Kad će se početi sa cestarinom u Njemačkoj?- Europska unija je upozorila njemačkog ministra prometa da promjeni planirani zakon o cestarinama za osobna vozila. On pak ustraje u svom planu i čini se da zapravo i želi pred Europski sud – kao reklamu pred izbore.
U Berlin je i službeno stiglo pismo u kojem Europska komisija traži promjene u planiranom sustavu cestarina za osobna vozila u Njemačkoj. EK se smatra zaštitnicom ugovora i obveza koje su preuzele sve zemlje članice i jedna od najvažnijih obveza je da su svi građani EU-a u svim zemljama Unije ravnopravni.
Njemački ministar prometa i političar bavarske Kršćansko-socijalne unije Alexander Dobrindt uporno želi uvesti cestarinu, ali tako da to ne osjete njemački vozači. To je bilo i obećanje ovog ministra iz Bavarske da strani vozači plaćaju ova “investicijska davanja”, ali da pritom “niti jedan njemački vozač neće morati plaćati više nego sad”. Rješenje ove kvadrature kruga se bavarskom CSU-u čini u kompenzaciji njemačkim vlasnicima vozila: za iznos cestarine bi trebao biti smanjen porez na osobna vozila.
To obećanje dano biračima pred parlamentarne izbore 2013. Dobrindt svakako želi ispuniti prije sljedećih izbora koji su već sljedeće, dakle 2017. godine. Jedino ako “oni tamo u Bruxellesu opet imaju nešto protiv” Bavarske i Njemačke, to obećanje neće biti ispunjeno. Zato ovaj ministar iz Bavarske čak ustraje u tome da Europska komisija uputi tužbu protiv Njemačke Europskom sudu: očito je ministar prometa Dobrindt uvjeren kako bi takva tužba odlično poslužila njegovoj stranci u predstojećoj izbornoj kampanji.
Kakva tužba protiv nepostojećeg zakona?
No teško je reći da će ova izborna strategija ministra Dobrindta uspjeti. Kao prvo, Njemačka sad ima dva mjeseca vremena da sroči odgovor Europskoj komisiji i tek nakon toga bi Bruxelles mogao uputiti tužbu u Luksemburg. Ali pravni stručnjaci koji prate rad Europskog suda nipošto nisu uvjereni da bi Sud tako mogao pristati da posluži kao izborna pomoć bavarskim kršćanskim socijalistima u njihovoj “borbi protiv Europske birokracije”.
Formalno, europski suci u Luksemburgu se lako mogu izvući iz ove mutljavine: Europski sud nema što odlučivati o nekakvom zakonu – koji još uvijek nije ni donesen. Tek kad on bude na snazi Sud može pokrenuti postupak – ali baš Berlin je najavio kako zakon o cestarinama izglasan još prije godinu dana neće stupiti na snagu prije nego što se postigne dogovor s Europom.
Početkom travnja je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i osobno razgovarao s njemačkim ministrom prometa Dobrindtom o drugim modelima naplate cestarine. To svakako nije prvi put da se Europska komisija bavi nečijim cestarinama: na primjer u Sloveniji je bio problem i Bruxellesa što isprva nisu bile predviđene vinjete za kraće razdoblje, dakle za tranzitni promet. Za vozače je i dalje problem zapravo golem iznos kojeg Slovenija traži za svoju – u usporedbi s Njemačkom svakako minijaturnu mrežu autocesta, ali dok vinjete plaćaju i građani Slovenije, to za Bruxelles više nije problem.
“A kako mogu Englezi?”
Drugim riječima, ako se “udare po džepu” i njemački vozači, ministar Dobrindt i Njemačka mogu učiniti što hoće. Ali naravno, političar kršćanskih socijalista iz Bavarske ne želi naljutiti svoje brojne birače koji imaju automobil (u Bavarskoj je oko 560 vozila na 1000 stanovnika) pa tako i dalje ustraje na modelu po kojem bi zapravo plaćali samo stranci.
Zato je Dobrindt Junckera upozorio kako u Velikoj Britaniji već dvije godine postoji model naplate cestarina za teretna vozila gdje im se također taj iznos onda kompenzira smanjivanjem iznosa koji plaćaju kao porez. Utoliko ustraje i da nešto slično vrijedi i za vlasnike osobnih vozila u Njemačkoj i trenutno baš nitko ne zna, kad će završiti natezanje između Dobrindta i Bruxellesa – drugim riječima, kad će naplata cestarina u Njemačkoj doista početi.
A kako izgleda, na spomen primjera u Velikoj Britaniji u Bruxellesu to uopće nisu znali. Pokazalo se da je ministar Dobrindt doista bio u pravu i da tamo postoji takav model nadoknade uplaćene cestarine. Isprva se nagađalo, hoće li Europska komisija nešto učiniti protiv te odluke Londona baš sad, uoči referenduma u Velikoj Britaniji o mogućem napuštanju EU-a.
Ali glasnogovornica EK Mina Andreeva kategorično tvrdi kako je Bruxelles poduzeo mjere protiv Velike Britanije i kako će to uvijek činiti u takvim slučajevima: “Mi pazimo na poštivanje europskih sporazuma, svejedno o kojoj se državi radilo. Ako je potrebno i ako su građani možda diskriminirani zbog svoje nacionalnosti, poduzimamo mjere 24 sata na dan i to kroz čitavu godinu.”
Jedva još negdje doista besplatno
Zapravo, povrede europskih sporazuma i propisa u pojedinim zemljama nisu baš toliko rijetke. Europska komisija vodi na stotine postupaka, a čak i protiv njemačkog ministarstva prometa na čijem je čelu Dobrindt se trenutno vodi još 11 postupaka jer nije pravovremeno ili na ispravan način provelo europske propise u Njemačkoj.
A i kada je riječ o cestarinama, baš kao nekad u srednjem vijeku kad se naplaćivalo baš svugdje i u svakoj prilici kada je trebalo nekamo otići po izgrađenoj cesti – nerijetko su plaćati morali čak i pješaci, danas i u Europi ima sve manje zemalja u kojima vozači ne moraju ništa plaćati kad sjednu za volan. U mnogim zemljama se naplaćuje samo korištenje određenog mosta ili tunela – čak i na Islandu je jedan tunel, Hvalfjördur, gdje se naplaćuje prolaz.
U nekim zemljama se naplaćuje po dionicama, treće zemlje su pak uvele paušalne iznose za korištenje mreže autocesta u određenom razdoblju – što neke od njih, poput Austrije opet ne sprječava da ubiru dodatni novac i za korištenje određenih tunela i dionica. Trenutno, jedine zemlje Europske unije gdje vozači osobnih automobila baš ništa ne moraju plaćati osim goriva su Cipar, Finska, Estonija – i Njemačka.
dw.com
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
