U Zenici je 9. novembra 2023. godine u 94. godini života umro Džemaludin Šestić, magistar veterine u penziji i jedan od najaktivnijih hroničara Zenice u drugoj polovini 20. i početkom 21. vijeka.
Rođen je 12. decembra 1929. godine u Zenici (otac h. Edhemaga i majka Esma-hanuma, rođena Arnaut), kao četvrto dijete u jednoj od najstarijih autohtonih zeničkih porodica. Trgovačka firma porodice Šestić utemeljena je prije više od 150 godina. u Zenicu.
Šestić je bio jedan od osnivača Centra za istraživanje ratnih zločina pri Zeničkom „Preporodu“, 1992. godine. U jednom mandatu (1995. do 1999. godine) bio je i predsjednik Upravnog odbora Gradske biblioteke.
Mula Salih, Džemaludinov čukundjed, rođen je sa šest prstiju, a imao je i šest sinova. Šest prstiju i šest sinova bili su povod zeničkoj čaršiji da Mula Salihovu porodicu, koja se do tada prezivala Bikić, prozovu Šestić. To prezime njihovi potomci nose sve do danas. Četvrti Mula Salihov sin sin hadži Ahmet utemeljio je uglednu zeničku trgovačku firmu „Šestić“ koja je egzistirala govo stoljeće i po, do ukidanja privatnog trgovačkog sektora u doba socijalističke Jugoslavije.
U posljednjoj generaciji trgovaca iz porodice Šestić bila su braća: h. Edhem, h. Asim i Mustafa. Trgovinom se i danas bavi Džemaludinov bratić Bakir.
Džemaludin je odrastao u bošnjačkoj, patrijarhalnoj, vjerničkoj kući, u brojnom domaćinstvu u kojem su skladno živjele tri generacije. O tome je, us vom književnom opusu, pisao njegov brat Hasan.
Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom mjestu. Pripadao je prvoj generaciji zeničkih gimnazijalaca (maturirao 1949. godine). Studij veterine završio je na Zagrebačkom sveučilištu (1955. godine).
Poslije odsluženja vojnog roka posao dobiva u Veterinarskoj stanici u Zenici. Nakon što je dobio međunarodnu stipendiju, godinu dana proveo je na stručnoj praksi u Danskoj i Njemačkoj. Po povratku u zemlju, dekretom je raspoređen u Vitez, gdje je osnovao veterinarsku stanicu u kojoj je radio 13 godina.
Iz Viteza se vratio u Zenicu i zaposlio u Općini, gdje je kao veterinarski inspektor radio narednih 20 godina. Radni vijek okončao je u zeničkom preduzeću „Zmajevac“, tadašnjem bosanskohercegovačkom gigantu mesne industrije, kao upravnik pogona Hladnjača i klaonica.
Postdiplomski studij iz oblasti higijena i tehnologija živežnih namirnica animalnog porijekla upisao je i završio na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stekao zvanje magistra veterinarskih nauka (1975. god.).
Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, krajem maja 1992. godine, aktivno se uključuje u formiranje Centra za istraživanje ratnih zločina i genocida nad Bošnjacima pri BZK „Preporod“ u Zenici. Nešto kasnije postao je i prvi čovjek tog centra. Bilo je to prvo organizaciono djelovanje tog tipa u našoj zemlji.
Kao predstavnik Centra učestvovao je i na Međunarodnom kongresu o genocidu u Bosni i Hercegovini održanom u Njemačkoj 1995. godine.
Osim rada u struci, poseban interes pokazao je za historiju. Počeo je da piše još kao gimnazijalac. Ljubav prema historiji odvela ga je na brojna putovanja po Bliskom istoku, Sjevernoj Africi, Centralnoj Aziji i Evropi, gdje se upoznao s historijom tih krajeva i zemalja.
Odlaskom u mirovinu počeo je da intenzivnije piše i objavljuje radove u bosanskohercegovačkim godišnjacima, časopisima i listovima: Takvim, Znak Bosne, Naša riječ, Kabes, Preporod i Novi horizonti.
Dijapazon tema koje je obrađivao veoma je širok, počev od historijskih, društvenih, nacionalnih, etnografskih, kulturoloških… Posebno je tragao za podacima o spomenicima islamske arhitekture u Zenici, i borio se za njihovu zaštitu.
Prikupljao je i podatke o starim zeničkim alimima, a angažovao se i na rekonstrukciji i ponovnoj izgradnji Jalijske i Potočke džamije u Zenici, džamijā koje svjedoče o staroj bosanskoj arhitekturi.
Za svoj rad 2015. godine dobio je Nagradu grada Zenice.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
