U okolini Zenice, na nekropoli Kopilo, prahistorijskom nalazištu, istraživači – domaći i međunarodni, došli su do nevjerovatnih otkrića o skeletnim ukopima kakvi za sada nigdje drugo nisu dokumentovani.
Zanimljivo je i to da, iako se u ovom periodu u većem dijelu Evrope praktikovalo spaljivanje pokojnika, ovdje su nekoliko vjekova skeletno sahranjivali svoje članove zajednice. Još jedna zanimljivost jeste i pojava novih oblika nakita kao grobnih priloga.
Pronađeni predmeti smješteni su u Muzej Grada Zenica, o čemu je za Faktor govorio Adnadin Jašarević, direktor ove institucije.
Adnadin Jašarević, direktor Muzeja Grada Zenica
Na području Grada Zenice nalazi se jedno od najznačajnijih prahistorijskih nalazišta na Balkanu – nekropola Kopilo. Šta je sve pronađeno na ovom lokalitetu i koliko je pronađenih predmeta smješteno u Muzej Grada Zenica? U kavom su stanju?
Okončan je međunarodni projekat Instituta za historiju austrijske Akademije nauka, Muzeja grada Zenice, te studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu: austrijsko-bosanska kooperacija. Ova istraživanja su obavljena u okviru trogodišnjeg projekta “Vizualizacija nepoznatog Balkana”. Iskopavanja su okončana tokom juna 2022, a rezultati istraživanja, počev od 2018, predstavljeni u JU Muzej grada Zenice 22.6.2022. Arheolozi su ispitivali brončano i željeznodobna naselja u specifičnom krajoliku srednje Bosne, dolinu rijeke Bosne i okolna brda i naselja. Cilj projekta je da se u jednom diakronom pregledu (istraživanju kroz vrijeme, op. a.) što više upoznaju ljudske, prethistorijske zajednice na Balkanu, od prvih stočarsko-zemljoradničkih populacija do početka Željeznog doba.
Na Kopilu, utvrđeno je, postoji kontinuitet naseljavanja od najmanje 800-900 godina, počevši od kasne bronze do latinskog perioda, do 2. stoljeća prije nove ere. U ovogodišnjim ispitivanjima istraženi su lokaliteti iz željeznog i bronačnog doba, okvirno oko 3.000 godina prije našeg vremena, drugi milenij prije nove ere. Sva naselja građena su na veoma visokim pozicijama, Kopilo na 610 metara nadmorske visine, susjedno Gradišće na 910 metara nadmorske visine. Očito je postojala potreba da se naselja osnivaju na visokim terenima i sva su utvrđena zbog potrebe za odbranom.
Pronađeni predmeti na lokalitetu su stručno obrađeni, očišćeni i pohranjeni u Muzeju grada Zenice. Riječ je o oko dvije stotine metalnih reprezentativnih predmeta, fibula, kopči, ogrlica i drugih, dijelovima amfora, zemljanih ćupova i sl. o čijem broju nemamo predstavu do eventualne rekostrukcije izvornih predmeta – pretpostavljamo da je riječ o oko pet hiljada krnjataka koji će biti dijelom rekonstrukcije izvornih predmeta. Radove finansirali vlada R Austrije i ZDK.
Osim o pogrebnoj praksi, šta još možemo naučiti iz ovakvih nalazišta o životu tadašnjeg čovjeka?
Odnos prema smrti određuje naš odnos prema životu. Pošto je riječ o kulturi koja podrazumijeva vjeru u zagrobni život, mnogi predmeti pronađeni u grobnicama svjedoče o svakodnevnom životu u brončanom dobu, o staležima, ukoliko nakit ilustruje bogatstvo, eventualno zanatima, lovu, ratovanju. Sjenka onoga što su bili ili radili za života očita je u grobovima pokojnika iz tog doba.
Kada će biti nastavljena istraživanja na ovom lokalitetu i u kojem smjeru će ići?
Sadašnja istraživanja locirana su u Muzeju grada Zenice: tiču se čišćenja, identifikacije i klasificioranja iskopanog i pohranjenog materijala. Planirana je restauracija amfora, ćupova i drugih zemljanih predmeta.
Koja još postoje važna nalazišta u Zenici i okolini i koliko su istražena?
Ovo je pritanje previše općenito i ne mogu na njega odgovoriti precizno. Jer riječ je o stotinjak lokaliteta veće ili manje vrijednosti iz raznih epoha. Sistematski su istraživani samo Bilimišće, Ćiro Truhelka, antički lokalitet, Putovići, Veljko Paškvalin, antički lokalitet, te srednjovjekovna tvrđava Vranduk.
Koliko Vaš muzej posjeduje eksponata, iz kojih perioda datiraju i predstavite nam pet najznačajnijih…
Muzej raspolaže sa oko 2500 upisanih eksponata u pet muzejskih zbirki, od neolita do savremenog doba.
Ploča sudije Gradiše, pokretni nacionalni spomenik kulture, potiče iz doba Kulina bana. Svjedoči da smo prije osam vijekova imali državu, dakle, Velikog sudiju Gradišu (u savremeno doba bio bi to predsjednik vrhovnog suda), da smo imali jezik, bosanski, pismo, bosančicu, te religiju, Crkvu bosansku.
Mozaici iz antičkih termi sa lokaliteta Putovići potiču iz municipija Bistue Nova, II stoljeće nove ere.
Austrijska salon kamera izrađena 1895. U studiju R. Lechnera u Beču, kojom je Walter Tausch snimio posljednje fotografije nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove supruge tokom posjete Sarajevu. I hapšenje Gavrila Principa.
Zlatovez, oko 100 predmeta. Vez srmom i zlatnim koncem, na crvenom plišu, poput starih vizantijskih zlatoveza, potiče iz srenjeg vijeka, a u osmanskom period se zadržao u bogatijih porodica.
Posjedujemo kolekciju od 72 jeleka: Jelek (od turskog: yelek = prsluk) je prsluk, kojeg su odijevale žene naroda širom Bliskog istoka, a raširio se Balkanom za vrijeme Osmanskog Carstva. Kroj jeleka je bio autentičan za različite oblasti i razlikovao se po šarama, vezu, obliku, materijalu i ostalim detaljima. Obično su se koristili materijala kao što su pliš, sukno i čoja, na koju bi se dodavali razni vezovi, traćice, ukrasi kako bi izgledali lepše, bogatije i zadržali svoju autentičnost. Ukrasi koji su se kačili na jelek su se nazivali gajtani, a njihov broj na jeleku je pokazivao iz koliko je bogate porodice momak ili devojka. Jeleke nisu nosile samo žene i devojke već i muškarci ali ukrašene sa manje ukrasa i detalja.
Autor: Merima Čustović/faktor.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
