Zenički uspomenar: Devedeset godina od rođenja Šefike Korkut-Šunje- PAMTIT ĆEMO JE PO GLUMI, LJUDSKOJ TOPLINI I DOBROTI
Posljednjeg dana januara 1933. godine u Travniku je rođena Šefika Korkut. Porodica iz koje potiče došla je u Travnik iz Hercegovine, a njen rodočelnik u Travniku bio je Derviš Muhamed Korkut, koji je blizu pet decenija (1830-1877.) bio i travnički muftija. Korkuti su, inače, u Travnik, kao muhadžiri, stigli iz Mostara i Nevesinja. Osim što su Travniku dali četvericu muftija i poznate islamske učenjake, Korkuti su bili poznati i kao jezičari, publicisti, bibliotekari, istraživači…
Šefikina majka Habiba, bliska rodica Ezhera Eze Arnautovića, jednog od najpoznatijih zeničkih načelnika, poginula je u Travniku u Drugom svjetskom ratu od neprijatelsjke granate. Sudbina je htjela da je i Šefika, po završetku rata, stradala od bombe zaostale iz rata i tada je ostala bez dva prsta.
U Travnik je, kao grom iz vedra neba, 1951. godine stigla vijest da je „jedna Korkutka, otišla u glumačku školu u Sarajevo“. Bilo je, u krugu familije, dosta protivljenja njenoj odluci. Međutim, ona je, ne pitajući ni oca Hamdiju, kao prva Bošnjakinja, upisala i završila glumačku školu u Sarajevu. Profesori su joj bili istaknuti glumci Dragoslav Drakče Popović i Josip Joža Gregorin, te reditelj Vlado Jablan.
S obzirom da je bila mladalački tvrdoglava i odlučna u svojoj nakani, uz to i odlična učenica, otac Hamdija kasnije se pomirio s činjenicom da će mu kćerka biti glumica. Osim što je promijenio mišljenje, Hamdija je svoju mjezimicu kasnije i podržao u njenom radu i opredjeljenju.
Šefika je, po završetku škole, prvi zaposlenje dobila 1954. godine u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Tu je ostala upamćena po ulogama Elize u Šoovom „Pigmalionu“ i Žiži, glavne junakinje u istoimenoj pozorišnoj predstavi nastaloj na osnovu istoimene novele
Nakon dvije godine rada napušta Šibenik i dolazi u Zenicu. U Zenici zasniva porodicu i prezimenu Korkut dodaje prezime svog muža Muje – Šunje.
U Narodnom pozorištu Zenica radila je trideset i pet godina. Međutim, njen formalni odlazak u penziju nije značio i rastanak s njenom matičnom, pozorišnom kućom u kojoj je nastupala još deceniju i po.
Zenički ljubitelji pozorišne umjetnosti pamtit će je po ulogama: Sestre Magdalene u Marinkovićevoj „Gloriji“, Suzane u predstavi „Drveni tanjir“ Morisa Edmunda, Cvetane u Nastasijevićeboj predstavi „Kod večite slavine“, Ambre u predstavi Alde Nikolaja „Ne ostavljaj me samog“, Majke u Bakarićevoj predstaviu „Hasanaga“, Mare u „Božićnoj bajci“ Mate Matišića, Bake u Vilijamsovoj „Mački na usijanom limenom krovu“… Kada je riječ o muzičkim predstavama najzapaženije uloge ostvarila je u predstavama „Hanka“ Isaka Samokovlije i „Koštana“ Bore Stankovića.
Tokom pedeset godina plodotvorne karijere nastupila je u više od 170 predstava Narodnog pozorišta Zenica. Više uloga od nje u zeničkom pozorištu imao je samo Ibro Karić.
S Narodnim pozorištem osvajala je nagrade na Sterijinom pozorju (Novi Sad), BITEF-u (Beograd), Marulićevim danima (Split), Danima satire (Zagreb), MESS u (Sarajevo), a kasnije, kada je zenička teatarska kuća preimenovana u Bosansko narodno pozorište, i na Pozorišnim igrama (Jajce), Susretima profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine (Brčko) i Festivalu bosanskohercegovačke drame (Zenica).
Značajan je i njen doprinos na čelu Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP Zenica u toku i neposredno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Televizijskoj publici ostala je poznata je po ulozi Rahime u humorističkoj seriji „Viza za budućnost“, a svoj doprinos dala je i radeći kao voditeljica Drameke sekcije u BZK „Preporod“ Zenica, te u HO „Lotos“ i Udruženju za brigu i opća prava djece „Naša djeca“ u Zenici.
Dramaturg Hasan Džafić, koji je značajno pomogao i u prikupljanju podataka za ovaj prigodni tekst kaže: „S pravom se može reći je Šefika Korkut-Šunje jedna od najznačajnih glumica u sedamdeset i dvije godine godine postojanja Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, te da je dala veliki doprinos njegovom razvoju i uspjesima.“ Šefika Korkut-Šunje je dobitnica Plakete i Nagrade grad Zenica, Specijalne nagrade „Adem Ćejvan“ Direkcije Festivala bosanskohercegovačke drame u Zeniic, kao i nagrade Bošnjalke zajednice kulture “Preporod“ Zenica.
Osim kao vrsna glumica, ostat će upamćena i kao uzorna supruga i nana, a građani Zenice pamtit će je i kao dragu komšinicu i sugrađanku s kojom su se rado sretali i družili.
P.S. Hvala Hasanu Džafiću i Velidi Imamović-Sarajlić za pomoć u prikupljanju podataka za ovaj zapis.
Autor: Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
