Vječita dilema, da li se kaže Ringišpil ili Lingišpir? Ispravno je i jedno i drugo, neće se pogriješiti kako god se kaže, bitno je ako je. taj ringišpil zauzimao mjesto na Pišću, dijelu Kočevske mahale.
Kočeva je imala primat mahale jer je zadovoljavala tadašnje kriterije, da mahala posjeduje pekaru, dućan i česmu, podrazumijeva se i džamiju, a sve je to imala Kočevska mahala. Imala je i trg gdje su se održavale različite manifestacije, a vremenom i glavne manifestacije u ljetnom periodu. Jedna od njih je svakako i ,,komendija”, kako su nazivali gostovanje lutajuće grupe sa lingišpirom, tiptopom, gađanje vazdušnom puškom u ruže od krep papira, zidom smrti, čarobnim ogledalima…Veliki Lingišpir, mali i Lingišpir sa konjićima svakako su privlačili posjetioce kojih nije manjkalo, posjetioce različitog uzrasta. Gledam danas na Kamberovića polju, sve to ali puno savremenije, sa puno svjetla, puno ,,Holivuda”. Podsjeti me onaj Lingišpir sa konjićima na Pišću, na trgu koji je još uvijek zadržao svoju širinu, jer ipak, Kočeva zna izliti iz svog korita i ugroziti okolne kuće. Pišće, koje je dobilo naziv po samom procesu obrade koža, pranja, čišćenja, sušenja, koje su stanovnici Zenice nekada činili na obali Kočeve i čiji se rad ubrajao u tadašnje zanate Mutabdžija, pa odatle i prezime porodice Mutapčić.
Vratimo se Lingišpiru sa konjićima. Sada su to konjići izrađeni od plastike, a nekada su bili drveni. Sada je dovoljno da bude1-2 djeteta sa kupljenom kartom, a nekada dok se sva mjesta ne popune, nema polaska. Sada električni motor pokrene plastične konjiće uz mnoštvo blještavila praćeno led rasvjetom, a nekada? Pažljivom posmatraču je pogled bio uperen na dječake koji su pokretali nekadašnje konjiće na Pišću. Gore na vrhu, dijelom pokriveni od pogleda posjetioca, mogle su se vidjeti bose noge kako guraju grede koje su okretale osovinu na kojoj se nalazila ploha sa konjićima. Njih najmanje šest, gurali su u krug Lingišpir sa konjićima, znajući da će poslije jedne ture guranja imati jednu besplatnu vožnju jašući drvene konjiće, a da će drugih šest pari bosih nogu njih pokretati. I tako, što bi rekli, sve iz kruga u krug…
Stariji su nalazili svoje mjesto pored tiptopa, vazdušne puške sa zakrivljenom cijevi, gdje su i najbolji strijelci promašivali podnožje ruže od krep papira, nadajući se pogotku i ruži koju će pokloniti svojoj djevojci.
Veliki Lingišpir sa dvije leteće stolice bile su prava atrakcija kako onim u stolicama, tako i gledaocima…
Vrijeme prolazi, Luna parkovi dolaze i prolaze, Cirkus pod šatorom pa skoro je nestao pod svakodnevnim životnim cirkusom, ruže od krep papira su zamjenjene sa plišanim igračka, cijevi vazdušnih pušaka su i dalje zakrivljene. Šećerni sladoled, kokice…vraćaju nas u pedesete, šezdesete, sve to praćeno muzikom koja zaglušuje povike prisutnih, najčešće roditelja prema djeci da se dobro čuvaju. Nema više bosih nogu koje će se prati komadićem cigle kada se dođe kući, jer pod od lingišpira sa konjićima je podmazan istrošenim motornim uljem sa velikog i malog lingišpira…
Na Pišću, kada nema lingišpira, održavale su se i kros moto trke, uz Krivače i natrag, ali to drugom prilikom…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
