Kako saznaje Zenicablog, večeras nas je zauvijek napustio Albin Kapić, čovjek koji je obilježio jedan period u bosanskohercegovačkom ragbiju. Preminuo je nakon kraće bolesti. Termin i lokacija posljednjeg oproštaja biće saopćeni naknadno.
Bio je i selektor bh. reprezentacije u ovom najtrofejnijem bh. kolektivnom sportu.
Bio je ponajbolji igrač Čelika i reprezentacije Bosne i Hercegovine. Igrao je i u Češkoj Republici. Albin je rođen 1978. godine, potiče iz ragbi porodice Kapić.
Njegov otac Mirsad je od prvog dana osnivanja bio u Čeliku, bio je igrač koji je osvojio sve seniorske titule Čelika u bivšoj Jugoslaviji, zatim trener Čelika i Zenice ‘72 sa kojima je osvajao državna prvenstva naše zemlje, ali i prvi kapiten ragbi reprezentacije BIH i selektor naše najbolje ragbi vrste.
Njegova braća Mirza (1975) i Benjamin (1979) bili su ragbi reprezentativci BIH.
Otac i tri sina
– Mi nismo ni počinjali trenirati ragbi. To je došlo samo po sebi. Bavili smo se različitim sportovima kao i druga djeca u Zenici. Ali, ragbi nam je sve trojici bio glavni. Mimo tog što smo išli na trening, vježbali smo i sami, učili sa nekih stranih utakmica, iz časopisa o ragbiju. Cijeli život smo u tome. I danas kada više ne igramo, pratimo mečeve. Za kratko vrijeme je došlo do toga da nas ovdje po pitanju tehnika nisu imali šta naučiti, pa smo sami savladavali nove. Bilo je dobrih tehničara i u Mirsinoj generaciji, ali ragbi je puno napredovao. U moje doba su se počele učiti komplikovanije tehnike i taktike. Malo manje se radilo fizički, na čemu su oni bazirali treninge, ispričao je prije dvije godine za Oslobođenje Albin.
Njegov brat Mirza je veoma mlad ušao u seniorsku ekipu, pred rat. Albin se razigrao kroz kadete, ušao i u seniorsku ekipu i vjerovatno bi debitovao, ali je došao rat. Benjamin je takođe u to vrijeme već trenirao.
– Znalo se desiti u ratno vrijeme da samo nas trojica dođemo na trening. Danima samo mi. Uslovi su bili nikakvi, ali nismo odustajali. Ne samo mi, naša porodica nego i drugi ljudi iz moje generacije, Ermin (Mušinović), Keno (Kenan Uzunović), Sema (Semir Pašić)… Sema je sa mnom išao u razred u osnovnoj školi i ja sam ga nagovorio da dođe na trening, prisjetio se Albin.
Albin je kao najmlađi igrao i na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Čileu. Prije toga jedini izlazak van granica BIH bio je odlazak u Prag 1996, kada je Zenica ‘72 išla na turneju.
Jednu sezonu odigrao je u Češkoj, u Tatri iz Praga. Završili su kao trećeplasirani. Odlučio se vratiti u Čelik. Igrao je za sva tri zenička kluba: Čelik, Rudar i Zenicu ‘72. Sa Zenicom je uzeo titulu Čeliku 1998. godine. Bio je to podvig. Zbog povrede je morao napustiti odlučujući meč na poluvremenu. Ali je, srećom, brat Mirza to uradio i jedan je od najzaslužnijih za titulu. U klubu je igralo nekoliko pripadnika Specijalne jedinice MUP-A Zeničko-dobojskog kantona koje je Mirsad Kapić naučio i uvezao.
Kada je u pitanju ragbi reprezentacija BIH, sjeća se jedne od njegovih prvih utakmica za repku, protiv SR Jjugoslavije 2001. godine na Bilinom polju.
– Bilo je nekoliko nas mlađih. Ostali su došli izvana. Bili su tu skoro svi naši igrači iz Francuske. Odlična utakmica i velika pobjeda, istakao je Kapić. Priznao je da je često dobijao batine na utakmicama. Kaže da je igrao takvu poziciju, a nije neke konstitucije, tako da su ga “ciljali i često udarali”.
– Ako posao i život dozvole malo više slobodnog vremena, vratiću se u ragbi kao trener, rekao je Albin. Trojica braće Kapić igrala su zajedno i za Čelik i za reprezentaciju BIH. Mirza i Albin su po osnivanju Zenice ‘72 prešli u taj klub, a Benjamin je ostao u Čeliku. Tako su braća igrala i jedni protiv drugih. Zahvaljujući ragbiju, naputovali su se. Kaže da je to jedna od pozitivnih stvari. Nisu zarađivali novac, igrali su radi sebe, igrali su srcem. Na kraju nam je rekao da se on “igrao ragbija”.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
