Kad hodate nekim gradom, prolazite nekom sredinom i divite se urednosti, čistoći i prirodi oslobođenoj ljudskog nemara i nebrige, znajte da to ne dolazi samo od sebe.
Iza čistoće kojoj se čudimo ne stoji nikakvo čudo, već obični ljudi odgojeni da odlažu otpad na svrsishodna mjesta, da ga razdvajaju po vrsti, kako je određeno, pa i naslikano. Iza čistoće stoji i sistem kojem smeta neurednost. I, znajte, bilo gdje, u bilo kojem sistemu i uređenom društvu koje poštuje prirodu, zapravo čuva i nju i građane, najmlađe posebno, postoje kompanije koje vrijedno rade da otpad bude zbrinut. Ne samo da prebace smeće s tačke A na tačku B – s gradskih ulica, na prigradske deponije, vec kompanije koje od otpada, od smeća, stvaraju novu vrijednost. Da, to je moguće. Moguće je u Njemačkoj, Švedskoj, Italiji, Turskoj… Mi smo jednu ovakvu kompaniju posjetili upravo u Turskoj, u regiji Izmir. I uvjerili se da iza čuda, zapravo, stoji plan i mnogo rada.
Kompanija se zove “BioSun”. Smještena je u općini Ödemiş, u blizini grada Izmira. Prvo što primjećujemo pri dolasku jeste zelenilo i priroda koja diše. Izgleda neobično, ali uz samu kompaniju se uzgaja i raste voće i povrće. Cijeli ovaj kraj je inače poznat po rasadnicima i zasijanim poljima. Tek pri ulasku u krug kompanije osjeti se neugodan miris. To ne čudi – ulazna sirovina u kompaniji je otpad. Da bi okolina i grad mirisali, blagi neugodni miris se mora osjetiti u pogonima “BioSuna”. Vlasnik kompanije Murat Ozler objašnjava procese koji se odvijaju unutar kompanije. Upoznaje nas da ovdje svakog dana brinu o 1.200 tona različitog otpada iz regije. To je skoro 450.000 tona otpada godišnje!
Na početku primjećujemo filtere, pitamo, a on objašnjava da upravo tu zadrže većinu neugodnih mirisa. Idemo dalje, procesi u kompaniji su uglavnom automatizovani. Otpad se selektuje različitim metodologijama, tehnikama i namjenskom opremom koja je inovacija kompanije. U jednu će stranu otpad biološkog porijekla, na posebnu stranu PET-ambalaža, a na treću trakaste vreće koje neko prvi put reciklira, te ostali otpad… Od jednog će nastati ugalj koji se dalje koristi u industriji, prije svega u cementarama, od drugog čvrsto i tečno gnojivo i plin – metan. Upravo plin koji se oslobodi iz otpada koristit će se dalje za proizvodnju električne energije. Nevjerovatno, od običnog i neuglednog otpada nastat će čista energija. A cijeli proces nema baš nikakvog, osim pozitivnog utjecaja na okolinu.
Organski otpad kruži sistemom 21 dan, pojašnjava nam Murat, nakon čega će se u potpunosti razgraditi. Izvuku se plinovi, a obim ovakvog otpada, nakon obrade, smanji se za 60%. Plin koji se oslobađa prebacuje se u čistionicu plina, posebnim sistemima. U konačnici se deponuje čisti metan.
Iz kompanije “BioSun” izlaze i određeni muzejski eksponati. Ne proizvode ih, samo pronalaze. U otpadu se pronađu i stvari koje nikako nisu smeće. Tu je mnogo predmeta od bakra, ručno rađenih primjeraka velike vrijednosti. Vrijedni radnici ove kompanije će ih, nakon što su ih pronašli, očistiti i pripremiti za postavku u muzeju.
Zajedno, u obilasku kompanije, s ekipom Hayata su i premijer i ministar privrede Zeničko-dobojskog kantona, Nezir Pivić i Samir Šibonjić. S regijom Izmir i ovdašnjim općinama grade posebne veze, u potrazi su za potencijalnim investitorima i poslovnim partnerima. Murat i “BioSun” posebno su na njihovoj mapi. Žele, kako nam pričaju, prestati samo govoriti o tome kako nam je teško jer je naša domovina lijepa, ali i zaprljana. Namjera im je ispitati mogućnosti pokretanja slične kompanije na području ZDK-a. Saradnju bi ponudili i susjednim kantonima, sve kako bi prestali u netaknutoj prirodi i u jednoj od najljepših zemalja svijeta, Bosni i Hercegovini, praviti potencijalne ekološke bombe. I ostavljati ih novim naraštajima kao ružno i opasno naslijeđe. Smeće i otpad s ulica Kantona, kao i cijele države, završava na deponijama.
Vjerujemo da može drugačije. Ovdje smo vidjeli da je moguće brinuti o otpadu na adekvatan način. Pronašli smo zainteresovane investitore. Mi ćemo učiniti sve da napravimo pionirske korake u ovoj oblasti. Ali očekujemo podršku i od javnosti, lokalne zajednice, kao i Evropske unije”, govori nam Nezir Pivić, premijer ZDK-a. Ovo je, priča nam, jedan od imperativa Vlade na čijem je čelu, kako je i naveo u svom ekspozeu. Ministar Šibonjić dalje pojašnjava kako ZDK ima, jedini u Federaciji, zakonom regulisan model javno-privatnih partnerstava, a da je upravo ovo prilika za njegovu primjenu. “Investitor je zainteresovan za model saradnje s nama na principu partnerstva. Ovakav projekt nema mana – konačno bismo se počeli odnositi prema okolišu s dužnom pažnjom, očistili bismo naše sredine, a u isto vrijeme i proizvodili gnojiva, ugalj i znatne količine električne energije- pojašnjava Šibonjić.
Vratimo se “BioSunu”. Murat nam u vrlo iskrenom i emotivnom razgovoru pojašnjava otkud uopće ova kompanija. Njegova porodica je poznata u svijetu biznisa mnogo šire od Turske, bave se građevinarstvom rudarstvom nekretninama… Ali, nastavlja Murat, s motivima kakve spominju i Pivić i Šibonjić, pokrenuli su “BioSun”. Njegova porodica želi da baš ova kompanija bude ono po čemu će ih spominjati, ali i pamtiti. Ne samo u Turskoj, već mnogo šire. Možda i u našoj zemlji. Murat i njegova porodica nemaju dileme – spremni su doći i investirati u Bosnu i Hercegovinu. Sada je samo do nas. Hoćemo li im, ne zbog njih, već zbog nas samih i naše djece, širom otvoriti sva vrata ili ćemo nastaviti proizvoditi nove ekološke bombe i sramotiti se otpadom na sve strane, umjesto da se ponosimo ljepotom čiste prirode koja izaziva poštovanje i divljenje.
S. Omerašević/HAYAT
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
