Zima, početak šezdesetih. Prava ona zima, sa svojim kalendarskim početkom. Grad pun snijega, a i klizališta. Malo strma ulica, i eto klizaljke i dječijih radosti. Talića brdo, ulica Nurije Pozderca, ugođaj kakav se samo poželjeti može. Ali, znatiželja dječija i svakodnevno pitanje, ima li gdje šta neobičnije od našeg komšiluka, nešto što bi probudilo našu znatiželju.
Neko reče, djeca od snijega napravila figuru žene visoku preko četiri metra, tamo, na drugom kraju grada. Nije nam trebalo puno da razmišljamo ni da pitamo roditelje možemo li vidjeti to ,,čudo”.
I zaista, kod Garsonjere, jer to nam je bio orijentir, zatekosmo na dvorištu divnu figuru žene, visoke do neba, tako nam se činilo, sačinjene od snijega rukama dječaka iz zgrade pod vodstvom dječaka Zvjezdana Turkića. Zvjezdana nismo poznavali, ali su nam pokazivali na dječaka kovrdžave kose koji se isticao po tome što nije dao djeci blizu figure da je slučajno ne oštete.
Sve je to posmatrao patuljak sjedeći na balkonu zgrade ispred čijeg dvorišta je bila djevojka napravljena od snijega, patuljka koji je sjedio tu još od pedeset treće godine. Sjedio je i svojim sjedenjem već stekao slavu, kao i zgrada koja je dobila, među stanovnicima Zenice ime ,,Zgrada patuljak”. Zgrada je preko puta ,,Garsonjere”, samačkog hotela u koju je bio ugrađen prvi lift u Zenici. Zgrada je pored patuljka, specifična i po svojoj dužini i sedam ulaza u nju. Obično su zgrade bile sa tri ulaza, a ova sedam. Zaista, pored patuljka na balkonu, jedinstvena zgrada.
Dječija priča je ,,Snježana i sedam patuljaka”, a ono, jedan patuljak. Gdje je ostalih šest, a i gdje je Snježana?
Iza njih stoji priča koja potiče još od 1953.godine, sa dočeka Nove godine, u tada renomiranom hotelu Kasina. Poznati firmopisac, aranžer, soboslikar, slikar Muhamed Turkić, osmislio je priredbu za djecu sa Snježanom i patuljcima. Od gipsa je sačinio sedam patuljaka, šumske plodove, zečiće…što je oduševilo mnogobrojnu dječiju publiku koja je dočekivala Novu godinu u prijepodnevnim satima sa prigodnom predstavom.
Prođe Nova godina, a patuljci završiše u Muhamedovom stanu na prvom spratu zgrade sa sedam ulaza. Jedan patuljak završi na simsu balkona, zauze svoje mjesto gdje se i dan-danas nalazi. Ostale patuljke raznesoše poznanici Muhamedovi uz njegov blagoslov. Muhamed nastavi svoj posao ostavljajući iza sebe, pored patuljaka i lijepe umjetničke slike sa motivima naše Zenice.
A patuljak, nekada dva smještena na ogradi balkona, sada jedan, osvježen mnogo puta bojama, sjedi i posmatra prolaznike, posmatra novu raskrsnicu prisjećajući se nekadašnje raskrsnice, krakom prema Staroj Bolnici, doktora Adolfa Goldbergera, Startu i cilju motociklističkih utrka ulicama Zenice, pravcu prema ,,Normalnoj”, Papirni i gostovanju kečera i boks mečeva na otvorenom igralištu Papirne, svjedočeći promjenama u rušenju starog, a pravljenje novog, sve to u Novoj Zenici…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
