Dezinformacije sa Facebook statusa kao izvor vijesti

Prvo što studenti novinarstva nauče tokom studija jeste da objavljivanje neprovjerenih informacija nije etično, te da je neprofesionalno. Da svaku informaciju treba provjeriti iz najmanje dva neovisna izvora. Ova se jasna novinarska pravila zaboravljaju ili zaobilaze sve češće, a proizvod su netačne i neprovjerene informacije, čiji je jedini izvor nečiji status na određenoj društvenoj mreži.

Tako je na osnovu dva statusa, više portala u Bosni i Hercegovini (BiH), u posljednjih 15 dana, bez provjere, objavilo ono što nema nijedan element vijesti, a što će se dan nakon objave pokazati kao dezinformacija. Jedna od njih bila je objava bivše studentice Fakulteta političkih nauka (FPN), koja je u statusu na društvenoj mreži tvrdila da ne može da konkuriše na mjesto asistenta na tom fakultetu samo zato što je iz Republike Srpske (RS), a da ni ona ni niti portali koji su prenijeli njen status nisu pročitali konkursne uslove. Druga vijest, sa naslovima „skandalozno“ i „vandalizam“, odnosila se na oborene portale ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu posvećene godišnjici genocida u Srebrenici. Da nije riječ o namjernom rušenju, već o vjetru, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo, dan kasnije demantujući pisanje internet portala.

U oba slučaja, mediji su objavili demanti, no on kako kažu sagovornice Mediacentra Sarajevo, nikada nema istu težinu, značaj i uticaj na javnost kao prvobitno objavljena priča. Neki portali su demanti o rušenju portala ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu objavili u okviru prvobitne vijesti, zbog čega je nemoguće vidjeti šta je zapravo bilo napisano, a šta je demantovano.

Internet portal Slobodne Bosne objavio je vijest pod naslovom „Studentica generacije ne može konkurisati za asistenta na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu“. Oni su prvobitno prenijeli status Jovane Suslovski sa društvene mreže Facebook, studentice generacije na Fakultetu političkih nauka (FPN) Univerziteta u Sarajevu koja je tvrdila da se na FPN ne može zaposliti samo zato što živi u RS.

Opisujući teškoće koje su je pratile prilikom studiranja, jer kako kaže, svaki dan je vozarila i mijenjala po nekoliko prevoznih sredstava da bi došla na predavanja, Jovana je, između ostalog napisala: „Kada sam se upisivala na fakultet, studentima iz RS nije bilo zabranjeno da studiraju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Danas je, ipak, studentima iz RS zabranjeno da apliciraju na konkurs. Državo Bosno i Hercegovino, mrzim što sam se u tebi rodila!“.

Kompletan tekst sadržavao je samo informacije koje je studentica napisala na Facebooku, a novinari nisu provjerili Jovanine navode. Potom je uslijedila reakcija dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesora Seada Turčala, koji je, također za internet portal Slobodna Bosna pojasnio kako se ne radi o diskriminaciji po etno-nacionalnoj osnovi, već da je riječ o tome da je konkurs dio programa Federalnog zavoda za zapošljavanje, pa osoba koja se prijavljuje, prema pravilima Zavoda, mora biti na Zavodu za zapošljavanje FBiH.

„U suštini, ne može niko aplicirati ko nije na evidenciji nezaposlenih na biroima u FBiH. Ovdje se ne radi o bilo kakvoj vrsti diskriminacije u režiji Univerziteta u Sarajevu ili Fakulteta političkih nauka UNSA kako se interpretira s obzirom na to da neki mediji prenose Facebook status kao vijest bez bilo kakvog konteksta, nego o propisima Federalnog zavoda za zapošljavanje koje predviđa ova vrsta zapošljavanja“, rekao je za Slobodnu Bosnu dekan FPN-a Sead Turčalo.

Objave su izazvale niz reakcija, pa su tako u komentarima građani, nakon pojašnjenja profesora Turčala, počeli vrijeđati studenticu koja je objavila status na društvenoj mreži.

Druga vijest koja je privkula pažnju jeste ona da su porušeni portali posvećeni obilježavanju godišnjice genocida u Srberenici, a koji su bili postavljeni ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Nekoliko portala, prije svega Dnevni avaz, objavilo je vijest sa oznakama „skandalozno“ i „vandalizam“, a potom je uslijedio demant iz MUP-a KS. Oni u saopštenju navode kako mediji koji su objavili takvu vijest nisu prethodno dobili zvaničnu potvrdu kako su nastala oštećenja, niti zvaničnu informaciju od nadležnih organa.

„Ovom prilikom želimo istaći da portali nisu oštećeni od strane bilo kakvih lica, niti se radi o bilo kakvom ‘vandalizmu’, već je izvršenim uviđajem utvrđeno da su portali pali usljed dejstva vjetra. Imajući u vidu navedeno, molim da javnosti ne prenosite informacije koje su neprovjerene, ali i netačne“, naveli su iz MUP-a KS.

Nakom toga, većina medija je objavila demanti iz MUP-a KS, međutim, većina je vijest ispravila u već objavljenoj, tako da prethodnu nije moguće naći na internetu, ali je na osnovu naslova poput „Portale posvećene genocidu u Srebrenici oštetio vjetar, ne radi se o vandalizmu“ jasno da je većina portala prvobitno objavila neprovjerenu informaciju.

„Kod osjetljivih tema posebno je važno, ne samo raditi provjeru informacija iz više neovisnih izvora, nego i pažljivo te informacije uklopiti u kontekst koji neće praviti štetu“, objašnjava Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Ona kaže kako je svjesna da je to lakše teorijski objasniti nego u praksi primijeniti, budući da su novinari u redakcijama danas opterećeni velikim brojem zadataka dnevno, brzinom koja se smatra kvalitetom novinarskog rada, ali kaže kako to „zaista ne može biti izgovor za nepoštovanje profesionalnhih standarda“.

„Mi smo, izgleda, u mnogim medijima uveli praksu da se fact checking radi poslije objave priče, a i to samo ako neko ukaže na to da je riječ o netačnim informacijama. To može da ima velike posljedice, jer ne treba zaboraviti da novinarske priče djeluju na stavove, emocije i ponašanje publike, pa je time naša odgovornost još i veća“, objašnjava Turčilo.

Demanti je forma koja omogućava pojedincima ili ustanovama da zahtijevaju od medija da ispravi netačno objavljene informacije. Demanti ne može služiti kao mehanizam za objavu nečijeg ličnog stava, već samo kao pravo na ispravku objavljene netačne informacije. Zbog nedovoljno definisanog ili parcijalnog tumačenja zakona, pravo na demanti ponekad služi i kao sredstvo za nametanje cenzure.

Mediji su dužni objaviti demanti ukoliko on predstavlja ispravku neistinitih činjenica i doprinosi tačnosti i nepristrasnosti informacija. Odluku o tome donosi uredništvo, dok osoba koja je uputila demanti ima pravo da se obrati sudu ako nije objavljen. Profesionalni i odgovorni mediji neće odbiti objavljivanje demantija ukoliko je on zaista korekcija sadržaja jer će tako kvalitetnije informisati javnost.

„Kada mediji objave neprovjerenu informaciju, demanti može donekle popraviti nanesenu štetu, ali prvobitno objavljena vijest ostaje zapamćena kao takva“, navodi Belma Buljubašić sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka. Ona kaže kako objavljivanje neprovjerenih informacija itekako nanosi štetu pojedincima ili zajednici, a da demanti u većini slučajeva „pola ljudi ne vidi, a pola se pravi da nije vidjelo“.

Njena kolegica, profesorica Lejla Turčilo slikovito je objasnila ulogu demantija nakon objave netačne informacije. „To je kao pokušaj da pokupite perje iz jastuka nakon što je ono prosuto. Dakle, može pomoći, ali zasigurno neće popraviti štetu“, objašnjava Turčilo. Podsjeća da je demanti važno sredstvo korekcije netačnih sadržaja, te da je pravo svakoga ko je oštećen pričom da koriguje informacije.

„No, on nikada nema istu težinu, značaj i uticaj na javnost kao prvobitno objavljena priča. Najprije zato jer ga svi koji su priču vidjeli zasigurno neće vidjeti, jer postoji značajan broj onih koji neće u njega ni povjerovati i jer između vremena kad je objavljena priča i kad je objavljen demanti već može da nastane šteta, odnsono neka reakcija javnosti koja je štetna po društvo“, pojašnjava Turčilo.

Prema podacima istraživanja Udruženja BH novinari o sadržajima i radu lokalnih medija u BiH iz 2020. godine, više od trećine medijskih sadržaja uopšte nema sagovornika – to se odnosi većinom na prenošenje izjava i saopštenja i personalne interpretacije novinara o pojedinim temama. Također, u velikom dijelu sadržaja pojavljuje se samo jedan izvor.

Profesorica Turčilo za Mediacentar Sarajevo navodi kako je većina dosadašnjih istraživanja pokazala da je copy-paste metod široko rasprostanjen u novinarskoj praksi.

„To ne podrazumijeva samo prenošenje bez intervencije saopćenja za medije od različitih subjekata, nego i prepisivanje statusa sa društvenih mreža i njihovo objavljivanje kao vijesti, ali i prenošenje članaka iz raznih medija upitnog kvaliteta bez provjere njihove činjenične utemeljenosti“, navodi ona.

Jedan od glavnih krivaca za takvo stanje je hiperprodukcija medijskih sadržaja i brzina njihovog objavljivanja, jer je to, smatra Turčilo, snizilo kriterije i standarde provjere činjenica. „Naravno, treba imati na umu da ima i onih medija u kojima je prenošenje netačnih i neprovjerenih informacija dio agende, odnosno način da se manipuliše javnošću“, zaključuje ona.

Belma Buljubašić naglašava kako se objavljivanjem neprovjerenih informacija svjesno i namjerno proizvode međunacionalne tenzije. „Nedavno je bio primjer mladića koji se popeo na grob, uz poruku ‘smrt Balijama’, pa se potom njegov otac izvinio, međutim, komentari su potpuno preuzeli kontrolu, kako to nije iskreno, da ga treba dobro izmlatiti, zatim imamo izjave političara koje su predimenzinirane, s namjerom da hajcaju međunacionalne i etničke tenzije“, objašnjava Buljubašić.

Ona smatra kako je medijska scena u BiH u katastrofalnom stanju. „Ovdje ljudi još uvijek ne razumiju razliku između slobode govora i govora mržnje“, tvrdi ona.

Praksa tzv. „copy-paste novinarstva“ je, nažalost, vrlo raširena u cijeloj regiji, naročito na online medijima koji često jedni od drugih preuzimaju sadržaje bez provjere, te objavljuju sadržaje sa društvenih mreža.

„To je jedan od razloga što se dezinformacije tako brzo šire, kako unutar BiH, tako preko državnih granica. Mi to često vidimo na primjerima gdje ustanovimo da je istu dezinformaciju prenijelo više desetina medija, često u više država, i to se obično desi u prvih nekoliko sati nakon njene inicijalne objave“, kaže za Mediacentar Sarajevo Tijana Cvjetičanin sa portala www.raskrinkavanje.ba, gdje svakodnevno rade provjeru informacija objavljenih u medijima i na društvenim mrežama.

Medijski izvještaji netačnog ili obmanjujućeg sadržaja su izuzetno prisutni u BiH i regiji, najčešće u vidu “lažnih vijesti” – svjesno objavljenih pogrešnih informacija – koje čine skoro trećinu svih dezinformacija analiziranih u istraživanju Udruženja „Zašto ne“ – „Dezinformacije u online sferi: Slučaj BiH“, objavljenom 2019. godine.

Više od 60 posto pogrešnog ili obmanjujućeg sadržaja koji je objavljen u medijima odnosi se na političke teme. Tome najčešće služe anonimni portali koji su glavni izvor i prenosilac dezinformacija u online prostoru. Njihova aktivnost stvara virtuelni “ekosistem” u kom dezinformacije velikom brzinom dolaze do široke publike. Oni su izvori dvije trećine dezinformacija identifikovanih u ovom istraživanju.

U istraživanju koje je 2020. godine objavio Mediacentar Sarajevo navodi se da su u proteklim godinama pokrenuti brojni anonimni portali koji šire dezinformacije i propagandu. Istraživanja pokazuju da građanima nije lako raspoznati problematične medijske sadržaje, te da nije bilo sistemskih napora vlasti u BiH da se u osnovno i srednje obrazovanje uvede medijska i informacijska pismenost.