U Bosni i Hercegovini je više od 10.000 registriranih subjekata koji posluju s hranom među kojima su i ugostiteljski objekti, farme te proizvodni pogoni poput mesnih industrija.
S druge strane, na nivou cijele države je otprilike 300 inspektora i prosto je matematički nemoguće da obiđu i izvrše kontrolu svih objekata koji proizvode i nude hranu.
Educirati potrošače
No to ni u kom slučaju ne može biti opravdanje za neredovnu kontrolu, sanitarnu, zdravstvenu i farmaceutsku ispravnost hrane koju građani konzumiraju, kaže mr. Benjamin Čaušević, menadžer za kvalitet u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Naime, prema riječima Čauševića, i u zemljama Evropske unije (EU) omjer subjekata koji posluju s hranom i inspektora sličan je (imaju nešto više inspektora) kao i u BiH. No oni su problem zdravstvene ispravnosti hrane u restoranima i tržnim centrima te čestog trovanja riješili na drugačiji način – tako što su educirali građane.
– U zemljama EU-a građani-potrošači su educirani da budu prvi “zid odbrane” kada je u pitanju kvalitet i sigurnost hrane. Kod nas u BiH građani nisu upoznati sa svim svojim pravima, šta kao potrošači mogu uraditi kada uđu u bilo koji objekat, da li je to restoran ili tržni centar u kojem se prodaje hrana. Hoću da kažem da naši potrošači ne znaju da imaju pravo biti upoznati sa ranijim analizama hrane koje nudi objekat. Kontinuitet analiza, higijenski status i uzimanje briseva moraju biti vidljivi svakom gostu. Nije to samo laboratorijska analiza hrane, jer hrana koju ste pojeli danas u nekom tržnom centru ili restoranu ne znači da će za dva ili tri dana biti ispravna ili ne. Ali kontinuitet, odnosno trend čistoće mora biti zadovoljavajući na način da se radnici testiraju, da su površine na kojima se pravi hrana čiste, ali i tamo gdje se ona servira (restoranski dio). Također, ambalaže u kojima se hrana nosi kući, moraju biti ispravne, odnosno čiste – napominje Čaušević.
Nakon ovoga ponovo se dolazi do potrošača i postavlja pitanje – koliko nas opere ruke prije nego što počne jesti svoj obrok u restoranu?
Čaušević kaže da to radi vrlo mali broj ljudi.
– Pogotovo se to odnosi na neke manje objekte (ćevabdžinice, buregdžinice) u kojima naručite hranu i čim dođe, počnete jesti, a da niste oprali ruke iako ste se možda prije toga vozili gradskim saobraćajem… Vi ste takvim rukama kontaminirali hranu iako je možda taj restoran čist. Hoću da kažem da smo mi potrošači prvi korak u tom lancu – ističe Čaušević.
Iako je u medijima, prvenstveno na televiziji, sve više kulinarskih emisija čiji je primarni cilj naučiti ljude kako pripremati hranu, prema riječima Čauševića, još se vrlo malo govori i piše o sigurnosti i kvaliteti hrane.
– Potrošači moraju biti alarmirani da su oni ti koji, ako vide da određeni restoran ili tržni centar, koji nudi tople obroke, ne posvećuje dovoljno pažnje higijeni i čistoći, prije svega to prijavi nadležnoj inspekciji. Zakonska regulativa kaže da svaki subjekat u poslovanju s hranom mora imati minimum načela sistema kvaliteta, no bojim se da svi restorani i tržni centri nisu shvatili bit jer se cijela priča svodi na formalnost ispunjavanja određenih zahtjeva, a ne vodi se računa o suštini, odnosno tome da brinete o higijeni prostora i hrane koja se priprema – navodi Čaušević.
Kaže kako bi se u cjelokupnu priču trebala uključiti i stručna javnost.
– Imamo sve veću ekspanziju ljudi koji se bave nutricionizmom i daju savjete šta i kako treba jesti. Međutim, ako vam takva osoba preporuči jabuku koja je kontaminirana raznim pesticidima, pitanje je da li vam je dala dobar savjet. Hoću da kažem da se i mi moramo početi baviti svojim zdravljem onako kako to rade stanovnici EU-a – ističe Čaušević.
Ugostitelji štede
Nedavno su analize toplih obroka, koji se prodaju u tržnim centrima u Hrvatskoj pokazale poprilično zabrinjavajuće rezultate jer su u hrani nađeni Escherichije coli, plijesni, stafilokok.
Rezultati sugeriraju kako u sistemu toploteka u najmanju ruku postoji prilično ozbiljan higijenski problem.
Čaušević kaže kako je promjenjiva temperatura u toplotekama razlog što nalazi hrane nisu ispravni.
– Minimalna temperatura u toplotekama mora biti otprilike 60 stepeni Celzijusa. Međutim, mnogi ugostitelji, zbog ušteda, nekalibracije (neprovjere svih tih sistema temperature) smanje temperaturu u posudama misleći da se hrana neće pokvariti, a ustvari ne znaju da mikroorganizmi najbolje funkcioniraju baš na temperaturi od 35 do 40 stepeni. Ako tome dodate vlagu, imate savršen medij za razvoj mikroorganizama. Escherichija coli može izazvati ozbiljan zdravstveni problem, ali da je hrana kontaminirana tom bakterijom, vrlo teško je vidjeti golim okom u poređenju sa nekom plijesni. Neadekvatna temperatura u toplotekama odgovornost je ugostitelja, ali ako nema redovne inspekcijske kontrole, oni mogu raditi šta hoće. U tom slučaju najugroženije je zdravlje potrošača – zaključio je Čaušević.
Autor: faktor.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
