Pisati o današnjoj inteligenciji u Zenici a ne spomenuti nekadašnju, iz bliže i daljnje prošlosti, bio bi apsurd. Valja se drznuti pa spomenuti intelektualca koji je danas završio visoke škole i naziva se akademskim građaninom, s mišlju da će sutra postati akademik, biti član nekoga kora ili biti u vrhu politike da li na lokalnom, federalnom ili pak državnom nivou, svejedno, a ne spomenuti njegove uspjehe u ličnom i društvenom radu.
Pod ličnim uspjehom nije teško dati ocjenu, ako se obogatio kroz društveni rad, on je uspješan zahvaljujući svojoj inteligenciji. A ako pri ličnom uspjehu nije doprinjeo i društvu koje mu je to omogućilo, ništa zato. To se brzo zaboravi kao što se brzo zaboravi i njegovo ime. Zadržat ćemo se na inteligenciji iz koja je trenutno ili će biti na funkcijama, jer su nam oni najbliži, najiustureniji što bi se reklo. Školovani, u prosjeku mladi, perspektivni kako na svom radnom mjestu tako i u politici. Pokušavam se prisjetiti funkcionera iz vremena kada Zenica nije bila grad. Ne ide mi to nikako od ruke, čak ni pomoću Interneta a da stare knjige i ne spominjem. Tako će vjerovatno i ostati kao što će biti i sa sadašnjim sazivom Gradskog vijeća zajedno sa Gradonačelnikom. Jer treba zaslužiti da se uđe u literaturu kakva je naprimjer Ekonomskogeografska studija ili neka druga knjiga koja pripada Akademiji nauka i umjetnosti.
Da se vratimo malo u prošlost pa da pokušamo naći neku vezu između nekadašnjih Zeničkih intelektualaca koji su zauzimali slične položaje kao ovi sadašnji, barem kroz prezimena odnosno kroz njihovu inteligenciju i doprinos Zenici.
Šta kažu stare knjige?
-U Zeničkim mahalama živi najstarije i najimućnije stanovništvo, čija su prezimena karakteristična jer označavaju privrednu, kulturnu ili neku drugu društvenu funkciju.
U Čaršijskoj mahali žive: Čaršimamovići ( age koje su imale u posjedu zemlju od Bilina Polja do Željezare, Talići, po kojima se jedna mahala zove Talića Brdo, Drino (age, sa zemljom u Vražalama i Bijelim Vodama), Salčinovići, Husremovići, pa onda istaknute zanatlije, inteligencija toga vremena: Begići, Grahići, Kaknje, Karići, Kratine, Kulovići, Mujkići, Mutapčići, Osmanići…
U mahali Kočeva živjelo je najimućnije stanovništvo: Babahmetovići, Hadžimahmutovići, Čolakovići, Džampe, Islambegovići, Kučukovići, Mehmedići, Mulahasići, Omerspahići, Pašalići, Serdarevići, Tarabari…
U mahali Sejmen živjeli su Begagići, Begimami, Imamovići, Mujagići, Sarajlići, Tatarevići…
Na Odmutu su živjeli Behadarevići, Hodžići, Opanovići, Skopljaci…
U mahali Londža su živjeli Begagići, Šestići, Tarabari, Uzunovići, Vojvodići…
U mahali Trgovišće su živjeli Baručije, Brdarevići, Husakovići, Uzunovići, Zejnići, Zukići…
U Srpskoj mahali su živjeli Cvijanovići, Damjanovići, Čupovići, Jeftići, Lukići, Ristići..
Odmah nadomak grada su živjele porodice Udiljak, Ban, Botić, Pandža, Čuturić, Jozić, Krezić, Čutura…
Stranci Weiss, Alkalaj, Altarac, Berger, Leibling, Besser, Balsinger, Guhl, Frelich, Hofbauer, Igler, Černi, Mravinac, Petrzalka, Plohovitz, Potušek, Klec, Sedlaček, Brankaglioni…
To je bila nekadašnja Zenička inteligencija koja je zahvaljujući svojim djelima ostala vječno zabilježena, zauzimajući važna mjesta pa i mjesta Gradonačelnika za vrijeme AU, u vremenu između dva rata, kao i poslije Drugog svjetskog rata.
Asko Borić, Fadil Imamović, Abdulah efendija Serdarević ( brat jednog od najučenijih Zeničana tog vremena, MUHAMEDA SEIDA SERDAREVIĆA), Mensur Serdarević sin Muhamedov, za koga je kružila anegdota da je više knjiga zaboravio nego što su neki pametni Zeničani pročitali, zatim Nijaz Talić, Salih Omerspahić, Sakib Uzunović, Zaim Avdić, Zahid Eminić, Asim Šestić, Huseinbeg Kulenović, Derviš Imamović (pokretač književnog časopisa Zeničanin), Avdo Krajišnik, Ekrem Šehalić, Džemal Burazović, Seid Škrgo, Nasko Frndić, Muhamed Mutapčić, Fadil Ekinović, Kemal Tarabar, samo su neka imena istaknute Zeničke inteligencije koje će čitaoci ovih redova sigurno prepoznati i čija su imena ostala zabilježena po mnogim djelima učinjenim za Zenicu.
Porediti današnju inteligenciju sa nekadašnjom u najmanju ruku je nezahvalno, to ostavljam čitaocu na ocjenu uz konstataciju da još nije kasno da se intelekt u glavama intelektualaca probudi kako bi i oni zauzeli mjesto u knjigama u kojim će ih tražiti njihova pokoljenja i žitelji Grada Zenice. Ako ništa barem dvije rečenice o njihovom doprinosu gradu a ne samo podatak da su bili na nekim funkcijama u Gradu Zenici.
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
