Godina 1963, mnoštvo događaja. Između ostaloga i početak gradnje Bulevara kraj rijeke Bosne. Te godine, kamare nagomilane zemlje na obali nagovještavale su izgradnju nečega novog, nečega nezamislivog za običnog građanina koji je stanovao tik uz rijeku. Sa jedne strane Bojin Vir a sa druge Blatuša. Između naselja Odmut, Sejmen, Jalija, Čaršija, Kučukovići, Bilino polje, Nova Zenica. Valja sve to spojiti najbolji način, i to – Bulevarom.
Lijepo je bilo i te šezdeset treće. Put, staza, pa prirodne prepreke, ali se išlo, bilo je komunikacije. Bosna bogata ribom, prodavnica Sport, Lov, Ribolov opremljena sa ribarskim priborom, udruženje Bistro sa čuvarom Čopom funkcioniše. U opticaju su i đačke dozvole, ali uz prisustvo starijih članova društva, najčešće sa Smajom Abdurahmanovićem. Štapovima od lijeske iz Babine rijeke ili sa Vučjaka. Na Teferič gazom preko rijeke na Kamberovića polje, i to cijelo ljeto, vatra ispod jablanova i eto ugođaja. Police presuše pa se može i sunčati, onako, na sredini Bosne. Više polica, Kazani sa skakalištem, a više Kazana Jagnjišće. Na Bojin Vir idu hrabriji, ipak je to Bojin Vir.
Kada si na Kamberovića polju nemoj se zamjeriti Drini, on tu vrši ispašu stoke, nemoj mu uništavati travu i biti će sve u redu. Zaigrat će se i utakmica između Partizana i Zvijezde, kako su tadašnja djeca bila opredjeljivana za klubove. Čelik je još u drugoj ligi pa nije toliko popularan, jer ipak, morao si biti pristalica kluba iz prve lige. Bilo je i Hajdukovaca, Muharem Drinić – Lega i Boško Đerić. Lega legenda Jalije, Šuker mu kući dolazio, a u Splitu mu maser Hajduka Soldo bio domaćin kada Lega dođe gledati Hajduka na Plinari ( stari stadion ). A Boško Đerić je znao nabrojati sve postave Hajduka napamet i u to doba je imao šal i zastavu kluba.
Nasuprot Kamberović polja, odmah ispod Čaršijske džamije stara Štamparija, ispod nje Stočna vaga gdje je srijedom bila i prodaja stoke i živog kreča. Na obali je Otpad preduzeća Obnova. Glavni u otpadu je Žažo, čovjek koji tu i boravi u jednoj sobi u sklopu otpada. Niže otpada Bašta Opatije, pa Kanara. Obala se već priprema za izgradnju Bulevara. Mosta preko Kočeve još nema, ali se može niz podzidu, pa uz podzidu na drugi kraj obale.
Na mjestu, malo prije Hotela Metalurg, velika bijela kuća na putu trase Bulevara. Poslije kraj hotela i stazom kroz Bilino polje. Stadion sa terenom od troske i drvenim tribinama Zapad sa čije sjeverne strane je prislonjeno platno-ekran ljetnog kina Metalurg. Ispred stadiona prema Bosni bravarska radnja Akifa Pojskića. Na istaknutoj firmi dvije vazdušne puške popriječene jedna preko druge. Poslije Bilinog polja je novoizgrađena stambena zgrada, posljednja prema Normalnoj.
A preko pruge Blatuša. Od Drvenog mosta put je vodio, ili bolje rečeno staza, kraj imanja Husagića, Serdarevića, Drinića, Abdurahmanovića, Serdarevića, i sve tako do Čaršijske Džamije. Dalje je bilo državno. Bulevar se pravio sistematski. Duboki iskopi za buduću trasu u koje su smiještani vodovi infrastrukture, zatim debeo sloj betona, pa onda asfalt. Paralelno su se pravile i podzide na kojima smo poslije izgradnje provodili slobodno vrijeme. Bilo je tu i kartanja, uz stalni progon dežurne milicije, igranja šaha, a ispod podzide sunčanje i kupanje.
Kraj Bosne, ispod podzide, supružnici Babović Salih i Zlata, igraju ko zna koju partiju šaha. Zna navratiti i Alojz Derling, junior, koji je također bio veoma dobar šahista. Na Bosni, Redžep i Kemo Nadžaković sa štapovima koje im je poslao brat Kiko iz Njemačke, pecaju klenove i mrenove. Prodaju se i audio kasete iz inostranstva, jer neki ,,tatin sin” već ima kasetofon. Hamza Bajramović iz Tetovske, zna i oteti po koju ribu od manjih ribara. Mirko Vesić-Car podučava na gitari mlađe komšije, a Maksim Vasić nas uči vožnju na fići.
Preseljenjem starog Unutrašnjeg ( MUP-a ) ostaju mjesta za garaže koje zauzimaju stanari Milconerske zgrade. I bugojanski Žitorod se ruši, magaza koja je bila izvor voća i povrća, naravno, preko oluka pa kroz mali prozor, a ,,roba” u podrum. Nije se smjelo u kuću unositi. Sva ta dešavanja su pod budnim okom Milenka Šešlije, isljednika SUP-a . Ipak smo imali popusta kod njega, znao nam je sutradan vratiti oduzete karte.
Kako se pravio Bulevar tako su se i poprečne ulice spajale sa Bulevarom, Seada Škrge, Vojvodića, Nurije Pozderca, i na kraju Talića Brdo se spojilo sa Bulevarom, ulicom Lace Zahirovića. Tada je bilo govora da će tim pravcem biti izgrađen most za saobraćaj, ali eto, izgrađen je pješački. Srušene su konjušnice gdje su bili smješteni milicionerski konji i štenare pasa. Isti oni konji i psi, Dedal i Ikar, koje smo mogli vidjeti na nogometnim utakmicama, u Blatuši.
Dva milicionera i par redara penzionera obezbjeđivali su svaku utakmicu. Na ulicama nema puno vozila. Pokoji fićo, Fiat 850, i Kaknjo Enes na motoru. Saobraćaj je toliko gust da se može komotno odigrati jedno poluvrijeme na ,,male” golove. Ako je nepar igrača, onda svako na svoj gol. Ulična rasvjeta je tu, pa se igraju i noćne. Ako je kakvo prvenstvo u hokeju, prave se štapovi za hokej, i to konzerva od kreme za cipele-tak, golovi. Zimi sličure od drveta potkovane trakom limenom od ambalaže i kanapom, kao kopčama uvrnutim ekserima, a staza je trotoar Bulevara.
Za bicikliste je to bio pravi raj! Rog, Dijamant, poslije Poni, pa Solex, motorni bicikl, Tomos, NSU Zidara. Igrala se dobliška, kule od oraha, sve se to dešavalo na bulevaru i obali Bosne. A kao izvori znanja – Albumi i sličice koje su izlazile u tankoj čokoladici prigodom jubileja ili sportskih dešavanja. Pola-cijelo je omiljena igra sličicama. Bulevar, a blizu su i čaršija i korzo!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
