Tita… Pomalo u sjeni ovih uspjeha ostala je titula prvaka Druge lige Zapad, koju su osvojili fudbaleri zeničkog Čelika i tako se nakon samo jedne sezone vratili u elitni rang jugoslovenskog fudbala.
Nakon što je u prethodnoj sezoni (1983-84) Čelik ispao iz društva najboljih, na čelu stručnog štaba došlo je do smjene. Legendarnog Milana Ribara, najpoznatijeg kao trenera šampionske ekipe Željezničara, zamijenio je Džemaludin Mušović, bivši fudbaler Sarajeva i Hajduka. Pod vodstvom novog trenera zenički klub sporo je hvatao zalet u drugoligaškoj konkurenciji, pa je nakon 8. kola Čelik bio tek na 8. mjestu. Uslijedila je serija od tri uzastopne pobjede, kojima je Čelik uhvatio prključak s vodećima.
Na kraju jesenjeg prvenstva Druge lige Zapad vrh tabele bio je nevjerovatno zgusnut. Prvo mjesto dijelilo je čak pet timova – Šibenik, Proleter, Čelik, Split i Gošk Jug – svi sa po 21 bodom, samo bod više od Spartaka i Leotara, odnosno dva boda više od bihaćkoj Jedinstva. Dakle, čak osam prvoplasiranih dijelila su samo dva boda. Međutim, u proljetnom dijelu vrh se malo “razbistrio” i u završnici šampionata u konkurenciji za prvo mjesto ostali su samo Čelik, Šibenik i Spartak.
U 31. kolu, 2. juna 1985. godine, Crveno-crni osvajaju zlata vrijedne bodove u Bihaću (2:1) i u posljednje tri runde ulaze s bodom prednosti nad Šibenikom, dva boda ispred Spartaka. Sedam dana kasnije se Čelik na Bilinom Polju namučio protiv davljenika Novog Sada, ali je upisao još jedan trijumf (2:1) i zadržao bod prednosti ispred Šibenika. Na redu je bio susret odluke u 33. kolu, gostovanje Čelika u Splitu kod istoimenog domaćina, te sezone novog drugoligaša, ali s izuzetno jakim timom.
Da bi se spoznala snaga Splita i tadašnjeg jugoslovenskog drugoligaškog fudbala, dovoljno je spomenuti samo nekoliko imena koja su u sezoni 1984-85 nastupala za Crvene iz Parka skojevaca. Na golu je stajao Tonči Gabrić, budući čuvar mreže Čelika, Hajduka i reprezentacije Hrvatske. Ispred Gabrića je bio Damir Burić, koji će nakon Splita ostaviti veliki trag u Bundesligi, u Freiburgu i Borussiji Mönchengladbach.
Napad su predvodili Josip Jozo Bogdanović, kasnije golgeter zagrebačkog Dinama, i Janko Janković, as Rijeke, španskih klubova Valladolid i Oviedo, također hrvatski reprezentativac.
Meč odluke između Splita i Čelika bio je na programu u pretposljednjem kolu, na današnji dan prije 37 godina. Kiks Čelika iščekivali su u 70-ak kilometara udaljenom Šibeniku, gdje je domaći klub dočekao ekipu Vrbasa. Tog 16. juna 1985. godine navijači Čelika izveli su pravu invaziju na Split. Iz Zenica su došla čak 53 autobusa i 100-tinjak privatnih automobila, s više od 5.000 navijača Čelika! Zanimljivo da su dvije godine ranije, u sličnim okolnostima, Čelikovci “okupirali” obližnji Solin, gdje su Crveno-crni zabilježili trijumf (2:0) za plasman u Prvu ligu, nakon mrtve trke s bugojanskom Iskrom.
Atmosfera na splitskom Stadionu u Parku skojevaca bila je fantastična jer se na tribinama našlo 12.000 navijača Splita i Čelika. Radio Split i Radio Zenica direktno su prenosili susret kojim je oboren rekord stadiona. U gledalištu su bili i slavni trener Tomislav Ivić, legendarni komentator Mladen Delić, navratio je i šef stručnog štaba Hajduka Stanko Poklepović… Poređenja radi, tri sata kasnije, na nekoliko stotina metara udaljenom Poljudu, samo 10.000 gledalaca pratilo je Hajduka, koji se borio za titulu prvaka Jugoslavije, u meču protiv tuzlanske Slobode.
Trener Čelika Džemaludin Mušović se već na startu utakmice suočio s ozbiljnim hendikepom. U 7. minuti je zbog povrede teren napustio najiskusniji igrač Čelika Jasmin Gradinčić, koga je zamijenio Dino Đurbuzović. Upravo se Đurbuzović, samo četiri minuta nakon što je ušao u igru, našao u prvoj velikoj šansi: Prešao je i golmana Gabrića, ali je bek domaćih Pastar spasio gol i loptu izbacio u korner. Nekoliko minuta kasnije je Enes Bešić napravio slalom kroz odbranu Splićana, šutirao i pogodio stativu.
Trenutak odluke desio se u 34. minuti. Enes Dedić, član Čelikove ekipe koja se 1975. okitila titulom omladinskog prvaka Jugoslavije, prošao je desnom stranom, sjajno centirao na drugu stativu, a tamo je Galib Mujičić nadvisio Burića i glavom zatresao mrežu (0:1). Pogodak Mujičića izazvao je erupciju među 5.000 navijača Čelika, dok je jedan dio navijača Splita počeo pogrdno skandirati svojim igračima, sumnjajući u regularnost utakmice.
Kao što je to obično bilo na našim prostorima, “dobro obaviješteni” su imali razne teorije o dogovorenom rezultatu. Išlo se dotle da se špekulisalo kako će Split pustiti bodove Čeliku, da bi zauzvrat Zenička željezara sanirala gubitke Jadranske željezare!? “Sumnjivci” su se zamalo ugrizli za jezik 15-ak minuta prije kraja utakmice. Tada je Splitov rezervista Frane Obilinović opalio kao iz topa, savladao nemoćnog Zlatka Juričevića, ali se ispriječila prečka i sačuvala prednost Zeničana. U posljednjim sekundama se Đurbuzović revanširao Obilinoviću i pogodio prečku.
Posljednji zvižduk banjalučkog sudije Klikića donio je neopisivo slavlje igrača i navijača Čelika. Zenički klub je ostvario zlatnu pobjedu, vrijednu drugoligaške titule, makar su sedam dana kasnije na Bilinom Polju morali završiti posao i pobjedom nad brčanskim Jedinstvom (4:1) vizirati kartu za povratak u elitni razred. Džemaludin Mušović, strateg Zeničana, izjavio je da mu je trijumf u Parku skojevaca najdraža pobjeda u igračkoj i trenerskoj karijeri, dok je Mile Viđak, šef stručnog štaba Splita, istakao da su njegove pulene sputale sumnje u regularnost utakmice.
Split – Čelik 0:1
Split, 16. juni 1985. Stadion u Parku skojevaca. Gledalaca 12.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Klikić (Banja Luka). Strijelac: 0:1 Mujičić (34).
SPLIT: Gabrić, Burić, Pastar, Runjić, Pekas, Borozan, Janković, Plazibat, Jelavić, Čakić (Obilinović), Bogdanović (Vukašin). Trener: Mile Viđak.
ČELIK: Juričević, Dedić, Zukanović, Gradinčić (Đurbuzović), Perduv, Vidaković, Milidrag, Bešić, Mujičić, Grcić, Fileš (Papić). Trener: Džemaludin Mušović.
Izvor: SPORTCENTAR
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010