Planinarska grupa BiH Exploreri (PSD Poštar-Zenica), su 12.10 i 13.10.2024.godine posjetili Unsko-sanski kanton i izvršili uspon na planine Osječenica i Klekovača sa njihovim najvišim vrhovima, te posjetili i poznate slapove u Martin Brodu i Štrbački Buk.
Ekspedicija koja je brojala 17 ljudi sa dva kombi vozila, jedno iz pravca Doboja i drugo iz pravca Zenice uputila se rano ujutro 12.10.2024. prema Bosanskom Petrovcu. Tu su se dvije grupe sastale u centru Bosanskog Petrovca i poslije jutarnje kafe uputili prema Kolunićima i odatle makadamskim putem do početne tačke na oko 1200 mnv.
Sama tura nije bila duga – sve zajedno u jednom pravcu oko 3-4 km, ali je se na tom malom rastojanju trebalo savladati preko 500 m visinske razlike da bi se uspeli na 1795 m visoku Veliku Osječanicu.
Uspon , koji je na mjestima bio veoma strm, išao je kroz mješovitu šumu prošaranu prekrasnim jesenjim bojama.
Vrijeme na početku nije obećavalo, tmurno i oblačno, da bi se razvedrilo pred sami vrh. Do vrha smo došli atraktivnim prolazom kroz stijenu stazom ojačanom sajlama.
Sa samog vrha koji se izdiže iz oko kilometar duge stijenske zaravni odlično se vide Bosanski Petrovac sa Petrovačkim poljem i Grmečom iza na sjeveru, na zapadu se izdiže Dinarski lanac sa najvećim vrhom Hrvatske Sinjalom, na jugu u Bosni i Hercegovini Troglavom, dalje na jugu vidi se Kamešnica, Šator sa Golijom, Cincar, Vitorog i naravno najbliže Klekovača sakrivena u oblacima.
Poslije silaska žurili smo da prije mraka obiđemo i slapove u Martin Brodu, usput zastali na vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na Drvar i onda pustim putem pravim kao aerodromska pista, na sredini zaraslim travom umjesto linije i na mjestima prošaranim odlomljenim stijenama koje očito tu niko ne dira.
Uprkos tome, pustoš i veliko prostranstvo sa polunapuštenim selima, naseljima pa i gradovima, taj dio Krajine i Bosne i Hercegovine zraći nekim posebnim šarmom koji se oslikava u onim jesenjim bojama nepreglednih šuma, zelenilu čistih rijeka i kanjonima kroz koje se one probijaju.
Veliki slap u Martin Brodu, nadošao od kiša, izazvao je kod nas istovremeno strahopoštovanje i oduševljenje.
Noćili smo u Kulen Vakufu, usnulom gradu kraj Une sa prekrasnim kućama sa uređenim plažama na ulazu, malom zbijenom centru mjesta i utvrdom Ostrovica koja stražari sa zapada nad mjestom.
Nažalost, Kulen Vakuf nismo uspjeli obići jer smo ujutro odmah nastavili za Štrbački Buk do kojeg nas je vodila uska i većinom svježe asfaltirana cesta.
O Štrbačkom buku sa njegovim slapovima, kaskadama, brzacima i okolišom, ne treba trošiti riječi. Ko nije bio svakako je mjesto koje obavezno treba posjetiti.
Pošto je vremena bilo mala , a pred nama još puta, požurili smo i kod mjesta Podovi skrenuli prema 11 km asfalta i 11 km makadama udaljenoj polaznoj tački za Klekovaču.
Tu nas je vrijeme malo izdalo. onaj oblak koji smo gledali prethodnog dana sa Osječanice, još je bio tu. Ipak to nas nije spriječilo da uživamo u izrazito i neočekivano zahtjevnoj stazi, pravi veliki adrenalin park u prirodi, gdje smo se spuštali niz eksponirane litice, prelazili stijenske formacije, penjali se, spuštali se, kroz vjetar i maglu i kamene amfiteatre u stijenama, sve do 1962 m visoke Velike Klekovače, najvećeg vrha Unsko-Sanskog kantona i bez premca na sjeveru sve do Makedonije, a na zapadu do Triglava…
Usput smo sreli i neke naše prijatelje i 20-tak članova PD Karaule koji su se kretali u suprotnom pravcu.
S vrha nažalost nismo vidjeli od vjetra i magle ništa, ali smo se vratili, ozebli, neki i sa upalama, ali ponosni i zadovoljni što su svi , pa i oni najstariji sa preko 70 godina i oni bez ikakvog planinarskog iskustva , uspjeli savladati taj izazov.
Vratili smo se kasno naveče puni utisaka i pune duše svega onog što smo u ova dva kratka dana doživjeli.
Do nekog sljedećeg puta…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
