Deset godina od smrti Alojza Renića, zeničke nogometne legende (3.4.1942.-3.9.2013.) GOLGETER ČIJI REKORD TRAJE 55 GODINA
Kao i svi moji vršnjaci, i ja sam, još kao učenik prvog razreda osnovne škole, bio beskrajno zaljubljen u nogomet. I ne samo to, od prvog razreda pa do kraja osnovne škole, znao sam napamet sastave gotovo svih jugoslovenskih prvoligaša. Za moj i naš Čelik tada su igrali: Stijo, Štaka, Tale, Herceg, Meho, Golub, Andrejka, Mato, Rena, Joca, Refik…
Sve njih voljeli su redovni posjetioci utakmica u Blatuši, potom i na Bilinom polju. Posebno cijenjeni bili su oni koji su davali golove. Za dodvanja su, prije svih, bile zadužene “Čelikove” polutke Gavran i Lalić, te krila Andrejić i Bajrić, a za golove – Alojz Renić.
Rena je stanovao dvjestotinjak metara daleko od naše škole “1. maj”, u zeničkom naselju Crkvice, nedaleko od terena na kojima smo i mi šutali loptu nadajući se da ćemo, jednog dana, znati baratati loptom kao Joca i davati golove kao Rena. Tu gdje smo mi nekada igrali nogomet, danas je Trening-centar Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Imali smo mi i jedan teren u blizini drvenog mostića, stotinjak metara od Dominove kuće u pravcu Babine rijeke, jedan teren blizu današnje PS Crkvice i čuveni teren na Pašanovači, između dva puta kojima se od restorana “Bistro” i Čurukovića bašče išlo prema Ljetnim bazenima. Tih godina na taj bazen dolazila je i svjetska vaterpolo velesila, reprezentacija Jugoslavije, na čelu sa drugim tada čuvenim Zeničaninom – Mirkom Sandićem. Nogomet, stoni tenis, atletika, košarka, plivanje i šah bili su naročito popularni među mladima, a mi iz Crkvica, čini mi se, bili smo puno više nadareni za te vannastavne, nego za nastavne aktivnosti.
Rijetko se dešavalo da neki razgovor mimo škole ne počne i ne završi pričom o “Čeliku” i o njegovim glavnim uzdanicama. Čelikovu devetku u Docu i u Novom Travniku, gdje je započeo nogometnu karijeru, zvali su Lojzo i Losko. Rena je za “Lašvu” iz Doca kod Travnika zaigrao sa petnaest, za “Bratstvo” iz Novog Travnikasa sa šesnaest, a za “Čelik” sa dvadeset i tri godine. Okušao se i u “Sarajevu” i “Dinamu”, tada popularnijim i jačim klubovima, ali se i iz Sarajeva i iz Zagreba vratio među svoje crveno-crne. Dvije i po godine nakon što je iz “Bratstva” došao u “Čelik”, u sezoni 1967/1968. postigao je, u jednoj sezoni, 41 gol, i taj rekord ni do danas nije dostignut.
Sa zeničkim crveno-crnim kao igrač dva puta je osvojio Srednjoevropski kup i jednom, kao trenr, Rapan (Intertoto kup). Zabilježio je 17 nastupa za mladu i 12 nastupa za B reprezentaciju Jugoslavije. Konkurencija u A reprezentaciji bila je izuzetno žestoka i do mjesta u A selekciji bilo je vrlo teško doći jer su u to vrijeme nogomet igrali: Musemić, Bukal, Santrač, Zambara, Bjeković, Hasanagić…
U “Čeliku je, nakon što je objesio kopačke o klin, bio pomoćni trener, trener, šef stručnog štaba i direktor. Kao trener “Čelika”, sa 32 godine, bio je najmlađi trener u tadašnjoj prvoj jugoligi.
Nakon „Čelika“, trenirao je „Vitez“, Val“ iz Kaštel Starog „Šibenik“, „Rudar“ iz Kaknja i „Travnik“.
Slika Alojza Renića, uz slike Muje Mujkića, Josipa Lalića, Fadila Talića, Mehmeda Buze, Jasmina Hajduka i Senada Brkića nalazi se na muralu, u neposrednoj blizini zeničke centralne pješačke zone, koji su popularni Robijaši uradili i poklonili svome gradu i klubu krajem 2015. godine.
Dobitnik je nagrada za životno djelo Sportskog Saveza Bosne i Hercegovine, SS Srednjobosanskog kantona, te sportskih saveza Zenice i Travnika.
Dragi komšija, divni čovjek i vrsni nogometaš Alojz Renić Rena umro je prije deset godina, 3. septembra 2013. godine u Travniku.
Autor: Midhat Kasap
Portal Zenicablog je ispratio komemoraciju za legendarnog Alojza Renića, pročitajte tekst NA OVOM LINKU.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
