Kraj šezdesetih, početak sedamdesetih, odlazi nam raja u Njemačku na rad, diže kredit na ličnu kartu u Varteksu ili Beku, neko i u 20- drugom decembru, lijepo se obuku i pravac na voz Ploče-Zagreb- Minhen…a šta je sa omladinom, onom školskom, ili onim studentima što studiraju u Zenici, a poneko, iz imućnije porodice u Sarajevu.
Osim ako nisi ,,ilegalac” pa stanuješ besplatno u nekom od domova u Sarajevu. Ali, i za to moraš biti maher, ići ujutro rano onim ,,imućnim” po vruće kifle, biti im sluga u svemu i svačemu.
U Zenici je, pri Studentskom hotelu bio i Studentski servis. Zvao se to hotel, ustvari montažna zgrada na sprat u kojoj su stanovali studenti ,,sa strane”. većinom iz mjesta gdje je bila potreba za školovanim metalurškim kadrom. Hotel je bio smješten između upravne zgrade Vatrostalne i Željezarinog samačkog hotela.
U prizemlju je bila smještena studentska služba sa studentskim Servisom. Uloga Servisa je bila da zaposli studente i punoljetne učenike na poslovima koje su dobijali od privrednih organizacija. Dođeš fino na šalter , odmah desno od ulaza, dočekaju te Arif i Ferida, domari hotela i upute te, najčešće kod Čalkić Mirse, rukovodioca Studentske službe i on ti ponudi posao koji je trenutno bio na raspolaganju. Počesto je to kopanje rupa za postavljanje bandera a tehnika je uglavnom bila sljedeća. Ispred ide ,,poslovođa” sa planom, a iza dva po dva ,,kopača”, jedan sa lopatom, drugi sa krampom. Rupa dva sa dva metra, dubine metar ipo, u konus da se završava u dnu na metar kvadratni. I onda nastaje borba sa terenom. Ako je njiva dobro i jest, ali ako je blizu šume onda je malo teže. Cijeli dan kopanje, predveče ,,poslovođa” pregleda i upiše dnevnicu. Radilo se u prirodi što je bilo olakšavajuće s obzirom da su se mogle praviti pauze.
Ali, mnogo teži poslovi, jest da su bili više plaćeni, su bili poslovi na rušenju SM peći. Vatrostalna cigla u peći se još nije ni ohladila, a valjalo ju je rušiti i iznositi na površinu. Sreća pa je zaštitnog napitka bilo na raspolaganju, a legao je i poneki bon od vatrostalaca koji su čekali da obzidaju novim ciglama peć.
Motivacija za zaradom je bila veća od brige za zdravljem. Posao se završi, neko i prije odustane ali mu se isplate dnevnice , neki ostanu do kraja. Najsvjetliji momenti su bili kada se ide na onaj šalter naplatiti zarađeno. Moglo se dobro zaraditi, dnevnice su bile veće od radničkih, ali išlo se na to da se pomogne školovanju. Studentski servis je radio ,,punom parom”, a i omladina se trudila…A neki su išli i u berbu kukuruza u Vojvodinu i Slavoniju, ali, to je već druga tema…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
