U petak, 01. jula 2022. godine u Sultan Ahmedovoj (Čaršijskoj) džamiji u Zenici hutbu je održao muftija zenički hfz. prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević. U nastavku možete pogledati snimak hutbe, a hutbu u pisanoj formi prenosimo u cijelosti.
Zaista svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od njega pomoć i oprost grijeha tražimo, i njemu se utječemo od zla naših duša i naših ružnih djela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko mu na pravi put ne može ukazati. Svjedočim da nema Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Poslanik.
Poštovana braćo;
Ako čitamo Kur’an vidjet ćemo da mnogi ajeti iz Kur’ana, pored poziva na dobročinstvo, namaz, zekjat i druge obrede pozivaju i na putovanje koje se hvali kao vrijedno djelo.
„A zašto oni ne putuju pa da njihova srca shvate ono što treba da shvate i da njihove uši čuju ono što treba da čuju“. (Hadž, 46.) Putovanje je u islamskoj kulturi toliko važno da je jedna od kategorija kojima je dozvoljeno davanje zekjata i sin puta vebnissebil. Zato su muslimani gradili čitavu mrežu, hanove i karavan saraja koji su bili vakufi i služili su da se putnici u njima odmore i nahrane najčešće tri dana besplatno.
To danas dokazuju mnogi toponimi koji u svom imenu imaju riječ han Perin han, Begov han itd. Putovanje je i sunnet Poslanika, a.s., jer je i on često kao trgovac putovao svijetom. Istu praksu su preuzeli i njegovi ashabi koji su imali energije i hrabrosti da se suoče sa svijetom. Zanimljivo je da se veliki broj mezara ashaba Poslanika, a.s., nalaze diljem svijeta, što opet ide u prilog tezi o važnosti putovanja.
Putovanje je prilika da naučimo puno o svijetu u kojem živimo, ali i o sebi i onima oko sebe. Putovanje ti širi vidike, oplemenjuje tvoje srce i tako te čini drugim, boljim čovjekom. Mnogi su skloni kazati da je naredba putovanja bila ona tačka koja je bila pokretač promjena u islamskom svijetu. Društva koja ne putuju i koja ne primaju goste su zatvorena i osuđena su na stagnaciju. Kao što u brzom potoku voda uvijek bude čista, a u bari prljava tako i društva koja su zatvorena gaje samo žabe krastače, tu raste žabokrečina koja se po vodi hvata.
Cilj mojih riječi nije da hvalimo iseljavanje iz naše države, jer se u predajama veli da se Allah smilovao onome ko u rodnom mjestu ubire nafaku. Ono što želim i što je tema mog govora jeste posvješćivanje važnosti dijaspore za nas ovdje u Bosni. Činjenica je da svakog ljeta u Bosnu, poput ptica selica, dolijeću razni putnici iz cijelog svijeta.
A najviše dolazi naša tzv. dijaspora koja donosi niz značajnih promjena u Bosnu. Allah, dž. š., je htio da iz Bosne već decenijama ljudi iseljavaju diljem svijeta. Mnogi su otišli prije rata tražeći selamet. Trbuhom za kruhom postala je česta uzrečica tih vremena. Mnogi su izbjegli tokom agresije spašavajući živu glavu. Neki i danas odlaze, jedni zato što nemaju posla, drugi zato što žele bolji posao itd. Rezultat tih mnogobrojnih putovanja je činjenica da danas Bošnjaci žive u 130 zemalja na svijetu i da se u svijetu nalazi više od milion i 300 hiljada Bošnjaka koji se smatraju dijasporom i taj broj se stalno povećava.
Međutim, pitanje je kako se odnositi prema ovim mnoštvom naših rođaka koji ne donose samo novac, švicarske čokolade i njemačku kahvu. Oni donose i neke druge stvari kao što su ideje, nova razmišljanja, susreću nas sa kritikama našeg načina ponašanja prema sebi, prema društvu itd.
Oni vrlo često govore u Njemačkoj je ovako, a kod vas ovako, što nas često ljuti, a nekada nas tjera da se branimo od napada. Pa nije život u Bosni ni tako loš kako neki pričaju. Sve nas huja hvata kad onaj napusti Bosnu i onda nam iz Švedske i Danske počne mudrovati o tome kako je tamo uređeno, a kod nas neuređeno. Ako si već otišao, živ bio uživaj u toj činjenici a nas ostavi na miru. Ako možeš pomozi, barem nemoj odmagati i to je pomoć. Ukratko, oni ljute nas, mi ljutimo njih, a jedni bez drugih ne možemo.
Prije svega svi u dijaspori moraju znati da oni nisu lutalice, apatridi osobe bez domovine sve dotle dok se imaju gdje vratiti, dok neko čuva njihovu jabuku i mezar njihovih djedova. A to se radi ovdje na terenu Bosne i Hercegovine i taj teški posao radi ovaj plemeniti svijet koji je odlučio uprkos svemu da ostane ovdje. No, da bismo taj teški posao obavili potrebna nam je njihova pomoć.
Zbog čega je ovo važno? Zbog toga što je dijaspora golemi resurs koji može biti upotrebljen za ekonomski, kulturni ali i politički preporod Bosne i Hercegovine. Kada dođe dijaspora sve je življe, više novca ima u opticaju, oni koriste ovdašnje usluge i proizvod, tutnu po neki euro nani i mami i onda opet time koriste našoj ekonomiji.
Ovdje se šišaju, opravljaju zube, popravljaju auta što omogućava mnogim zanimanjima da poprave svoj budžet. Oni kupuju stanove, prave kuće, angažuju radnike kupuju cement i cigle i dodatno ubacuju svjež novac u našu ekonomiju. Radi se o stotinama miliona koje izravno koriste ovoj državi i ovom narodu.
Važna je i kulturna uloga dijaspore koja ima dvostruku ulogu. Oni su ambasadori islama i Bošnjaštva u Evropi, na terenu gdje se odlučuje o našoj sudbini. Istovremeno, oni su ambasadori evropskih vrijednosti u Bosni. Ne govorim o onim antivrijednostima koje vidimo na raznim paradama već onim vrijednostima na kojima počiva moćna Evropa, radna etika, disciplina, štednja, poštivanje javnog dobra i kultura dijaloga.
Često dijasporci vele svaki Švicarac je policajac koji čuva državu i javno dobro kao svoje. Pa zašto ne bi i svaki Bošnjak bio policajac koji će čuvati javna dobra kao svoja. Upitajte se zašto je najveći broj djece u reprezentacijama fudbalskim i drugim iz Evrope? U Evropi djecu uče da se radom i trudom dolazi do uspjeha i rezultata, a mi krv pijemo trenerima da nam dijete ubaci u prvu ekipu, a djete niti zna niti hoće da igra. Zato u Evropi uspijevaju da od svoje djece, koja su možda i fizički slabija, prave vrhunske sportaše.
Međutim, sada je još važnija politička pomoć naše dijaspore s obzirom da su pred nama izbori u cijeloj državi. Da budemo jasni, manje je bitno ko će biti na vlasti u Zenici i Sarajevu, vrlo često to je u pet deka. Ali jeste bitno naše političko predstavljanje u entitetu RS. Njihov politički plan je bio da nas tamo ne bude. Nemojmo im mi pomagati u tome tako što se nećemo registrirati iz ljenosti ili neke besmislene apatije. Registrujte se i glasajte za bilo koju bošnjačku stranku. To je patriotska zadaća prvog reda. A i vi domaćini u Zenici možete nešto uraditi. Pošaljite koju poruku vašim rođacima, prijateljima u dijaspori da je ovo nama važno.
Uz Božiju pomoć nemojte sumnjati da će biti fajde u tome, ako uspijemo da mobiliziramo dijasporu za ovu akciju. Ako ništa nek se zna na kojoj si strani, što je rekao onaj mrav. Kada sve ovo imamo u vidu, onda punih pluča i sa osmijehom možemo kazati: „Dobro nam došla naša dijasporo. Nek mi imamo vas, a Boga mi nek i vi imate nas.“
Čaršijska džamija, 01.7.2022. godine.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
