Zenica, moj Grad, i Bojanom i Ziji, i Ibrahimov. Godine prolaze, Zenica ostaje. Mnogi od nas odlaze zauvijek, neki na ,,privremen rad”, ali sve je to rjeđe, mnogi koji odu, tamo i ostanu. Mnogi kažu, treba ići, pa neka im je sretan put. A oni koji dođu na zaslužan odmor poslije napornog rada, neka im je ugodan boravak u našoj i u njihovoj Zenici. Neka ne pronalaze one negativnosti ako ih vide svojim očima, svojim prisustvom, neka zažmire na jedno oko, jer, sve je ovo prolazno, osim karaktera ljudi koji su činili i čine Zenicu. Mnogi, dragi ljudi napustili su nas zauvijek, neki kao da su došli namjerno da ovdje provedu svoje posljednje sekunde života, da ih ispratimo na vječni počinak, da im kažemo, slava im i hvala, rahmet im njihovim dušama.
Ali, da se vratimo jednoj fotografiji tamo iz kraja šezdesetih i jednoj novoj iz aprila 2023. Obje puno simbolike imaju. Ova starija, snimljena je sa terase kina 29.Novembar, ova nova sa platoa kina 29. Novembar…
Prepoznatljiva Zenica i onda i sad. Onda, kada se pravila Uglovnica, još je postojao dio Čaršije, one još iz vremena AU. Kuća Eniza Mutapčića, prijeratnog Načelnika Zenice, onoga rata 1941. dominira fotografijom. Još je tu nekoliko kuća porodice Mutapčić iza kojih se nalaze radnje Sulejmana obućara, Ibre tašnara, i naravno, nezaobilazni Šestića Han. Vidi se i dio Lagera ispred kojeg je bila smještena Konjska česma, a koja je kasnije premještena na mjesto nekadašnjeg kamena Mejtaša, po kome se i nazivao ovaj dio čaršije. Mejtaš se sada nalazi na Musalli, koji je pored kamena Mejtaša u Haremu Sejmenske džamije, jedini u Zenici.
Kada se napravilo Kino, 1964.g. Sokakom od Konjske česme, između kuća sa fotografije , prilazilo se kinu do njegovih stepenica i dalje prema ulazu, prema blagajni, prema uposlenicima kina, Omeru Hećimoviću, Zaimu, reklamama filmova koji se prikazuju i koji uskoro dolaze u Zenicu, jer zenička kina su bila poznata po premijernim prikazivanjima aktuelnih filmova.
Mutapčića kuća bila je jedno vrijeme i sjedište Općine, poslije rata nacionalizovana i pretvorena u Stanicu milicije. Ujedno su tu bili i stanovi za milicionere, a u unutrašnjosti zgrade je bilo dvorište sa štalama za konje i kućicama za milicionerske pse. Privremeni zatvor je bio smješten u podrum i u prizemnu zgradu koju će kasnije pretvoriti u stambeni prostor.
Izgradnjom T solitera, ruše se kuće oko kina, a na ovom mjestu sa fotografije pravi se i prvi soliter od njih deset. Sve se to dešavalo početkom sedamdesetih godina kada Zenica poprima sasvim drugačiji izgled. Na ovom mjestu, u prizemlju solitera, otvara se slastičarna Kristal, a na prvom spratu, ali sa ulazom od kina, otvara se kafana Semafor. Klasična kafana, ona sa policom iznad šanka, na kojem se nalazi Zdenka sir, sardina i kuhana jaja, naravno uz sve vrste pića. Kafana je bila puna, naročito prije filma, jer valjalo je skratiti vrijeme dok gledaoci oni od 16-18, i 18-20. sati ne izađu iz kina. Bilo je zanimljivo posmatrati lica ljudi koji su izlazili iz kina, i po njima se davao zaključak, da li je film dobar ili ne. Također, sam pogled prema semaforima je bio zanimljiv, frekvencija ljudi koji su se kretali, kao i sam saobračaj. Sada je na mjestu ,,Semafora”, kafana ,,Krčma” koju drže braća Petrović.
Sa ove novije slike nije potrebno predstavljati ljude. Bivše komšije, Zijo Fetić sa Sejmena, Bojan Bogdanović sa Jalije i Ibro iz Milicionerske zgrade koja se vidi na staroj fotografiji. Ljudi, koji su rastali, u ovom kraju, družili se, ponekad se sretnu i popričaju o svojoj Zenici. Bojan aforističar, Zijo dobar igrač stonog tenisa, i Ibro koji ponekad nešto zapiše o ovoj našoj Zenici, i koji inspiraciju upravo nađe prilikom slučajnog ili dogovorenog susreta sa dragim prijateljima…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
