Iako su cijene hrane u svijetu u proteklom mjesecu blago smanjene, u Bosni i Hercegovini se to nije dogodilo i nema najava da će doći do njenog povećanja jer kako kažu trgovci, “ovo je roba koja je nabavljena u prethodnom razdoblju kad su nabavne cijene bile znatno više”, kazala je Feni Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača DON Prijedor.
Ipak, kako napominje, na policama bilježimo blagi pad cijene jestivog ulja, što svakako ohrabruje da i drugi proizvodi mogu i trebaju imati znatno nižu cijenu.
No, s druge strane, kako kaže, opravdan je strah kod građana od novih poskupljenja “jer dosad nijedna vlada u našoj zemlji nije donijela mjere u vezi s ublažavanjem krize i naglim porastom inflacije”.
– Dok su druge zemlje svojim građanima pomagale na različite načine pa i u novčanim iznosima za najugroženije, kod nas se to nije dogodilo već imamo samo povećan broj javnih kuhinja i građana koji traže da se u njima prehranjuju jer drugačije ne bi mogli preživjeti mjesec – ustvrdila je izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača DON.
Prognoze nisu ohrabrujuće, dodaje, jer će sjetva ponovno biti znatno skuplja, a svjedoci smo da se u našoj zemlji proizvodi malo hrane, većina je iz uvoza.
Prema njezinim riječima, iako je došlo do blagog povećanja penzija, taj iznos je već unaprijed potrošen na poskupljenje ekonomskih usluga (grijanje, električna energija, vodosnabdijevanje, odvoz otpada i dr.) tako da građanima preostaje da se snalaze kao i dosad.
Na pitanje mijenjaju li se potrošačke navike zbog svakodnevnih kupnji, kupuju li građani manje i okreću li se jeftinijim proizvodima, Marić odgovara kako se u našoj zemlji već odavno ne gleda na kvalitetu nego se kupuje ono što je dostupno i pristupačno koliko novca građani imaju.
– Može li porodica koja živi od penzije ili najniže plaće razmišljati o kvaliteti ili je važno samo kako preživjeti mjesec i da ne uđu u dužničko ropstvo s pružateljima komunalnih usluga ili s bankama? Sada se kupuje na sniženjima, u trgovini se ide s popisom, i to samo onih nužnih artikala koji nedostaju te prateće akcije i sniženja hrane koje nude trgovački centri svake sedmice – naglašava Marić.
Objašnjava i kako se potrošači najčešće žale na neisticanje pravih cijena na rafama u trgovinama, gdje se najčešće događa da je jedna cijena na rafi, a druga cijena na kasi.
– Najčešće opravdanje trgovaca tada bude – nismo stigli sve izmijeniti – kaže ona.
Nadalje, građani imaju brojne pritužbe i u vezi s kvalitetom i održavanjem bijele tehnike.
– Pored toga tu je i jako velik broj potrošača koji duguju pružateljima usluga određene iznose koji se odnose na račune za snabdijevanje vodom, odvozom otpada – navodi Marić.
Upozorava i kako je pored povećanja cijena, sve prisutna praksa u kojoj neki proizvođači smanjuju gramažu svojih proizvoda, dok neki mijenjaju sastojke, tj. smanjuju kvalitetu svojih proizvoda.
Marić kaže kako se već odavno bilježi smanjenje mase ili količine – šrinkflacija na artiklima (manja količina proizvoda u pakiranjima bez smanjenja cijene).
– Smanjenje gramaže pojedinih proizvoda kako bi cijena ostala ista nije protivzakonito jer propisi nalažu da je obavezno samo da je gramaža istaknuta jasno na proizvodu i tačna. Ipak, svako smanjenje predstavlja posredni i perfidni način poskupljenja i time se čini nekorektan odnos prema kupcima – napominje.
Istodobno, ako se mijenjaju sastojci također je dovoljno da se isti navede na proizvod koji zadovoljava formu.
– Svi proizvodi prolaze kontrolu i većina zadovoljava osnovne parametre. Prema podacima Agencije za hranu, određeni broj proizvoda povlači se s tržišta ako se uoči veća odstupanja od zakonom definiranih – dodaje Marić.
Kad je u pitanju poređenje cijena hrane kod nas i u regiji, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON ističe kako statistike pokazuju da smo na svim tabelama pri dnu jer su cijene hrane skuplje nego u zemljama u regiji, a “pogotovo kad se uzme u obzir da su kod nas najniže plaće u rasponu od 350 do 400 eura i da svakako s tim novcem možemo priuštiti samo tridesetak nakon potrošačke korpe”.
– Najniža plaća u Hrvatskoj i Sloveniji kreće se oko 800 eura što je pokazatelj da u ove dvije zemlje građani mogu da priušte više od 80 posto potrošačke korpe – zaključuje Marić.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
