Sa desne strane moderne jednospratnice, sa lijeve strane tragovi još iz vremena AU. Ali, treba prvo proći kraj kuće porodice Škaro, pa uputiti se u pravcu Željezare, ali to nije teško, vodilja su mnogobrojni dimnjaci koji se dižu u nebo i kazuju nam da je tamo teška industrija, crna metalurgija, čiji su proizvodi ugrađeni u zgrade sa desne strane.
Arhitekta Juraj Neidhardt ih je projektovao sa naumom da gradi stanove koje će stanarima osigurati humano stanovanje, sa zelenilom u dvorištima i komforom kakav se samo poželjeti može. A lijeva strana? Prvo Petrin Gaj, ime dobio po mještanki iz obližnje barake, barake koja je bila identična sa bezbroj drugih u tom kraju. U barakama smještene porodice, osim u jednoj u kojoj su bile prostorije Zeničkog Aero kluba. A dalje Kuglana i Hotel Kasina.
Sa prvim polaskom na zanat, kada se mogla i koja para zaraditi, išlo se na mjesta koja su mamila svojim imenom i rekao bih mistikom, prvo na ogradu, ili na trotoar u blizini bašte da bi se slušala muzika i posmatrali zaneseni plesači lijepo obučeni baš kao za neku svečanost. A godinu dvije i kao pravi gost da li bašte da li sale u Hotelu Kasina.
Za potrebe Željezare, odnosno brojnih stručnjaka koji su dolazili u Zenicu, jer Željezara je doživjela, nakon dužeg perioda, ekspanziju i nagli rast, 1938.g. se pravi moderan Hotel Kasina sa svim pratećim sadržajem koji zahtijeva jedan hotel tog doba. Bašta sa zelenilom, terasa za goste ispred koja je služila i kao podijum za muziku. Lijevo od glavnog ulaza ulaz za hotelske sobe, u podrumu ostava, a u samom prizemlju aperitiv bar sa šankom, kafana, restoran, velika sala sa binom prilagođena za velike proslave kao i za priredbe kojih je bilo napretek.
Vremenom hotel mijenja namjenu što se tiče samih soba, ali prizemlje ostaje u istoj funkciji kao i bašta hotela. U hotelske sobe se smještaju kancelarije, administracija Željezare, Tvornički komitet, Sindikat, Predsjedništvo omladine….a u prizemlju koji ne zahvata restoranski dio, smještaju se Kulturno omjetnička društva, Željezarin folklor, pleh muzika, klub liječenih alkoholičara, hor…
Restoran je bio formalno interni, s obzirom da su se u njemu mogli trošiti i Željezarski Bonovi za topli obrok, a bio je u stvari gradski. Mnogi muzičari su prodefilovali kroz hotel, mnogo je građana plesalo na onom okruglom betonskom podijumu oko kojeg su bili poredani stolovi i stolice, uglavnom popunjeni mnogobrojnim gostima, Jer, Hotel Metalurg još nije bio napravljen.
U Hotelu su odsjedali i visoki rukovodioci tadašnje Države, Tito, državnici Nehru i Naser, jer, imalo se šta pokazati. Njihova mjesta su bila uz staklena vrata, odakle im je bio pogled na veliku salu hotela.
Na vrhu zgrade je svoj prvi slikarski atelje imao slikar Tomislav Perazić, a velika sala je bila planski popunjena za različite manifestacije, drugarske večeri, susreti Metalurga iz nekadašnje Države, priredbe prigodom značajnih datuma, a u posljednje vrijeme i igranke različitih Zeničkih VIS-a, uz veliku posjećenost omladine…
I drugi rat Kasina prodevera, ali ostade u svojoj namjeni. Otvori se moderna Diskoteka Metropolis, poslije restoran Tapas, a danas?
Danas je tu moderna renovirana Kasina, služi drugoj namjeni, promjeni vlasnika, ali ostadoše konture onog Hotela Kasina, hotela koji je svima nama koji ga se sjećamo ostavio prelijepe uspomene, da li u sali ili u predivnoj bašti sa drvećem i zelenilom viđenom samo u bašti Hotela Kasina. Ostade i onaj osjećaj pod nogama, osjećaj gaženja tucanika koji je bio ispod stolova u bašti Hotela Kasina…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
