NOVINAR S DUHOM I DUŠOM
Sigurno je više od stotinu novinara s kojima s drugovao i isto toliko ćudi, hatura ili naravi. Ali, jedan je bio i ostao poseban, originalan, svoj. Bogoljub Ilić bio je čovjek, insan, novinar s duhom. Uvijek spreman da se našali, ali i da primi šalu na svoj račun, ili kako je to on šeretski volio da kaže – na svoj žiroračun.
Znam da Bogoljub, da može da se oglasi, ne bi volio da se o njemu pišu hvalospjevi. Njemu hvalospjevi nikada nisu ni bili potrebni. Želio je da svojom kolumnom, osvrtom, crticom, aforizmom… ukaže na ono što bi trebalo mijenjati, kako bi nam bilo bolje.
Nakon prvih višestranačkih izbora, prije nešto više od trideste i dvije godine, upitao me je neko od stranačkih kolega, tada čelnika, šta mislim o Bogoljubu. Baš kao što sam i mislio, rekao sam – sve najbolje. No, ubrzo je u „Našoj riječi“ osvanuo Bogoljubov tekst koji se nije dopao onome koji me je pitao o njemu. Rekao sam mu: „Bogoljub je pisao i piše svojom glavom. Njegove tekstove su crvenom olovkom podvlačili i tražili odogovornost i dok je Komitet o svemu odlučivao. Pustite čovjeka da radi svoj posao!“
Poslije rata tražio je od mene da mu nađem Kur’an, da ga čita i proučava. Poklonio sam mu Prevod u džepnom formatu i napisao: Jaranu Bogoljubu, uz želju da mu ime ne bude promašena investicija.
Dosta je anegdota ostalo nakon naših dugogodišnjih druženja, ali jednu ću i ja, i kolege novinari koji su s nama bili u Banjoj Luici prije 27 godina, pamtiti. Naime, IFOR je želio da uspostavi kontakte između novinara u dva bh. entiteta i nas nekolicina otišla je tada u grad na Vrbasu. Domaćin nam je bio pukovnik iz Britanskog kontingenta mirovnih trupa. U Banjoj Luci, a niti na stoptinjak kilometara od Banje Luke nije više bilo niti jedne džamije. Bogoljub se, negdje oko podne, okrenuo pukovniku i rekao: „Molim vas, moj prijatelj je,“ pokazujujći na mene, „vjernik, praktičar i želio bi da klanja, da obavi molitvu. Možete li mu reći gdje je najbliža džamija!?“
Bogoljubov i moj jaran Bojan Bogdanović zapisao je o njemu:
„Bilo je nemoguće biti Bogoljub Ilić, kažem ja, koji sam čitav život pokušavao da savladam tu njegovu elegantnu, finu tehniku lakoće prolaženja kroz život. Bogi nikad nije žurio. Bogi je samo šetao kroz život, sa osmijehom i vječito začuđenim očima. I njegova Leca, Lejla Sarajlić (novinarka NR i Bogijeva prijateljica) rekla je:.“.. danas je veliki novinar, naš prijatelj, postao vijest“. Ja se, naravno, opet ne slažem:
„Bogi je uvijek bio vijest! Bio je BLAGOVIJEST, kad god bi, i gdje god bi došao! I ne samo u mom srcu i duši koju je držao u rukama, od trenutka kada smo se sreli. Čovjek Bogi za sobom je ostavio veliku prazninu, ali i najsvijetliji trag u ljudima i u ovom gradu, koji inače vape za vazduhom, svijetlom i toplom riječju.“
Dragi Bogoljube, Habibe, Teofile… Hvala ti što si bio i do kraja života ostao – Čovjek!
Autor: Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
