Hoćemo li danas svi doći na posao? Ili ćemo malo sjesti, uoči Nove Godine. Sakupili smo po bon za topli obrok, a u restoranu će nam spremiti šta naručimo. Ne treba danas pretjerivati, jer popodne putujemo, ovaj put u Igalo, Tamaris hotel, a Nova godina će se dočekati u Hotelu Plaža, u Herceg Novom. Razmišljam, vršim rekapitulaciju protekle godine, proteklih 365 dana. Ostalo je još danas i sutra. Sindikat je već u oktobru podijelio zimnicu. Podjela je bila pod istočnom tribinom stadiona. Nabavljen je i ladičar od 260 litara, da može stati dio teleće polutke. Ostalo meso ćemo, kod Joze u Podbriježju pripremiti za sušenje. Napraviti ćemo jedno druženje, tranžirati zajednički meso i staviti u pajc. Jozo ima sušaru i do decembra ćemo moći povješati suhovinu na balkon, pokriti platnom i polako trošiti. Kiselina ide u podrum, tamo je hladnije. Ostalo u frižider i na balkon. Sve je to već odrađeno. Dobro je to Sindikat organizovao. Puna kuća – a sve od članarine.
Ni ovaj doček Nove Godine nije skup. Pola će pokriti preduzeće a pola ja. Bilo je još ponuda, ali da idemo malo južnije. Bili smo već u Lavu, bili u Solarisu, a nismo bili u Igalu. Dobra je ponuda i za prvi dio godišnjeg u februaru. Hotel Argentina, Argentin, kako kažu Dubrovčani. Kažu, odmah je do hotela Ekscelzior, blizu kapije starog grada. Hajde, van sezone je, moći ćemo razgledati stari grad kako treba.
Već sam stigao na posao. Uređujemo radionicu. U godini koju dočekujemo ima broj osam. Od njega pravimo snješka. Organizujemo se brzo, pjesma, ples a mislimo na popodnevni put, na popodnevni voz. Spremile se stvari za četiri dana, svečana odjeća i ona za svaki dan. Vrijeme za ovaj dio godine je neuobičajeno lijepo. Nema snijega, temperatura je u plusu.
Na stanici puno naroda, poznatog, većina parovi. Pitanja, gdje ćete vi, a vi? Voz pun, druženje do Ploča. Autobuska stanica puna, neko će prema Splitu, neko će na jug. Moj autobus ide do Dubrovnika, pa presjedanje do Igala. Tako i bi. Malo čekanja u Dubrovniku, autobus za Igalo, i – eto nas u Tamarisu prije pola noći. Recepcionar izlazi iza pulta, prihvata dvije torbe i pravac do sobe. Odgrnu zavjesu na prozoru, kaže, imate lijep pogled na more. Mjesečina je pa se vidi obala. Ujutro upoznavanje sa kućnim redom i pravac Herceg Novi, stazom kraj mora. Malo umivanja morskom vodom ne škodi. Na stazi suveniri već u prodaji, ćupovi, replike amfora, ljubazni prodavači i ujedno majstori grnčari, prave ćupove pred kupcima, može se naručiti željeni oblik ćupa. Zvuk grnčarskog točka se miješa sa šumom mora. Prve mimoze izazivaju pažnju. Kupio sam jedan ćup i stručak mimoza. Supruga hoće da to imamo u sobi, a poslije ćemo na istom mjestu kupiti suvenire za poklone. Blizu je i Hotel Plaža. Pokazuju nam gdje će biti doček. Gostuje Luis sa svojom grupom. Hoćemo li što bliže muzici ili malo dalje. Kazuju nam koji je broj stola i na njega postavljaju našu rezervaciju. Sve je perfektno organizovano.
Malo zagrijavanja u baru Tamarisa, pripreme pa u Hotel Plažu. Sve teče po programu, sjedimo sa parom iz Sarajeva, upoznajemo se, kažu ‘Mi smo s autom, s nama možete nazad, do Sarajeva. Lijepa ponuda koju prihvaćamo. Nezaboravan doček, veseli ulazimo u Novu godinu. Luis okrenut licem prema zvučnicima, muzika “udara” u njega, a on joj još većom snagom vraća nazad, uz pomoć klavijatura, uz pomoć svog glasa. Poslije dočeka lagano šetamo stazom pored mora, do Tamarisa.
Sutradan šetnja pa navečer u konobu, uz živu muziku; Postup crno, paški sir, masline iz Konavla, suhu ovčetinu, stelju, što bi mi rekli. Prođoše četiri dana brzo, valja nama nazad. Na putu prema Opuzenu osjeti se hladan vjetar. Vrijeme se mijenja, dobro je zahladnilo. U Mostaru minus sedamnaest, kažu ne pamte tu temperaturu. Kaldrma oko mosta zaleđena, pada snijeg.
Na izlazu iz Mostara stavljamo lance, snijeg je već dobro pokrio cestu. Jablanica, Konjic, pa Ivan. Mećava velika, kolona auta, ne može se bez zimske opreme. Mi pomoću lanaca grabimo uz Ivan, vidljivost slaba. Puca krajnica na autu, auto blokirano. Ništa zato, prvo auto staje, vozač pita treba li pomoć. Sjedamo nas dvoje u drugo auto, uz dogovor da kad dođemo do Sarajeva obavezno nazovemo čovjeka koji će doći po prijatelje čiji je auto u kvaru. Dolazimo do željezničke stanice u Sarajevu, zovemo telefonom, sve je dogovoreno. Voz iz Ploča samo što nije stigao. Nećemo na vrijeme stići na posao. Ujutro u šest stižemo u Zenicu, javljamo šefu, odmorite se vidimo se sutra na poslu, kaže on, neka ste se vi javili. Nova godina je pred nama, Nova 1980.godina. U maju se završava zgrada u kojoj smo dobili garsonjeru, očekujemo i prinovu u porodici. Fićo je pod ceradom, već kupljen, još samo položiti vozački ispit. A namjestićemo garsonjeru lako, ima kasa uzajamne pomoći, neke stvari smo već kupili, ali sada mislimo na prvi dio godišnjeg odmora, na Hotel Argentin. Treba kupiti film za “Smenu8″ da se to zabilježi, crno bijeli je, ali ne smeta, život je ionako u boji…!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
