Žuta, a ima li kod nas koje druge štampe, objavljuje razvode braka ličnosti sa estrade, a evo objaviše i razvod braka jednog bitnog pogona AM željezare i to blizu zlatnog pira i…
Taman kada je Koksara trebala slaviti zlatni pir, 50. godina postojanja, zadesi je sudbina vršnjaka, energetskog kompleksa i kisikane. Naime, to su pogoni koji su se paralelno gradili zajedno sa Valjaonicama tri i Čeličanom dva. Ostala je još VP 4. Valjaonice 3. i Čeličana 2. Još uvijek se može čuti, Nova Koksara iako je stara skoro pa 50.godina.
Moja generacija, u punoj snazi sa par godina staža, učestvovala je u izgradnji ovih pogona, družila se sa vanjskim izvođačima, sa stručnjacima iz Amerike i Rusije, radila na pripremi i montaži njihove opreme, a sve pod budnim okom njihovih stručnjaka. Srednje i zanatske škole izbacuju kadrove za buduće pogone, VP 4. Novu koksaru, Valjaonicu tri, Čeličanu dva, Energetski kompleks sadržan od Energetike, Toplane i Kisikane. Vrsni majstori bivaju premještani u hale novih pogona spremni da ugrade opremu koja pristiže iz inostranstva. Amerikancima je napravljena nova zgrada za stanovanje, a Rusima soliter naspram autobuske stanice.
Amerikanci dolaze na posao kadilacima, Rusi autobusima baš kao i Željezarci. Užurbano se radi pod rukovodstvom smještenim u zgradu UN, kako su popularno zvali Upravnu zgradu buduće Valjaonice tri i Čeličane dva. Novootvorena kapija devet u Naselju Tetovo biva najprometnija kapija ŽZ. Stariji radnici- poslovođe, odlaze na specijalizaciju u Rusiju, noseći u prtljagu komandos jakne, štramplice, farmerke, žvakaće gume. Još prije puta proračunavaju koliko će zaraditi prodajom te robe na crnom tržištu u Rusiji.
Mladi radnici im zavide, pogotovo onima koji idu drugi ili treći put, a koji neće ni raditi na poslovima u novim pogonima ŽZ. Autobus ,,kupi” radnike od Crkvica do Kapije devet, radnici pješice ulaze kroz kapiju, i ponovo u autobus do zgrade UN gdje im je mjesto okupljanja i dalje do novih hala ili u radionice smještene na prvom spratu zgrade UN gdje se vrši raspakivanje opreme i priprema za montažu, uglavnom mjernoregulacionih uređaja. Već se zna ko će biti poslovođa, predradnik ili pak prvi ili šesti majstor.
Uporedo sa proizvodnim pogonima pravi se i Nova direkcija u sklopu Stare, Računski centar, Inžinjering, Tehnoprojekat. Direktor nove Kadrovske Petar Jović svakodnevno prima nove pripravnike tek završene srednjoškolce, šalje ih u Stacionar na ljekarski, na seminar HTZ, i u nove pogone. Neko će zadužiti plavi mantil, ali i tu ima razlike, diolenski je za službenike a mantil od kepera je radnički, neko će zadužiti radno odijelo, šljem i hatezejke. Po tome se raspoznavalo u restoranu kada se radnici sjate ka restoranu, ko je ko. Raspoznavali su se i po bonovima za topli obrok, radnički bon skuplji za jedan kolač.
Željezara ubrzano raste, već premašuje 20.000 uposlenika, pravi se Industrijska autobuska stanica za radnike iz susjednih gradova, Restorani oko Željezare rade punom parom baš kao i vozovi unutar same Željezare. Nažalost i nesreće na poslu se dešavaju, ali, sve je to neželjena cijena kada se gradi na sve strane. Podizvođača je mnogo, njima je obezbjeđen smještaj u novim barakama prema Banlozima, brzo se prilagođavaju u novoj sredini pa se mogu vidjeti navečer po ugostiteljskim objektima zajedno sa Zeničkom rajom. Dan za danom, pustiše se Pogoni u rad, i evo, nakon pedeset godina stara frajla, Nova Koksara prestaje sa radom, broj radnika se smanjio za deset puta, sve radnje oko ŽZ zatvorene, autobusi više ne voze, ali voze neki drugi ljudi nove kompozicije van onih šina koje su i danas na nekim mjestima podsjećajući nas na vrijeme kada je u ŽZ bilo i radno mjesto ,,mazač skretnica”. Lokala više nema, kako ugostiteljskih tako i željezničkih, ali, ostala je sjeta za Novom Toplanom, Energanom, evo sad i za Novom koksarom, a na selu vrijedni domaćini već pripremaju ogrijev za slijedeću zimu, dok građani kontaju, Koksara neće raditi, neće biti koksnog plina, zemni plin skuplji, otići će par stotina ljudi iz AM u druge zemlje, u Koksare AM širom Evrope, a mi se nadali da nam se dijaspora počne vraćati, ali, to je već političko pitanje…Adios Koksaro!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
