Zeničanin Tarik Filipović, kojem je već godinama mjesto prebivališta Zagreb, osim za ova dva grada posebno je vezan i za Sarajevo, u kojem je boravio nekoliko dana prvenstveno zbog posla, ali to je uvijek dobra prilika da se sretne s dragim prijateljima.
Osim glume, koja je njegov posao, Tarika vrlo često imamo priliku vidjeti i u voditeljskim vodama. Voditeljski posao doživljava kao jednu veliku igraonicu. Kako kaže, ne vjeruje da bi mogao voditi nešto što ima scenarij koji bi detaljno morao slijediti, nego njega „puste s lanca“ i onda ima prostora za kreativnost i opuštenost.
Prva ljubav mu je gluma i kaže da ovaj posao prvenstveno morate voljeti da biste ga radili. Mladim ljudima koji žele upisati akademiju uvijek kaže: „Upiši ako to jako voliš i budi spreman da se nikada nećeš obogatiti ako ne ideš van, ali može se lijepo živjeti.“
Tarik prvenstveno igra u mnogo predstava, u karijeri ih je izveo više od 4.000. Nekada nije bio najraspoloženiji, nekada nije bio najboljeg zdravstvenog stanja, ali, jednostavno, uvijek je morao profesionalno raditi svoj posao, jer publiku ne zanima kako se osjećaš, svi žele vidjeti ono zbog čega su došli. Ali gluma na daskama je za Tarika „ona prava“, koja iscrpljuje, ali i puni, tu je glumac najviše glumac. Prije predstave Tarik ima svoj ritual.
Taj dan kad imam predstavu sve je podređeno tome, a imam ih svako malo. Daleko od toga da sam zatvoren u sobu, ali znam kad moram jesti, da dva-tri sata prije predstave moram imati svoj mir da bih mogao ući čist na scenu. Divim se kolegama koji mogu ući s ceste, uzeti kostim i početi predstavu, ali meni to emotivno ne da. Želim da sam potpuno emotivno otuširan, da uđem čist na scenu bez ikakvih misli. Četiri-pet sati prije predstave jedem, i ne jedem ništa teško, jedino je problem što onda budem gladan poslije predstave, a jesti u deset, jedanaest sati navečer nije pametno. Vodim računa o zdravom načinu života koliko mogu, ali ja sam, što bi rekli u Bosni, tabijatlija, radujem se nekim svojim ritualima više nego ne znam čemu. Pa, kad se završi predstava, uzeti malo mezice, popiti nešto, serijica, film, e to me veseli više nego da na lotu dobijem.
U intervjuu se dotakao mnogih tema, jedna od njih su negativni trendovi koji vladaju današnjim svijetom.
Puno toga se izmijenilo otkako sam bio mali. Dogodilo se i mnogo dobrih i mnogo loših stvari. Nekad smo žigosali sve što je drugo i drugačije, a danas je to otišlo u drugu krajnost. Danas je to drugo i drugačije preuzelo primat. Ja inače ne volim ništa što vlada, što je klan, što odlučuje. Ja sam za sve slobode, ali nemoj nikoga ugnjetavati, nemoj nikoga maltretirati i poštuj neka pravila sredine u kojoj živiš, u kojoj si se rodio ili u koju si se doselio. Budi čovjek prije svega. Ne sviđa mi se gdje ide svijet, sve je gore iz godine u godinu. Nije tako teško biti čovjek.
Kako moj prijatelj kaže, danas je popularan šarmer bez pokrića, ja mogu razumjeti da je popularan Čola, Brega, ali ne mogu razumjeti da je popularan čovjek koji priča neke gluposti na TikToku. Da barem priča dobre stvari. Nažalost, imamo masu primjera koji nisu pravi primjeri, ja sve nekako mislim da će to puknuti kao mjehur od sapunice, jer je umjetno, jer nije zdravo i nije normalno, ali izgleda da neće, to samo raste. Normalni ljudi su uvijek bili tiha većina i rijetko kad su zagalamili.“
Tariku je porodica na prvom mjestu, provoditi vrijeme s njima i s prijateljima, posebno u prirodi, najbolje je iskorišteno vrijeme. I, kako smo već rekli, najviše vremena provodi u Zagrebu, Zenici, Dubrovniku i Sarajevu , ali je često viđen i u Visokom, zbog posjeta piramidama i Semiru Osmanagiću.
Znam da Semir i njegov projekt imaju puno hejtera i sumnjičavaca, ali to je njihova stvar. Meni je to i naučno objašnjivo i doživio sam efekt svega toga, tako da sam njegov veliki pobornik.
U koji god grad došao, uvijek je dobrodošao, ali nikada nije krio posebnu ljubav prema Sarajevu, gradu u kojem je rođena njegova majka. Ovih dana je prilično popularan među Sarajlijama zbog reklame koju je snimio za „Marriot“.
To je bila ideja, hajdemo napraviti neki poklon Sarajevu bez obzira na to jeste li rođeni Sarajlija ili niste. Ja nisam, ali Sarajevo svi nosimo u srcu i Sarajevo treba biti naše zajedničko i mislim da to i jeste. A događaju se, nakon što je izašla reklama, da mi napišu: ‘Kakve ti imaš veze sa Sarajevom?’ Pa mislim da nisu shvatili poentu cijele priče. Nije bitno odakle je, da li je to Nigerijac neki, bit je da grad čine ljudi, susreti i osjećaš da ti je tu dom. Dom može biti svugdje gdje ti je lijepo. A Sarajevo je nekako lakmus papir normalnosti i uvijek sam govorio: onaj ko ne voli Sarajevo, ima neki problem. Sad treba samo ustanoviti koje vrste, jer ovo je grad koji je uvijek bio i ostao otvoren i širok za sve i zato ga svi pravi ljudi vole – za Hayat je rekao Filipović, koji je konstantno u novim projektima.
Uskoro počinju tri nove predstave, a završen je i njegov prvi scenarij za film koji će se snimati u BiH. I za kraj intervjua nije mogao da ne spomene „Čelik“, istakao je kako je to njegova najveća ljubav, ako izuzmemo ljubav prema ljudima.
Izvor: A.Arifović/HAYAT
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
