Apel: molim vas izađite na glasanje!- Šta je to što naš narod može motivisati da mijenja nešto što nas sputava i srozava evo već skoro 20 godina? Sigurno nije naša apstinencija, osjećaj beznađa i očaja, prevarenosti ili pakovanje kofera i odlazak bilo kamo, gdje je imalo bolje.
Ta cifra do koje smo dogurali zadnjih godina od cca 80.000 godišnje koja samo može postati još veća, je za naše uslove jedan sasvim dobar grad, i to onih školovanih, još uvijek zdravih u punoj snazi i željnih rada i života. Njih ne možete mikako zamijeniti ili nadomjestiti i to je trajno izgubljena vrijednost. A mi koji smo ostali ovdje i koji iz bijesa, ogorčenosti i trajne frustracije ne izađemo glasati, radimo medvjeđu uslugu onima kojima je ovdje bolje nego igdje drugdje u svijetu, imajući u vidu njihovu sposobnost, znanje, školovanost ili reference u život.
Onih 30% koji izađu na izbore jer im je to rekao pop, hodža ili sveštenik i koji uporno kopaju rovove između naših već legendarnih torova i time daju smisao svom postojanju kao i onima koji iza dođu na vlast, su nas doveli do ovog svega. Takvi nam onda poslije govore da smo ugroženi od onih “drugih” i da je ta borba jedini smisao našeg postojanja ovdje. Kada tih bijednih 30% i kusur izdijelite na one bezbrojne partijaše i uhljebe, sutra će o našim životima ponovo odlučivati onih cca jedva 15% biračkog tijela i govoriti nam da su oni naši predstavnici i zaštitnici i činiti sve kako bi prvo njima bilo dobro ili još bolje.
Pa će se ponovno zapošljavati rodbina, neškolovani i nesposobni, bez dana radnog iskustva ili iole napravljene vrijednosti u proteklom bitisanju. Ali oni imaju glavnu referencu, članovi su partije “na vlasti” i to je jedini kriterij koji većina takvih imaju. Sutra će takvi sami sebi dijeliti nagrade za “dobar i uspješan rad” zaboravljajući pri tome da su na čelu državnih ili javnih firmi koje su kao takve pod “zaštitom države ili sistema” i koja se obezbijedila da takve firme budu “bankomati” ovih na vlasti i kao takve opstajati potpuno zaštićene od svega ostalog u okruženju. Zato ćemo mi sutra bez obzira bili nezaposleni, gladni ili jedva sastavljali kraj sa krajem, prvo “odletiti”, statu u red i platiti takvim što im sljeduje, pa nakon toga razmišljati kako doživjeti idući mjesec.
Dotle iznova treba da vjerujemo u onih 100.000 novih radnih mjesta ili nova gradilišta, u svijetlu budućnost i svjetlo na kraju tunela za sve nas, a pogotovu našu djecu. Meni lično su oduzeli dobrih 20 i kusur godina onog što je trebalo biti “dobar komad života”,ne računajući rat , budučnost mojoj djeci za koju više uopšte nisam siguran kakva je i kad se uporedim sa svima koji su ili otišli ili “pobjegli” na vrijeme iz ove zemlje, danas potpuno razumijem i opravdavam takve postupke. Dobar dio njih danas ima veća primanja , pa bila to i socijalna pomoć koju su primali “tamo negdje”, nego plata ovdje ili ako sutra doživite penzija.
Da bi imalo vratili nadu u “bolje sutra” počnite razmišljati o svom životu, nemojte glasati “kako vam kažu”, izađite i glasaje za one rijetke koji to svojim djelima zaslužuju.
Z.A.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
