I sadašnje vrijeme će ući u historiju baš kao i ono davno vrijeme kada je Neum, jedini BiH grad koji izlazio na Jadransko more, prelazio iz ruke u ruku zadovoljavajući nečije interese. Ma koliko ti interesi bili trenutačni, što je riječ trenutačno moglo značiti i par stoljeća, oni su bili za tadašnje vladare značajni da bi se oni sami održali na vlasti što duže. Ali, to je zapisano i neka ostane u historijskim knjigama kao naum nama samima da se istorija ponavlja.
Željezara Zenica, državno uređenje tog vremena, zahtijevalo je radnu snagu koja će stvarati nove vrijednosti, a za što je ta radna snaga bila nagrađivana redovnim godišnjim odmorom, uz regres koji im je omogućavao solidan odmor na Jadranskom moru.
Jadransko more čije je stanovništvo živjelo od pomorske plovidbe, ribolova, soli, proizvoda od vinove loze, to isto stanovništvo je otvorenim morem plovilo u daleke zemlje, u neizvjesnost trbuhom za kruhom.
Vremena se promijeniše, napraviše se putevi, automobilski prijevoz pored pružnog pođe spajati mjesta, spajati ljude. Željezara kupi komad zemlje u Neumu, van naseljenog mjesta i počne graditi bungalove prilagodljive za tadašnji vid ljetovanja. Sve to u sastavu Društvenog standarda, PJ koja je vodila računa o rekreaciji, ishrani i godišnjem odmoru zaposlenih.
Napraviše se bungalovi, njih desetak, nadiše im se imena ofanziva iz drugog SR, na obali se napravi restoran, i odmaralište ŽZ počne primati i prve goste. Uz to i borova šuma, ispred borove šume pjeskovita plaža, lak prilaz moru za djecu ali i za odrasle. Osoblje Društvenog standarda, konobari iz Kasine, Odmarališta Bistričak,kuhari iz Savremene ishrane. Sve domaće. A domaća i hrana. U bungalove je mogla stati jedna veća porodica ili dvije manje, zajednička kuhinja, terasa sa pogledom na more.
Između odmarališta i grada prazan prostor, nenaseljen, po noći neosvijetljen, pa se u kasnim noćnim satima mogla čuti pjesma onih koji su tu večer malo izašli u grad, u jednu od rijetkih kafana koje su radile. Jer u Neumu su uglavnom bila odmarališta radnika iz Sarajeva, Tuzle, Zenice…Pjevalo se da se razbije strah idući kroz noć čiju je tišinu razbijalo jedino udaranje morskih talasa o stjenovitu obalu Neuma.
Ručak se pisao danas za sutra, po želji gostiju. Šank smješten na samoj plaži uz restoran, nudio je uslugu tokom cijelog dana i sat poslije večere.
Harmoniju među gostima na plaži jedino je remetila, istina rijetko, pištaljka milicionera iz kućice koja je bila smještena na obali, na kraju odmarališta, koja je upozoravala da kupači ne prelaze neobilježenu granicu, a iza te granice su bile smještene kuće za odmor tadašnjih funkcionera-političara Bosne i Hercegovine što će poslije biti i predmet ispitivanja porijekla imovine istih tih političara.
I danas, prolazeći Primorskom ulicom može se čuti, eh ovdje je bila kuća tog i tog političara…
Sada smo u godini osamdesetoj, ali već sredinom osamdesetih, dakle za pet godina, nestade bungalove, na istom mjestu se izgradi Grad Zenit, započe nova era ljetovanja. Ne nosi se kavez sa stiglićem u Neum da bi se između bungalova mogao uhvatiti neki staronja štiglić, ide se savremenim autobusima u sobe sa klimom, u hotel sa zatvorenim bazenom, pivnicama, slastičarnom, modernom recepcijom, i sve to popunjeno sa ugostiteljskim radnicima iz objekata Željezarinih, Kasine, Bistričaka, Savremene ishrane. Pođoše radnici uposlenici kupovati zemlju za gradnju porodičnih kuća, misliti na budućnost jer Neum se naglo razvija, Penzionerki hotel na drugoj strani je pun tokom cijele godine, a i Zenit svakih petnaest dana dovozi i odvozi preko 200. radnika rekreanata iz Željezare Zenica nudeći im potpunu rekreaciju uz program koji sprovodi stručni tim za odmor i rekreaciju.
I onda, onda ponese vrana u kljunu orah, ispusti ga na asfalt ispred ulaza u Grad-Hotel Zenit, i…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
