Godina 1963, mnoštvo događaja. Između ostaloga, i početak gradnje Bulevara kraj rijeke Bosne. Te godine, kamare nagomilane zemlje na obali, nagovještavale su izgradnju nečega novog, nečega nezamislivog za običnog građanina koji je stanovao tik uz rijeku. Sa jedne strane Bojin Vir a sa druge Blatuša. Između naselja Odmut, Sejmen, Jalija, Čaršija, Kučukovići, Bilino polje, Nova Zenica. Valja sve to spojiti, spojiti i to Bulevarom.
Lijepo je bilo i te šezdeset treće. Put, staza, pa prirodne prepreke, ali se išlo, bilo je komunikacije. Bosna bogata ribom, prodavnica Sport, Lov, Ribolov opremljena sa ribarskim priborom, udruženje Bistro sa čuvarom Čopom funkcioniše. U opticaju i đačke dozvole ali uz prisustvo starijih članova društva najčešće sa Smajom Abdurahmanovićem. Štapovima od lijeske iz Babine rijeke ili sa Vučijaka. Na Teferič gazom preko rijeke na Kamberovića polje, i to cijelo ljeto, vatra ispod jablanova i eto ugođaja. Police presuše pa se može i sunčati, onako, na sredini Bosne. Više polica Kazani sa skakalištem, a više Kazana Jagnjišće. Na Bojim Vir idu hrabriji, ipak je to Bojin Vir.
Kada si na Kamberovića polju nemoj se zamjeriti Drini, on tu vrši ispašu stoke, nemoj mu uništavati travu i biti će sve u redu. Zaigrat će se i utakmica između Partizana i Zvijezde, kako su tadašnja djeca bila opredjeljivana za klubove. Čelik je još u drugoj ligi pa nije toliko popularan, jer ipak, morao si biti pristalica kluba iz prve lige. Bilo je i Hajdukovaca, Muharem Drinić- Lega i Boško Đerić. Lega legenda Jalije, Šuker mu kući dolazio, a u Splitu mu maser Hajduka Soldo bio domaćin kada Lega dođe gledati Hajduka na Plinari ( stari stadion). A Boško Đerić je znao nabrojati sve postave Hajduka napamet i u to doba je imao šal i zastavu kluba.
Nasuprot Kamberović polja, odmah ispod Čaršijske džamije stara Štamparija, ispod nje Stočna vaga gdje je bila srijedom i prodaja stoke i živog kreča. Na obali Otpad, preduzeća Obnova. Glavni u otpadu je Žažo, čovjek koji tu i boravi u jednoj sobi u sklopu otpada. Niže otpada Bašta Opatije, pa Kanara. Obala se već priprema za izgradnju Bulevara. Mosta preko Kočeve još nema, ali se može niz podzidu, pa uz podzidu na drgi kraj obale.
Na mjestu, malo prije Hotela Metalurg, velika bijela kuća na putu trase Bulevara. Poslije kraj hotela i stazom kroz Bilino polje. Stadion sa terenom od troske i drvenim tribinama Zapad sa čije sjeverne strane je prislonjeno platno-ekran ljetnog kina Metalurg. Ispred stadiona prema Bosni bravarska radnja Akifa Pojskića. Na istaknutoj firmi dvije vazdušne puške popriječene jedna preko druge. Poslije Bilinog polja novoizgrađena stambena zgrada, posljednja prema Normalnoj.
A preko pruge Blatuša. Od Drvenog mosta put je vodio, ili bolje rečeno staza, kraj imanja Husagića , Serdarevića, Drinića, Abdurahmanovića Serdarevića, i sve tako do Čaršijske Džamije. Dalje je bilo državno. Bulevar se pravio sistematski. Duboki iskopi za buduću trasu u koje su se smiještali vodovi infrastrukture, zatim debeo sloj betona pa onda asfalt. Paralelno su se pravile i podzide na kojima smo poslije izgradnje provodili slobodno vrijeme. Bilo je tu i kartanja uz stalni progon dežurne milicije, igranja šaha, a ispod podzide sunčanje i kupanje.
Kraj Bosne, ispod podzide, supružnici Salih i Zlata Babović igraju ko zna koju partiju šaha. Zna navratiti i Alojz Derling junior koji je također bio dobar šahista. Na Bosni su Redžep i Kemo Nadžaković sa štapovima koje im je poslao brat Kiko iz Njemačke, pecaju klenove i mremove. Prodaju se i audio kasete iz inostranstva, jer već neki ,,tatin sin” ima kasetofon. Hamza Bajramović iz Tetovske zna i oteti po koju ribu od manjih ribara. Mirko Vesić-Car podučava na gitari mlađe komšije, a Maksim Vasić vožnju na fići.
Preseljenjem starog Unutrašnjeg ostaju mjesta za garaže koje zauzimaju stanari Milconerske zgrade. I Bugojanski Žitorod se ruši, magaza koja je bila izvor voća i povrća, naravno preko oluka pa kroz mali prozor, a ,,roba” u podrum. Nije se smjelo u kuću unositi. Sva ta dešavanja su pod budnim okom Milenka Šešlije, isljednika SUP-a . Ipak smo imali popusta kod njega, znao nam je sutradan vratiti oduzete karte.
Kako se pravio Bulevar tako su se i poprečne ulice spajale sa Bulevarom, Seada Škrge, Vojvodića, Nurije Pozderca, i na kraju Talića Brdo se spojilo sa Bulevarom ulicom Lace Zahirovića. Tada je bilo govora da će tim pravcem biti izgrađen most za saobraćaj, ali eto, izgrađen je pješački. Srušene su konjušnice gdje su bili smješteni milicionerski konji i štenare pasa. Isti konji i psi, Dedal i Ikar koje smo mogli vidjeti na nogometnim utakmicama na Blatuši.
Dva milicionera i par redara penzionera obezbjeđivali su utakmicu. Na ulicama nema puno vozila. Pokoji fićo, Fiat 850, prođe i Kaknjo Enes na motoru. Saobraćaj je toliko gust da se može komotno odigrati jedno poluvrijeme na ,,male” golove. Ako je nepar igrača onda svako na svoj gol. Ulična rasvjeta je tu, pa se igraju i noćne. Ako je kakvo prvenstvo u hokeju, prave se štapovi za Hokej, konzerva od kreme za cipele-tak, golovi. Zimi sličure od drveta potkovane trakom limenom od ambalaže i kanafom kao kopčama uvrnutom ekserima, a staza trotoar Bulevara.
A za bicikliste pravi raj, Rog, Diamant, poslije Poni, pa Solex, motorni bicikl, Tomos, NSU. Zidara, dobliška, kule od oraha , sve se to igralo na bulevaru i obali Bosne. A izvor znanja Albumi i sličice koje su izlazile u tankoj čokoladici prigodom jubileja ili sportskih dešavanja. Pola-cijelo omiljena igra sličicama. Bulevar, a blizu je i čaršija, i korzo i….
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
