Zenica je itekako pratila modne trendove, kako svjetske tako i u svom okruženju. Nije zaostajala za većim Gradovima bivše države zahvaljujući lokalnom stanovništvu, a i brojnim “gastarbajterima” širom svijeta.
Oni su svojim čestim ,,gostovanjem” u svome Gradu, donosili dosta toga progresivnog, novog, onog što se dešavalo na ,,zapadu”. Jer ipak, zapad je bio njihov privremeni dom jer su svu ušteđevinu ostavljali za povratak kući, za izgradnju nove kuće, nove radnje , novog kafića. Zahvaljujući upravo njima, Zenica je i dobila prve kafiće nalik onim na zapadu.
Ali ipak, jedan vid zabave, one noćne , kada u restoranima , kafanama, kafićima označe fajront, eh onda jedino mjesto za noćnu zabavu ostaju Noćni barovi. Dobro, alternativa može biti i željeznička stanica čiji je restoran radio cijelu noć, ali, Bar je Bar.
Poslije najezde Disko klubova, koji se mogu tretirati i kao barovi, pojaviše se i pravi pravcati Barovi, odnosno Noćni bar i u Zenici. Istina , u sklopu Hotela Metalurg je bio Aperitiv bar koji je služio u druge svrhe, a upotpunjavao je Restoran hotela.
,,Plavi podrum” u Sarajevu i Bar u sklopu Hotela Jajce bili su pravi barovi.
Noćni bar u sklopu hotela Jajce bilo je popularno mjesto Zeničana gdje su mogli provesti noć i dočekati jutro. Sam Hotel je bio smješten na obali Plivskog jezera, između Jajca i mjesta Jezero. Kažu da je napravljen u rekordnom roku zahvaljujući Titovoj posjeti Jajcu i konaku u tom hotelu. Baš kao što je za nepuna 24.sata asfaltiran put preko Vjetrenica da bi Tito mogao otići u lov u Bugojno.
Noćni bar, uostalom kao i svi barovi i u Jajcu je bio smješten u suterenu. Ono što je privlačilo Zeničane i ljude iz drugih gradova, svakako je varijete program dvoje protagonista, gdje se vrlo umiješno, umjetnički, izvodio striptiz. Tu su mnogi Zeničani mogli vidjeti ,,uživo” tačku striptiza, koju je pri samom kraju prekidalo ,,nestanak struje”,a svjetlo se brzo opet palilo ali bez protagonista na sceni.
Takav jedan Bar je postojao i u suterenu Hotela Metalurg , tamo gdje su se par godina održavale zimske Disko večeri. Bar sa dugačkim šankom suprotno od ulaza, barske stolice uz šank, prigodne intimne lože diljem sale bara. Radno vrijeme je bilo od 23. sata do ujutro, do otvaranja restorana, Aperitiv bara i ostalih sadržaja koje je hotel nudio. U Baru, po nekom nepisanom pravilu, služilo se piće uz koje se se dobijale, uračunato u cijenu, razne grickalice. Ulazak u bar je zahtijevao i kodeks oblačenja, koje je ujedno pratio i kodeks ponašanja u baru. Muzika je nekada išla i ,,uživo”, a na sceni su počesto gostovali mađioničari sa svojim tačkama, ponekad se izvodila i predstava u vidu solo nastupa, ili pak neke cirkuske bravure, igra s vatrom i slično.
Mlađa raja je dolazila, ali tek kad isprati djevojku kući, a privilegiju za izlazak u paru su imali stariji gosti ili gosti hotela koji su bili ,,na službenom putu” u Zenici. A bilo ih je, Zenica centar Metalurgije, centar sastajališta poslovnih ljudi, grad koji je iskazivao dobrodošlicu svakom gostu koji se u njemu našao. Gastarbajteri željni svoga grada činili su dio stalnih gostiju u baru, jer im je bila želja da što više vremena provedu u svom gradu, nadajući se skorom povratku među svoje sugrađane…i tako do narednog godišnjeg odmora i naredne posjete Baru u suterenu Hotela Metalurg…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
