Često kada krenem u Čaršiju, na pitanje komšija gdje ću, odgovaram, odoh u Zenicu. Pa i ovo je Zenica, dobijem odgovor, ali su mi pri tome uvijek u mislima riječi profesora Juraja Neidhardta , profesora čije ime nosi moja ulica. Ulica je u Novoj Zenici pa odatle i ono, odoh u Zenicu. Ovu zeničku priću svakako treba započeti riječima profesora Juraja: ,,Transformirajmo staru čaršiju u kulturno žarište grada, sačuvajmo staro i dajmo mu savremenu namjenu, a novo izgradimo pokraj starog u duhu aglomeracije: Novo pokraj starog”! ,,Ljudi grade kuće, a kuće grade ljudi”!
Poznato je da je profesor pedesete godine prošloga vijeka uradio Urbanistički plan grada Zenice u kome je spojio tradicionalni oblik i savremenu arhitekturu. To je ujedno bio i prvi generalni urbanistički plan koji se bazirao izgradnjom stambenih blokova u Zeničkim mahalama gdje je posebno istakao da se u mahali stanuje, a u čaršiji posluje, jer mjerilo svega je čovjek, urbanizma, arhitekture i interijera, držeći se nepisanog pravila, drum-cesta je kičma, voda duša, zelenilo pluća, a čaršija srce grada. Ali i vječitog pitanja i svoje odgovornosti, šta od starog da sačuvamo, šta da rušimo, kako da gradimo novo.
Profesor Juraj Neidhardt je prve stambene objekte napravio u Trokućama , naselju podno Zmajevca. Imao je u planu da padine Zmajevca pretvori u savremeno stambeno naselje, ali ostalo je sve na tri kuće po čemu je i naselje dobilo ime. Išao je na gradnju ,,humanog” stanovanja, zgrade sa 2-4 stana sa zasebnim ulazima, podrumom, dvorištem sa zelenilom, što mu je i uspjelo. I poslije početka četrdesetih kada su bile napravljene ,,Trokuće” , nastavio je sa izgradnjom istih ili sličnih zgrada ne približavajući se jezgru čaršije. Niču zgrade u Novoj Zenici, sa obje strane ulice prema Radničkom univerzitetu, prema prvim semaforima u Zenici, zgrade prema hotelu Kasina, Ešovi ispod Uzunovih stijena, Ešovi iznad metalurškog instituta, preko puta KPD -a popunjavajući dvije ulice , zgrada kod C bloka, i kraseći tadašnju ,,okolinu” čaršije. Njih oko četrdeset.
Ipak jedna ulica zauzima posebno mjesto a to je upravo ulica koja nosi ime Juraja Neidhardta. Ulica se prije zvala Ulica Moše, a nalazi se blizu hotela Kasina koji je nekada bio jedini hotel u kojem su se ugošćavale visoke ličnosti, Tito, Nehru, Naser. Na sredini ulice se nalazio slavoluk koji je spajao dvije strane ulice na kojem su bile dvije ruke u stisku, a prilikom posjete delegacije bio je prigodno okićen. Tom ulicom su obavezno prolazile kolone automobila sa uglednim zvanicama.
U ulici, čije su zgrade napravljene 1948.g. stanovali su Željezarini stručnjaci među kojima je bilo dosta i stranaca, pa se mogu danas čuti i prezimena Lenasi, Lincner, Vinduška, Rimac…ljudi čiji korijeni nisu Zenički. I danas u tim stanovima stanuju njihova djeca pa i unučad, ali, zahvaljujući njima ulica je zadržala onu čar kakvu je upravo i zamislio profesor Juraj Neidhardt…Hvala mu!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
